- 1 -              Revd 1147/2020-2

Broj: Revd 1147/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. H., OIB:... i 2. Š. H. K., OIB:..., oboje iz SAD-a, C., ... N. W., zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Ž. i S. Ž. P., odvjetnicima iz N., protiv tuženica 1. H. K., OIB:..., iz U., ..., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U. i 2. K. G., OIB:... iz R. Slovenije, L., ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. odvjetnici iz R., radi utvrđenja i izdavanja tabularne izjave, odlučujući o prijedlogu 1.tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-580/2017-2 od 27. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-815/2015-47 od 31. siječnja 2017,  u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Prvotuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni Gž-580/2017-2 od 27. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-815/2015-47 od 31. siječnja 2017., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

Odgovor na prijedlog nije podnesen.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pravna pitanja za koje predlagateljica smatra da su važna, te je u odnosu na prvo pitanje kao razlog važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ukazala na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2547/13-3 od 26. travnja 2016., a u odnosu na drugo pitanje pozvala se na presudu istoga suda broj Rev-429/02-3 od 22. kolovoza 2002.

Međutim, u odluci Rev-2547/13-3 od 26. travnja 2016., koja se odnosi na naknadu štete zbog nesklapanja ugovora, uopće nije izneseno  bilo kakvo pravno shvaćanje vezano za (ne)postojanje dvostruke litispedencije, niti vezano za presuđenu stvar, pa za postavljeno pitanje koje se odnosi na presuđenu stvar nisu izneseni razlozi važnosti toga pitanja, kako to neosnovano smatra predlagateljica.

Drugo postavljeno pitanje problematizira mogućnost konvalidacije ništavog pravnog posla, konkretno ugovora o kupoprodaji nekretnine (stranca) koji je naknadno, a ne u vrijeme sklapanja ugovora, pribavio suglasnost nadležnog ministra, predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je zahtjev na utvrđenje da je sklopljen usmeni kupoprodajni ugovor na kupnju predmetnog stana i na izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, koji su temeljeni na činjenici da su tužitelji za sklapanje toga ugovora pribavili suglasnost ministra za poslove pravosuđa,  a pravno shvaćanje iz odluke ovog suda broj Rev-429/02-3 od 22. kolovoza 2002., odnosi se na ništavost pravnog posla vezano za naknadno stjecanje hrvatskog državljanstva. Iz navedenog razloga ni od toga pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog ne radi se o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

Kako u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 9. lipnja 2020.