1

Broj: Jž-743/2020

 

                                                             Broj: Jž-743/2020

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.B., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (NN 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 3. ožujka 2020.,  broj: 87. Pp J-182/2020-8, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba okr. D.B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. D.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

                                                             Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 3. ožujka 2020., broj 87 Pp J-182/2020-8, proglašen je krivim okr. D.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39.a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog dijela izrečene novčane kazne, dok je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

 

Istom presudom, na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojim sudjeluje HNK „Hajduk“ iz Splita, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Na temelju čl. 32. st. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i čl. 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja predmeta i to: 20 komada pirotehničkog sredstva sa natpisom „TORCAD-A MANO“, 9 komada improviziranih čepova/poklopci zelene boje, 1 komad improvizirane naprave, oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta I. Policijske postaje Osijek: broj: 00043702.

 

Protiv te presude, okr. D.B. osobno je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik ističe da je prilikom izricanja zaštitne mjere zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na području RH na kojima nastupa HNK Hajduk u trajanju od 1 (jedne) godine s obvezom javljanja u policijsku postaju prvostupanjski sud  propustio dati odgovarajuće razloge za izricanje predmetne zaštitne mjere kao i da prvostupanjski sud nije izveo razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi proizlazi vjerojatnost da bi on bez izricanja mjere mogao počiniti novi prekršaj, pri čemu ističe da samo činjenica da nije prekršajno kažnjavan ukazuje na to da nema realne opasnosti od ponavljanja i činjenja prekršaja s njegove strane.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, iz obrazloženja pobijane presude (na str. 3 obrazloženja presude), jasno proizlazi da je prvostupanjski sud naveo razloge zbog kojim smatra opravdanim izricanje zaštitne mjere, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Osim toga, činjenica koju okrivljenik ističe u svojim žalbenim navodima, da nije prekršajno kažnjavan ne predstavlja ni na koji način činjenicu ili olakotnu okolnost zbog koje bi bilo opravdano neizricanje predmetne mjere, obzirom da je prvenstvena svrha izrečene predmetne mjere sprečavanje činjenja prekršaja iz domene Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a težina prekršaja koji je okrivljenik počinio kao i njegova mlađa životna dob, ukazuje opravdanim izricanje predmetne mjere.

 

Nadalje, u žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona uz tvrdnju da se presuda temelji na nezakonitom dokazu jer je sadržaj torbe utvrđen od strane policijskih službenika bez valjanog sudskog naloga, obzirom da nije samostalno torbu otvorio već su to oni napravili dok je on stajao uz njih.

 

Odredbom čl. 251. st. 1. Zakona o kaznenom postupku  (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje ZKP/08) propisano je;

„(1) Pretraga osobe obuhvaća pretraživanje odjeće, obuće, površine tijela, pokretnih stvari koje osoba nosi ili su u njezinu posjedu, sredstva prijevoza kojim se koristi u vrijeme pretrage te prostora u kojem je osoba zatečena u vrijeme provođenja pretrage, osim doma.“

 

Iz obrane okrivljenika u kojoj je iskazao „…S tom torbicom, došao je do prostora gdje se trebala odigravati utakmica. Uplašio se kada je vidio puno policije, zbog čega je odbacio torbicu od sebe…“, proizlazi da je isti inkriminirane prilike odbacio od sebe torbicu, a time se i dragovoljno odrekao posjeda nad tom stvari. U situaciji kada okrivljenik od sebe odbacuje svoje pokretnu stvar, dragovoljno se i odriče posjeda nad tom stvari, jer procjenjuje da je za njega povoljnije da ostane bez posjeda te stvari nego da ju i dalje drži. Samim činom odbacivanja pokretne stvari ona prestaje biti posjed okrivljenika i stoga više nema potrebe da se pretraga stvari vrši uz nalog suda, jer časom odbacivanja stvari, i to na javnom mjestu, dotadašnji posjednik je nedvojbeno manifestirao da se time odriče i prava na zaštitu privatnosti u pogledu te stvari, tako da policiji nije potreban nalog suda da bi se utvrdilo što se u odbačenoj pokretnoj stvari nalazi.

 

Dakle, time što su policijski službenici uzeli i bez naloga suda pregledali torbicu koju je okrivljenik odbacio, nisu postupili nezakonito i dokazi koji su prikupljeni na taj način nisu nezakoniti dokazi, a time nije niti ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.     

 

              U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik ističe da djelo koje je činjenično opisano u izreci pobijane presude i za koje se vodi prekršajni postupak nije prekršaj, odnosno da iz izreke ne proizlazi da su ostvarena bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret jer je bitno obilježje prekršaja koje mu se stavlja na teret unošenje pirotehničkog sredstva pri čemu citira odredbu čl. 3. st. 1. toč. 20. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja, a kojim je određen pojam pirotehničkog sredstva.  

 

Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196.  toč. 1. Prekršajnog zakona. Isto tako, nepotrebno se okrivljenik iscrpljuje žalbenim navodima kojim citira zakonsku odredbu čl. 3. st. 1. toč. 20. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja.

Naime, odredbom čl. 4. st. 1. podst. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisano je;

„(1) Protupravnim ponašanjem u smislu ovoga Zakona smatra se: - pokušaj unošenja ili unošenje u športski objekt alkoholnih pića, droga, pirotehničkih sredstava, oružja i drugih predmeta koji su prema prosudbi redara pogodni za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja,“, dok je odredbom čl. 39. st. 1. podst. 2. istog Zakona, propisano;

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja;

2. pokuša unijeti ili unese u športski objekt alkoholna pića, drogu, pirotehničko sredstvo, oružje ili drugo sredstvo pogodno za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja.“

Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je  okrivljenik u športski objekt pokušao unijeti pirotehnička sredstva ručne izrade i to: 20 komada pirotehničkog sredstva sa natpisom „TORCAD-A Mano“, 9 komada improviziranih čepova/poklopci zelene boje i 1 komad improvizirane naprave, a time je ispunio i sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je bito obilježje djela unošenje u športski objekt osim propisanih pirotehničkih sredstava i drugih predmeta koji su prema prosudbi redara pogodni za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja, pa je potpuno suvišno od strane okrivljenika citiranje odredbe čl. 3. st. 1. toč. 20. Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa izrečena novčana kazna 900,00 kuna, predstavlja blažu vrstu kazne i to izrečenu u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, razmotrivši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona i u dijelu izrečene zaštitne mjere, i po ocjeni ovog suda,  prvostupanjski sud je osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ iz Splita, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere (jedna godina), u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ističe da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti koje su dovele do primjene odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, a s druge strane uz izrečenu ublaženu novčanu kaznu utvrdio i zaštitnu mjeru te utvrđene olakotne okolnosti u nedovoljnoj mjeri cijeni prilikom izricanja zaštitne mjere,  ističe se da utvrđivanje olakotnih okolnosti i izricanje novčane kazne u ublaženom iznosu sukladno odredbi čl. 37. Prekršajnog zakona, odnosi samo na izricanje kazne (novčane kazne i kazne zatvora) kao vrste prekršajnopravnih sankcija te izricanje novčane kazne u ublaženom iznosu, o čemu se u konkretnom slučaju radi, ne isključuje mogućnost izricanja i zaštitne mjere, kao prekršajnopravne sankcije propisane Prekršajnim zakonom i čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

U Zagrebu 9. lipnja 2020.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.