Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-1630/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Željka Đerđa,
kao predsjednika vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje
Dujmović, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja G. H. E.,
OIB: …, kojeg
zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u O. d. Š. & Š. u
Z., protiv tuženika A. B., OIB: …, iz P. kojeg zastupa
punomoćnik B. M., odvjetnik u D., radi isplate, odlučujući o žalbama
stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 31.
listopada 2019. poslovni broj P-532/2016, u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tužitelja G.H. E. i tuženika A. B. kao
neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 31.
listopada 2019. poslovni broj P-532/2016, s time da se odbija i zahtjev tužitelja za naknadom
troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik A. B., P. OIB …, dužan je
tužitelju G. H. E., OIB …, platiti

- iznos od 1.431,61 eur s zateznim kamatama tekućim od 22.1.2015. do isplate,
- iznos od 22.430 eur s zateznim kamatama tekućim od 12.5.2016. do isplate,
- iznos od 10.200,00 eur s zateznim kamatama tekućim od 19.5.2017. do isplate,
- iznos od 11.050,00 eur s zateznim kamatama tekućim od 25.5.2018. do isplate

sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,
koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg
dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od

01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u
protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan

2 Poslovni broj: 5 Gž-1630/2019-2

isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka s zateznim kamatama po stopi zatezne
kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Točkom II. tuženikov prigovor radi prebijanja je odbijen kao neosnovan, a točkom III.
naloženo je tužitelj da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn, u roku od
15 dana.

Protiv gornje presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga, pobijajući i
odluku o trošku, s prijedlogom da se osporavana presuda ukine.

Protiv točke II. žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se odluka ukine.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe nisu osnovane.

Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je tužitelj državljanin S. R. Nj., a tuženika je upoznao
tijekom 2007. boraveći u O. u njegovom ugostiteljskom objektu V. A., da su
stranke odlučile poslovno surađivati te su najprije potpisale ugovor od 14. siječnja 2008. i to
na njemačkom jeziku, a ista je isprava ovjerena pred Matičnim uredom u O., da se
tužitelj obvezao tuženiku odobriti zajam u visini od 100.000 EUR za izgradnju bazena, a
tuženik preuzeo obvezu počev od 1. veljače 2008. pa tijekom slijedećih pet godina plaćati
godišnji iznos od 18.000 EUR, da su dana 29. srpnja 2008. stranke zaključile pismeni ugovor
o zajmu sa zasnivanjem založnog prava, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika u D.
(list spisa 2, prilog 2), da se u čl. I ugovora navodi da tužitelj kao zajmodavac daje tuženiku
kao zajmoprimcu iznos od 100.000 EUR, da je u čl. II. ovog ugovora naznačeno da se
zajmoprimac primljeni novčani iznos obvezuje vratiti u roku od 5 godina i to do 29. srpnja

2013. bez kamata, da je dana 3. svibnja 2013. među strankama zaključen i kod javnog
bilježnika ovjeren novi ugovor o zajmu (list spisa 2, prilog 3), da se u istom ugovoru stranke
pozivaju na raniji pravni posao uz napomenu da je zajmoprimac iz ranijeg ugovora o zajmu
vratio samo iznos od 15.000 EUR, da stranke stavljaju izvan snage raniji zaključeni ugovor
osim odredbe o upisu založnog prava, da je novi ugovor zaključen na iznos od 85.000 EUR i
tuženik se obvezao počev od 1. srpnja 2013. plaćati zajmodavcu mjesečno iznos od 1.275,00
EUR na ime kamata i to sve dok ne vrati glavnicu, da je nakon sklapanja ovog ugovora
tuženik uplatio tužitelju iznos od 7.320 EUR, da ugovor o zajmu prema nalazu financijskog
vještaka T. Ž. predstavlja tzv. balon ugovor čija je osnovna značajka da se čitava
glavnica vraća na kraju razdoblja, da je imenovani vještak utvrdio kako su stranke ugovorile
obvezu plaćanja kamate u fiksnom iznosu od 1.275 EUR, da je u svom nalazu vještak utvrdio
da bi, a ukoliko bi se na iznos zajma primijenila zakonska kamatna stopa sukladno odredbi čl.

26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18 - dalje ZOO) mjesečni iznos kamate bio manji, da je obračunavši na iznos zajma
zakonsku kamatnu stopu vještak utvrdio da bi tuženikova obveza na ime kamata u razdoblju
od srpnja 2013. do lipnja 2018. iznosila po godinama: za 2013. ukupno 5.100,00 EUR, za

2014. ukupno 10.200,00 EUR, za 2015. ukupno 8.832,92 EUR, za 2016. ukupno 6.770,25
EUR, za 2017. ukupno 6.413,25 EUR, a za 2018. ukupno 3.013,25 EUR, tužitelj, dakle, a

3 Poslovni broj: 5 Gž-1630/2019-2

pozivajući se na tuženikovu ugovornu obvezu, potražuje od njega plaćanje dospjele ugovorene kamate po ugovoru o zajmu,

- da se na odnose stranaka u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe čl. 499. do čl.

508. ZOO-a, ali isto tako je potrebno primijeniti i odredbe Zakona o deviznom poslovanju
(„Narodne novine“ broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13,
dalje - ZDP) koji se primjenjuje na ugovor od 4. svibnja 2013., a kojim Zakonom je uređeno
poslovanje između rezidenata i nerezidenata u stranim sredstvima plaćanja i u kunama.
Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 4. ZDP-a propisano je da je rezident svaka fizička osoba s
prebivalištem u Republici Hrvatskoj, a sve druge osobe koje nisu navedene u st. 1. istog
članka smatraju se nerezidentima (čl. 2. st. 2.). Tužitelj u ovom slučaju ima status nerezidenta,
tuženik je rezident, ugovor o zajmu zaključen je u Republici Hrvatskoj gdje je vršena i isplata
i to u stranim sredstvima plaćanja. Prema odredbi čl. 15. ZDP-a plaćanje i naplata u stranim
sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i
nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanim zakonom ili
odlukom Hrvatske narodne banke. Odlukom o plaćanju i naplati u stranim sredstvima
plaćanja („Narodne novine“ broj 111/05) u čl. IV taksativno je određen djelokrug poslova
kojima je dopuštena mogućnost plaćanja u stranoj valuti, no na takvom popisu nije ugovor o
zajmu. Slijedom toga ugovor o zajmu strane valute kojega su zaključili tužitelj i tuženik dana

4. svibnja 2013. protivan je prisilnim propisima. Ovo stoga jer pozajmljivanje deviza između
domaćih fizičkih osoba i stranih fizičkih osoba nije dopušteno zakonom niti odlukom
Hrvatske narodne banke, a prema čl. 17. ZDP-a poslovanje kredita u stranim sredstvima
plaćanja mogu rezidentima odobravati samo banke. Iz naprijed citiranih odredbi jasno je
vidljivo da sukladno važećim propisima tužitelj nije mogao pozajmljivati stranu valutu
tuženiku te je takav ugovor ništetan pravni posao u smislu čl. 322. ZOO-a takav pravni stav
zauzet je i u važećoj sudskoj praksi i u odlukama Vrhovnog suda (Rev-1242/08, Rev-2525/15
i Rev-2609/15). Budući ugovor o zajmu između stranaka nije dopušten te je takav ugovor
ništetan samim time tužitelju temeljem ništetnog ugovora ne pripada pravo zahtijevati
ugovorne kamate pa je njegov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje
ugovorne kamate u cijelosti valjalo odbiti,

- da su posljedice ništetnosti pravnog posla propisane odredbom čl. 323. ZOO-a pa je
u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po
osnovi takvog ugovora. Tužitelju bi stoga pripadalo pravo zahtijevati od tuženika povrat
pozajmljenog iznosa, no o tim pitanjima sud u ovoj parnici nije raspravljao, jer je sud vezan
činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, u ovom slučaju riječ je o potraživanju
ugovorene kamate, a slijedom toga primjenom odredbe čl. 2. Zakona o parničnom postupku
(«Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11,
25/13 i 89/14 - dalje ZPP) sud nije niti mogao utvrđivati ima li tužitelj pravo na isplatu po
nekoj drugoj činjeničnoj osnovi,

- da tuženikov prigovor prijeboja nije osnovan, da osim tvrdnje da prema tužitelju ima
dospjelo potraživanje u iznosu od 90.000,00 EUR tuženik ničim nije dokazao postojanje
dospjele tražbine te je njegov prigovor prijeboja odbijen kao neosnovan, a svoje eventualno
potraživanje tuženik može ostvarivati zasebnom tužbom.

Prije svega, prvostupanjska presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom
povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju upire u žalbi

4 Poslovni broj: 5 Gž-1630/2019-2

tužitelja, jer presuda nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa
ni u pogledu ocjene dokazne građe i primjene materijalnog prava.

Isto tako, nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st.

3. ZPP-a na koju pak sadržajno ukazuje tuženik jer iako sud nije odlučio o nepostojanju
njegovog potraživanja radi prijeboja u iznosu od 90.000,00 EUR i da je odbio prigovor
prijeboja ta povreda nije bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

Naime, s obzirom na prirodu prigovora radi prebijanja prema kojoj tražbine stranaka
egzistiraju do konstitutivne odluke suda kojom vrši prijeboj, što znači da je nužno presudom
istovremeno utvrditi (ne)postojanje tražbine po tužbenom zahtjevu i tražbine istaknute radi
prebijanja samo ako se utvrdi osnovanost tužbenog zahtjeva, a kako je sud odbio tužbeni
zahtjev, ali iz drugog razloga, nije bilo potrebno odlučivati i o nepostojanju tražbine tuženika
u iznosu od 90.000,00 EUR i o prigovoru radi prijeboja.

Dakle, prebijanje se predlaže samo uvjetno (eventualno), ako sud nađe da bi inače
tužbeni zahtjev bio osnovan. Kad sud zaključi da tužiteljevo potraživanje ne postoji, odbit će
tužbeni zahtjev, a neće se upuštati u utvrđivanje tuženikovog potraživanja niti će odlučiti o
njemu, jer do prijeboja i onako ne može doći - dr. sc. Ivo Grbin "Prijeboj (kompenzacija)",
Privreda i pravo, 1-2/1990.

Nadalje, u odnosu na tužbeni zahtjev navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i
primjenu materijalnog prava ovaj sud u cijelosti prihvaća, jer tužitelj pogrešno tvrdi da se radi
o ugovoru o zajmu s međunarodnim elementom i da bi na posljedice ništetnosti ugovora
trebalo primijeniti mjerodavno njemačko materijalno pravo, u smislu čl. 20. st. 1. točka 8.
Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima
(«Narodne novine» broj 53/91 i 88/01), u čemu se žalba iscrpljuje, jer prema stabilnoj
recentnoj sudskoj praksi takav ugovor o zajmu koji je sklopljen u Republici Hrvatskoj
suprotan je prisilnom (kogentnom) propisu iz čl. 15. i čl. 17. ZDP-a i kao takav ništetan
sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a (v. primjerice odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Rev 2563/2014 i Rev 2609/2015 i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3359/2018),
jer su pozajmice u devizama između domaćih i stranih fizičkih osoba zabranjene, odnosno
pozajmice između rezidenata i nerezidenata nisu dopuštene, sukladno citiranoj odluci HNB-a,
koja je donesena na temelju odredbi ZDP-a, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, jer
se ne radi o iznimci iz odluke HNB-a.

Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka
ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a
ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati
odgovarajuća naknada u novcu.

Slijedom navedenog tužitelj bi imao pravo na povrat iznosa od 85.000,00 EUR s
pripadajućim zateznim kamatama, odnosno iznosa kojeg je tuženik primio na osnovi ništetnog
pravnog posla, koji je dužan vratiti, s time da se restitucija ocjenjuje prema odredbama o
opsegu vraćanja iz pravila o stjecanju bez osnove i da stranke koje su protuzakonito ugovorile
plaćanje u stranoj valuti treba smatrati savjesnim stjecateljima pa zatezne kamate teku od
podnošenja zahtjeva (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 961/14 i Rev
2781/11).

5 Poslovni broj: 5 Gž-1630/2019-2

Dakle, u konkretnom slučaju tužitelju prema činjeničnoj osnovi tužbe i postavljenom
tužbenom zahtjevu, što sve veže sud, ne pripada pravo na isplatu ugovorne kamate zbog čega
je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je iz tih razloga odbio petit.

Stoga je bilo nužno žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, a
posljedično i odluku o trošku, koja se ničim određenim ne dovodi u pitanje žalbom tužitelja,
sve temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a. Odluka o trošku žalbenog postupka za tužitelja je donesena
u smislu čl. 166. st. 1. ZPP-a, dok je za tuženika izostala jer nije popisan trošak sastava žalbe.

U Zadru, 9. lipnja 2020.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Đerđ

Broj zapisa: 17896-eeca2

Kontrolni broj: 0fe04-5fbeb-e91c3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO ĐERĐ, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.