- 1 -              Revd 1233/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1233/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja M. I. iz V., ..., OIB ..., i II tužiteljice S. F. iz V., ..., OIB ..., zastupani po punomoćniku V. C., odvjetniku u V. protiv tuženika V. V. d.d. iz V., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici N. B. odvjetnici u V., radi prodaje stana, odlučujući o prijedlogu I i II tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5638/2019-3 od 10. veljače 2020. kojom je dijelom potvrđena a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-644/2018-75 od 18. lipnja 2019., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

 

Tužitelju su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5638/2019-3 od 10. veljače 2020.  kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-644/2018-75 od 18. lipnja 2019.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

Ovdje je tek za ukazati da ocjena o tome da li određeni stan za službene potrebe (na kome se ne može steći stanarsko pravo) ili ne (u čemu se ogleda suština spornog odnosa među strankama) ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Zakon o stambenim odnosima je propisao pretpostavke pod kojima određeni stan može biti stan za službene potrebe, a nižestupanjski sudovi su zaključili (utvrdili) da su upravo te pretpostavke u konkretnom slučaju ispunjene.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st .5. ZPP riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije (st. II izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.