Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1130/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz D., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika Grada S., ..., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-887/2017-2 od 6. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1181/14 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. broj Gž-887/2017-2 od 6. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1181/14 od 13. travnja 2017., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
Odgovor na prijedlog nije podnesen.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka nije proturječna pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenom u odlukama ovog suda broj Rev-385/10-2 od 26. listopada 2010., Rev-1009/14-2 od 5. prosinca 2017., Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda o istom pitanju, iznesenom u odluci toga suda broj U-III-3214/2005., a prema kojem pravnom shvaćanju "kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva garaže bilo sukladno pravnom pravilu iz § 400 OGZ-a, bilo sukladno odredbi čl. 24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ovisno o vremenu građenja".
U citiranim odlukama dopuštena je mogućnost stjecanja prava vlasništva građenjem i na nekretnini u društvenom vlasništvu "ovisno o vremenu građenja" pri čemu ni u jednoj toj odluci nije izneseno pravno shvaćanje za situaciju kada je građenje zgrade, na nekretnini koja je bila općenarodna imovina, završeno 1994., a iz kojeg razloga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, niti su u odnosu na takvu činjeničnu i pravnu situaciju iznosili bilo kakva pravna shvaćanja. Kako je za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu odlučan trenutak završenja gradnje i kako je u ovom slučaju gradnja završena 1994., dakle u vrijeme kada nekretnina na kojoj je građeno nije više bila u statusu društvenog vlasništva (od 1991., neovisno o upisu) već u vlasništvu tuženika radilo bi se o stjecanju prava vlasništva građenjem na nekretnini u vlasništvu lokalne uprave, dok se postavljeno pitanje odnosi na građenje na nekretnini u društvenom vlasništvu.
Osim toga odluka Rev-172/08-2 od 15. siječnja 2013., odnosi se na građenje izvršeno u razdoblju od 1960-1965., pa se ne radi o usporedivim predmetima, a u odluci ovoga suda broj Rev-2350/12-2 od 17. svibnja 2017. izneseno je pravno shvaćanje prema kojem:
"Odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. – 26. mjerodavnog Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – "Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) ne mogu se primijeniti kada fizička osoba bez valjane osnove, odnosno akta o dodjeli nadležnog tijela gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu".
Prema obrazloženju iz te odluke samo Skupština općine, sukladno odredbama čl. 41. i 42. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88 i 16/90 - dalje: ZGZ) o davanju građevinskog zemljišta na korištenje bila je nadležna odlučivati rješenjem, nakon provedenog postupka određenog navedenim Zakonom, a u čl. 71. ZGZ, tj. čl. 84. pročišćenog teksta ZGZ, je bila propisana mogućnost legalizacije, pa je bilo propisano da građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu na kojem je građanin bez akta nadležnog tijela kojim mu se to zemljište daje u korištenje u svrhu izgradnje do dana stupanja na snagu ovog Zakona (tj. 8. siječnja 1981.) izgradio objekt ili izvršio znatnije radove na njegovoj izgradnji, Skupština općine dat će njemu na korištenje pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Stoga je, prema toj odluci, kod građenja na nekretnini u društvenom vlasništvu odlučno da tužitelj dokaže da je uspješno proveo postupak legalizacije u skladu s navedenim propisom do 8. siječnja 1981., s tim da revizijski sud o postupku legalizacije nije ovlašten odlučivati kao o prethodnom pitanju.
Nadalje, se ovaj sud u obrazloženju navedene odluke pozvao na odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08 i 38/09 - dalje: ZV), prema kojoj odredbi samo kada je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena u skladu sa zakonom na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta koje služi za redovnu uporabu te zgrade. Tom odredbom omogućeno je samo onim vlasnicima zgrada koje su izgrađene u skladu sa zakonom (što ovdje nije slučaj) stjecanje prava vlasništva na zemljištu na kojem je izgrađena zgrada, kao i zemljištu koje služi za redovitu uporabu te zgrade.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.