- 1 -              Rev-x 974/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 974/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB …, protiv I-tuženika H. I. d.o.o. Z., OIB …, Z., II-tuženika H. P. p. d.o.o. Z., OIB …,  i III-tuženika H. C. d.o.o., OIB …, Z., oboje iz Z., koje zastupa Odvjetničko društvo S. & Partneri, odvjetnici iz Z., radi naknade štete odlučujući o reviziji II. i III. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6847/15-2 od 5. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3765/14-81 od 30. travnja 2015., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija II. i III. tuženika kao osnovana u odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji koje glasi: „Da li se radi o sudaru motornih vozila, te da li tuženi mogu solidarno odgovarati za štetu koja je proizašla iz predmetne prometne nezgode, u smislu odredaba čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), budući su vlak i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzeti iz kategorije motornih vozila sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 31. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96 dalje ZSPC)?“,

 

te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-6847/15-2 od 5. travnja 2016. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3765/14-81 od 30. travnja 2015. u glavnoj stvari i sudi:

 

„Prihvaća se kao osnovana žalba II. i III. tuženika i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da su mu II i III. tuženik dužni solidarno platiti iznos 16.723,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 2,71 kn od 11. travnja 1990. do isplate, na iznos od 13,67 kn od 22. veljače 1991. do isplate, na iznos od 2,29 kn od 11. lipnja 1991. do isplate, 233,78 kn od 25. prosinca 1991. do isplate, na iznos od 244,76 kn od 25. prosinca 1992. do isplate, na iznos od 16.226,55 kn od 6. prosinca 2000. do isplate i to za razdoblje od do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Zakonom o zateznim kamatama (Narodne novine broj 53/1991) i Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 95/1993, 8/1994., 19/1994., 22/1994., 50/1994., 19/1995., 36/1996., 72/2002., 153/2004) a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi II. i III. tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 11.013,53 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2020. do isplate, prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Tuženici H. I. d.o.o. Z., H. P. P. d.o.o. Z. i H. C. d.o.o. Z., svi iz Z., su dužni platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Z., svotu od 533.990,41 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 2,71 kn od 11.04.1990. g. do 31.12.2007. g.,

- na iznos od 13,67 kn tekućom od 22.02.1991. g. do 31.12.2007. g.,

- na iznos od 45,66 kn tekućom od 11.06.1991. g. do 31.12.2007. g.,

- na iznos od 244,76 kn tekućom od 25.12.1992. g. do 31.12.2007. g.,

- na iznos od 106.562,67 kn tekućom od 6.12.2000. g. do 31.12.2007. g.,

- na iznos od 62.159,03 kn tekućom od 11.07.2003. g. do 31.12.2007. g. po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.01.2008. g., nadalje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena

- na iznos od 229.088,30 kn od povišenja zahtjeva do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba prvotuženika i žalba drugo do treće tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3765/2014-81 od 30. travnja 2015. u dijelu kojim je naloženo solidarno prvo do treće tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 16.723,76 kn s zakonskom zateznom kamatom na iznos od 2,71 kn od 11. travnja 1990. do isplate, na iznos od 13,67 kn od 22. veljače 1991. do isplate, na iznos od 2,29 kn od 11. lipnja 1991. do isplate, 233,78 kn od 25. prosinca 1991. do isplate, na iznos od 244,76 kn od 25. prosinca 1992. do isplate, na iznos od 16.226,55 kn od 6. prosinca 2000. do isplate i to za razdoblje od do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Zakonom o zateznim kamatama (Narodne novine broj 53/1991) i Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 95/1993, 8/1994., 19/1994., 22/1994., 50/1994., 19/1995., 36/1996., 72/2002., 153/2004) a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te u dijelu kojim prvotuženiku nisu priznati parnični trošak u iznosu od 50.500,00 kn i drugi i treće tuženicima u iznosu od 140.175,01 kn.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3765/2014-81 od 30. travnja 2015. u dijelu kojim je naloženo solidarno prvo do treće tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 517.266,65 kn, zakonske zatezne kamate na iznos od 43,37 kn od 11. lipnja 1991. do isplate, na iznos od 90.336,67 kn od 6. prosinca 2000. do isplate, na iznos od 62.159,03 kn od 11. srpnja 2003. do isplate, i na iznos od 229.088,3 kn od povišenja zahtjeva do isplate i kojim drugo i treće tuženiku  nisu priznati parnični troškovi u iznosu od 64.253,12 kn i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 517.266,65 kn i zakonske zatezne kamate na iznos od 43,37 kn od 11. lipnja 1991. do isplate, na iznos od 90.336,67 kn od 6. prosinca 2000. do isplate, na iznos od 62.159,03 kn od 11. srpnja 2003. do isplate i na iznos od 229.088,30 kn od povišenja zahtjeva do isplate.

 

Nalaže se tužitelju naknaditi drugo i treće tuženicima troškove predmetne parnice u iznosu od 64.253,12 kn, u roku od petnaest dana.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njihova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda o glavnoj stvari reviziju su podnijeli II i III tuženik, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presude i odbiti tužbeni zahtjev, dosuditi parnični trošak i trošak revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija II i III tuženika je osnovana u odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u reviziji.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti navoda iznesenih u izvanrednoj reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu štete (isplate na ime priznatog prava na rad pola radnog vremena, tjelesnog oštećenja, invalidske mirovine) koje je svojoj osiguranici B. G. koja je stradala 13. travnja 1987. kao putnica u autobusu u prometnoj nesreći u S. T. u sudaru autobusa reg. oznake … i vlaka. Takav zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 210. (ranije važećeg) Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96 - dalje: ZOMiO) kojim je bilo propisano da Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja ima pravo zahtijevati naknadu nanesene mu štete od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

 

Polazeći od utvrđenih činjenica da je za prometnu nezgodu u kojoj je stradala osiguranica tužitelja pravomoćno oglašen krivim i kažnjen presudom Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj K-280/87 od 29 rujna 1987., vozač autobusa Z. K. te da je vlasnik autobusa RO Z. T. čiji je pravni slijednik bio C. Z., a ne tuženici (njihov pravni prednik), drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku te djelomično prihvatio tužbeni zahtjev (za iznos 16.723,76 kn).

 

Pritom su i prvostupanjski i drugostupanjski sudovi izrazili shvaćanje kako postoji  solidarna odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) jer da se u konkretnom slučaju radi o sudaru motornih vozila.

 

II. i III. tuženik u izvanrednoj reviziji postavljaju pitanje:

 

„Da li se radi o sudaru motornih vozila, te da li tuženi mogu solidarno odgovarati za štetu koja je proizašla iz predmetne prometne nezgode, u smislu odredaba čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), budući su vlak i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzeti iz kategorije motornih vozila sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 31. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96 dalje ZSPC)?“

 

Odlučujući o dopuštenosti II i III tuženikove izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog materijalnopravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

Potrebno je naglasiti kako u sustavu prometa roba i usluga željeznice i željeznički promet predstavljaju zasebnu cjelinu čija je organizacija i sigurnost oduvijek uređena posebnim zakonima – Zakonom o željeznicama ("Narodne novine", broj 18/79, 4/81, 20/84 i 57/89) te Zakonom o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu ("Službeni list SFRJ", broj 62/77), a zatim Zakonom o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu ("Službeni list SFRJ", broj 77/87, 80/89 i 29/90), koji je prestao važiti donošenjem Zakona o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu ("Službeni list SFRJ", broj 26/91 – koji je preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prometa i veza koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni, "Narodne novine", broj 53/91).

 

Stoga je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kako postoji solidarna odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 178. st. 4. ZOO, jer se u konkretnom slučaju ne radi o sudaru motornih vozila, s obzirom na to da je vlak, kao i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzet iz kategorije motornih vozila.

 

Stoga je vezano za postavljeno pitanje valjalo prihvatiti reviziju II. i III. tuženika i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP na način kako je to navedeno u izreci.

 

Obzirom na odlučeno preostala dva pitanja II. i III. tuženika postala su bespredmetna.

 

II. i III. tuženiku je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav revizije s pripadajućim PDV-om, sukladno uspjehu u revizijskom postupku, u iznosu od 11.013,53 kn.

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.