Poslovni broj 1. Kv-1134/19-4

                                                                                                                                                                  K-1313/15

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 1. Kv-1134/19-4

                                                                                                                                                         K-1313/15

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Općinski kazneni sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tamare Pleše kao predsjednice vijeća, te Ivane Bujas i Saše Lui kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Iris Juzbašić Gabron kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B.1 R., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98 ,50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ), povodom optužnog prijedloga ODO Zagreb broj K-DO-6328/07 od 30. svibnja 2007., odlučujući o zahtjevu za obnovu postupka, u sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2020.,             

 

r i j e š i o  j e

 

              Temeljem članka 505. stavak 1. u svezi članka 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP) odbacuje se zahtjev osuđenog B.1 R. od 9. listopada 2019., podnesen po branitelju, odvjetniku Z. Z., za obnovu kaznenog postupka, dovršenog ovosudnom presudom broj K-1313/15 od 28. rujna 2017., potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-443/17 od 26. siječnja 2018., a kojom je ostavljena na snazi ovosudna presuda Ko-2968/10. 

 

 

Obrazloženje

 

              Ovosudnom presudom Ko-2968/10 od 6. prosinca 2010., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku Kž-575/12 od 29. studenog 2012., M.1 B.1 i B.1 R. proglašeni su krivim zbog počinjenja 7. veljače 2003. kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. KZ-a, te im je izrečena svakom kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na način da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da u roku od 1 (jedne) godine nadoknade oštećenom M.2 B.2 iznos od 70.000,00 kuna, u kojem iznosu je oštećenom dosuđen i imovinskopravni zahtjev.

 

              Povodom zahtjeva osuđenog B.1 R. ovosudnim rješenjem Kv-828/13 od 27. studenog 2014., koje je postalo pravomoćno 10. veljače 2015., dopuštena mu je obnova kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom Ko-2968/10, temeljem članka 507. stavak 1. u vezi s člankom 501. stavak 1. točka 3. ZKP-a, te je određeno da će se odmah odrediti nova rasprava.

 

 

 

 

 

Ovosudnom presudom broj K-1313/15 od 28. rujna 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-443/17 od 26. siječnja 2018., temeljem članka 508. stavak 5. ZKP-a, ovosudna presuda Ko-2968/10 od 6. prosinca 2010. u cijelosti je ostavljena na snazi.

 

              Dana 9. listopada 2019. osuđeni B.1 R. po branitelju, odvjetniku Z. Z., podnio je ponovno zahtjev za obnovu kaznenog postupka temeljem članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP-a, navodeći u istom, u bitnom, kako se pred Općinskim … sudom u … vodi parnični postupak pod brojem P-… protiv B.1 R. po tužbi B.2 V., kojoj su navodno oštećeni M.2 B.2 i osuđeni M. B.1 prodali 20. ožujka 2007. nekretninu ponovno zloupotrijebivši punomoć B.1 R. od 7. svibnja 2001. Navedenu činjenicu da potvrđuje i iskaz B.3 K., koji je dan na ročištu 24. listopada 2018. u parničnom postupku, a koji se prilaže, zajedno sa tužbom B.2 V.. Na kraju se navodi da ovaj dokaz daje drugačije svjetlo na prijevarne postupke B.2 i B.1, a na štetu B.1 R., obzirom su isti zlouporabili njegovu punomoć čije su izdavanje isprovocirali dovevši ga u zabludu, odnosno uvjeravajući ga da im je punomoć potrebna da bi ga izbrisali iz zemljišnih knjiga kao vlasnika. Uslijed navedenog predlaže se prihvatiti zahtjev i dopustiti obnovu kaznenog postupka, obzirom nije počinio kazneno djelo prijevare.

 

              Rješavajući o zahtjevu osuđenog, vijeće je utvrdilo da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka.

 

              Naime, osuđeni je u svom zahtjevu naveo da isti podnosi temeljem 501. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

 

              Odredbom članka 506. stavak 1. ZKP-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti zahtjev ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da nema zakonskih uvjeta za obnovu kaznenog postupka. Nadalje, odredbom članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP-a propisano je da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenog, bez obzira je li prisutan, ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu.

 

Vijeće je čitanjem podnesenog zahtjeva i analizom cjelokupnog spisa, utvrdilo da osuđeni u zahtjevu nije naveo nove činjenice, niti je podnio sudu nove dokaze, koji bi prikladni za drugačiju odluku.

 

Naime, ono što je ključno za istaknuti je da je B.1 R. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare 2003. godine i to na način da je potpisao punomoć u kojoj je bilo navedeno da ga M.1 B.1 može zastupati u svim vidovima za nekretninu u Z., pa i da je može otuđiti, s time da je punomoć izdao kao specijalnu punomoć bez vremenskog ograničenja, temeljem koje punomoći su, iako su obojica osuđenih znali da spomenuta nekretnina nije u vlasništvu osuđenog R., jer je već 1968. prodana, zajedno i po prethodnom dogovoru postupajući u namjeri neovlaštenog stjecanja značajne nepripadne materijalne koristi, M.1 B.1 nekretninu ponudio na prodaju M.2 B.2 te s istim sklopio 7. veljače 2003. ugovor o kupoprodaji uz isplatu iznosa od 70.000,00 kuna, obzirom je oštećeni povjerovao u vjerodostojnost punomoći, nakon čega je M.1 B.1 zadržao novac u zajedničku korist s B.1 R., a za koji iznos su onda oštetili M.2 B.2

 

 

 

 

 

U ponovljenom postupku, a nakon dopuštene obnove postupka, analizom svih izvedenih dokaza, dakle i dokaza na koje se osuđeni R. pozivao u zahtjevu za obnovu, sud je ocijenio kako je i u ponovljenom postupku utvrđeno isto činjenično stanje, kao i u prethodnom postupku i to upravo glede odlučnih okolnosti postojanja kaznenopravne odgovornosti osuđenog B.1 R., uz navođenje kako u postupku nije sporno da je osuđeni potpisao predmetnu punomoć ovlašćujući M.1 B.1 da predmetnu nekretninu može i otuđiti, dakle prodati, kao i da je osuđeni, ovdje podnositelj imao saznanja da unatoč činjenici što je predmetna nekretnina davnih dana prodana, da se i dalje, kao i njegov pokojni otac, u zemljišnim knjigama vodi kao suvlasnik. Nadalje, nesporno je i da je M.3 B. nakon što mu je potpisana punomoć sklopio kupoprodajni ugovor s M.2 B.2, dok iz iskaza svjedoka M.4 M., kao i M.2 B.2, proizlazi da je osuđeni R. dobio određena novčana sredstva nakon što je potpisao punomoć.

 

U ponovljenom postupku sud se referirao i na spomenutu punomoć od 18. srpnja 2011. kao krivotvorinu, odnosno koju da nije izdao B.1 R., navodeći kako ta činjenica sama za sebe ne dovodi u pitanje protupravno postupanje istog vezano za inkriminaciju koja mu se stavlja na teret, odnosno ne dovodi u sumnju njegovo prijevarno postupanje, zajedno s M.1 B.1, a u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, jer je očito kako je netko krivotvorio punomoć iz 2011., te da se i dalje želi "iskoristiti" činjenica što u zemljišnim knjigama nije sređeno zemljišnoknjižno stanje vlasništva. Međutim, unatoč navedenom da valja istaknuti kako se osuđenom stavlja na teret da je potpisao punomoć M.1 B.1 u kojoj je navedeno da ga ovaj može zastupati vezano za predmetnu nekretninu pa dakle istu i otuđiti, unatoč činjenici što je znao da ista više nije u njegovom vlasništvu. Takvo protupravno postupanje osuđenog i u ponovljenom postupku da je nedvojbeno utvrđeno pa stoga naknadno postupanje drugih osoba na način da se izrađuje lažna punomoć koja bi navodno bila izdana ponovno od osuđenog ne može dovesti u sumnju utvrđeno prijevarno postupanje u odnosu na predmetnu inkriminaciju koja mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret, a na štetu M.2 B.2. Obrana osuđenog u kojoj je osporio prijevarno postupanje, navodeći da je potpisao punomoć isključivo iz razloga da ga se briše iz zemljišnih knjiga kao vlasnika, sud i u ponovljenom postupku da nije prihvatio, obzirom je ista protivna iskazu M.2 B.2, kao i iskazu svjedoka M., a i ocijenjena je kao nelogična i neuvjerljiva. Jednako tako navodi njegove obrane kako nije primio nikakav novčani iznos da su protivni iskazu B.2 i M. Dio obrane osuđenog u kojoj navodi da uopće nije čitao punomoć jer nije imao naočale, kao i da je istu spremio u kuću te ju nije dalje pregledavao ili čitao, da se ukazuju potpuno nelogičnim i neuvjerljivim, poglavito kada se isto dovede u vezu s dijelom njegove obrane u kojoj navodi kako mu je B.1 rekao da punomoć tako mora biti formulirana, iz kojeg razloga je nelogična njegova obrana u kojoj navodi da nije znao za sadržaj punomoći.

 

Sud je u obrazloženju svoje presude naveo kako iskaze M.2 B2 i svjedoka M.4 M. prihvaća kao vjerodostojne, kao i da se isti međusobno podudaraju i nadopunjuju te tvore jasnu sliku događanja, kao i da nije bilo razloga da se njihovi iskazi ne prihvate kao vjerodostojni, uz daljnju napomenu kako ne postoji pravomoćna presuda koja bi govorila u prilog da se radi o lažnim iskazima.

 

U ponovljenom postupku ispitana je i B.2 V., na koju se osuđeni poziva i u novom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, međutim spomenuta svjedokinja nije imala neposrednih saznanja o prodaji predmetne nekretnine.

 

Zaključno prvostupanjski sud je naveo kako na temelju svih izvedenih dokaza u obnovljenom postupku se ničim nije dovelo u sumnju činjenično stanje utvrđeno ranijom pravomoćnom presudom.

 

 

 

 

 

Nadalje, drugostupanjski sud prilikom žalbe osuđenog na presudu u ponovljenom postupku je naveo kako je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon i obzirom se u ponovljenom postupku činjenično stanje nije izmijenilo pravilno svoju raniju presudu u cijelosti ostavio na snazi. Viši sud je naveo i kako eventualni neraščišćeni odnosi vezani za dokaze na koje se u zahtjevu za obnovu postupka osuđeni poziva, krivotvorena punomoć, ugovor o kupoprodaji nekretnine iz 2011., izjava javne bilježnice da krivotvorena punomoć nije ovjerena u njezinom uredu, ne utječu na odluku u ovom kaznenom postupku, već da isto može biti eventualno predmet nekog drugog postupka, a čime su prigovori osuđenog istaknuti u žalbi neosnovani, jer ti dokazi niti sami za sebe niti cijenjeni u vezi s ostalim provedenim dokazima nisu doveli u sumnju činjenično stanje koje je utvrđeno u ranijim pravomoćnim presudama.

 

Dakle, imajući na umu sve navedeno, vijeće je utvrdilo da osuđeni u svom zahtjevu nije naveo nikakve nove činjenice niti predložio nove dokaze koji bi sami za sebe ili u vezi s drugim dokazima mogli dovesti do oslobađajuće presude, već isti pokušava sebe ekskulpirati ističući ponovno parnični postupak koji je u tijeku te korištenje naknadno punomoći, što sud dopušta i da se dogodilo, no predmet ovog kaznenog postupka, odnosno inkriminacija vezana za predmetni postupak je isključivo kupoprodajni ugovor iz 2003., to jest punomoć koju je potpisao 2001. podnositelj, a što isti niti ne osporava, tako da naknadni događaji ne mogu biti od utjecaja na premetni kazneni postupak.

 

Po mišljenju ovog vijeća na temelju cjelokupno provedenog postupka, i to u dva navrata, dakle, ne samo na temelju jednog dokaza, već svih dokaza u cjelini, nesporno je utvrđeno da je predmetni počinio predmetno kazneno djelo, upravo onako kako je to utvrđeno presudom, slijedom čega svega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja, obzirom ne postoje zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka.  

 

U Zagrebu 9. lipnja 2020.

 

Zapisničarka:                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

Iris Juzbašić Gabron, v.r.                                                                                       Tamara Pleše, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 3 (tri) dana, računajući od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu, a podnosi se pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i suprotnu stranu ovom sudu.

 

 

                                         

DNA:

1. ODO Zagreb na broj K-DO-6328/07

2. osuđenom B.1 R., V. G.

3. branitelju osuđenog, odvjetniku Z. Z.