- 1 -              Rev 3316/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3316/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. B., iz S., N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica mr. N. M., odvjetnica u Š., protiv tuženika A. B. pok. I. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Š., radi utvrđenja, ništavosti uknjižbe, utvrđenja i predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-668/2015-2 od 5. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-697/2011 od 2. travnja 2015., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj suvlasnik čest.zgr.1549 sa 4119 m2 upisane u z.k.ul. br. 4452  k.o. P. i za utvrđenje da je ništava uknjižba prava vlasništva tuženika na toj nekretnini u ½ dijela; odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži izdavanje tabularne isprave za upis iste nekretnine na tužiteljevo ime, kao i zahtjev za predaju u suposjed i naknadu troška postupka.

 

              Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              „Odbacuje se tužbeni zahtjev eventualne kumulacije koji glasi

 

„Utvrđuje se da je tužitelj S. G. B. vlasnik za ½ dijela nekretnine kat. označene kao čest.zgr.1549,k.o. P. označeno slovima D-C-F-E-D.“.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu i rješenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija protiv presude nije osnovana, a protiv rješenja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

 

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a niti je drugostupanjsko rješenje doneseno prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari naznačena je za sve zahtjeve u iznosu od 101.000,00 kn, te u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na odbačeni dio tužbe sigurno ne prelazi graničnu vrijednost za dopuštenost revizije te revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

Prvostupanjski sud je odbacio tužbu s eventualno kumuliranim zahtjevom za utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela točno određenog dijela čest. zgr.1549 sa 4119 m2 k.o. Primošten označene točkama D-C-F-E-D pošavši od utvrđenja da o istom zahtjevu već teče parnica.

 

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP tužitelj naznačio je materijalnopravno pitanje o kojemu, u odnosu na pobijano postupovnopravno rješenje, ne ovisi odluka o sporu.

 

Stoga je reviziju tužitelja protiv pobijanog rješenja valjalo temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 392.b st. 3. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Presuda u ovoj pravnoj stvari donesena je na temelju odredbe čl.373.a st. 1. ZPP slijedom čega je na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP dopuštena redovna revizija te je ista kao takva i razmatrana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud  ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Obrazlažući postojanje navedene povrede tužitelj s jedne strane tvrdi da postoji proturječnost između utvrđenja drugostupanjske presude da tuženik nije bio savjesni posjednik dijela nekretnine označene točkama D-C-F-E-D te daljnjih navoda o primjeni materijalnog prava iz čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOVO) koja određuje položaj savjesnog graditelja, a s druge strane na tvrdnji da drugostupanjski sud nije obrazložio na osnovi čega je zaključio o površini potrebnoj za redovnu upotrebu zgrade koju bi tuženik stekao građenjem.

 

Tvrdnja o navedenoj proturječnosti ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ne na nedostatak presude zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati slijedom čega bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Još je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik građenjem stekao vlasništvo dijela nekretnine označene točkama D-C-F-E-D kao zemljišta potrebnog za redovnu upotrebu zgrade, a drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva dijela tog nekretnine građenjem.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona može izjaviti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku (čl. 385. st. 2. ZPP).

 

Tuženik žalbom, ni kroz žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ni kroz žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda nije pobijao. Stoga tužitelj navode drugostupanjskog suda koji prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva dijela tog nekretnine građenjem u ovom stadiju postupka ne može s uspjehom pobijati te njegovi navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

              Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, konkretno, odredbe čl. 24. ZOVO.

 

              Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, na utvrđenje da tuženik u odnosu na spornu površinu određenu točkama D-C-F-E-D nije bio pošteni graditelj, zaključujući da ZOVO ne sadrži odredbe koje uređuju situaciju nesavjesnog graditelja i nesavjesnog vlasnika zemljišta, pogrešno primijenio odredbu čl. 24. ZOVO.

 

              Pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da zakonodavac nije izričito uredio situaciju kada su nesavjesni i graditelj i vlasnik zemljišta. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, valja analogno primijeniti odredbu čl. 25. ZOVO, koja uređuje odnos graditelja koji je znao da gradi na tuđem zemljištu i vlasnika zemljišta.

 

Prema navedenoj odredbi, ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik može tražiti da mu pripadne vlasništvo na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta (st. 1.). Pravo izbora iz st. 1. toga članka vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta (st. 5.). Dakle, nakon proteka roka u kojem vlasnik zemljišta ima pravo izbora u smislu čl. 25. st. 1. ZOVO, graditelj postaje vlasnik na zemljištu na kojem je izgrađen objekt, a i na zemljištu koje je potrebno za redovnu upotrebu tog objekta, a vlasnik zemljišta ima pravo na isplatu prometne cijene zemljišta, kao i u smislu odredbe čl. 24. st. 2. ZOVO.

 

Budući da je i prema odredbi čl. 25. st. 1. i 5. ZOVO protekom roka u kojem je tužitelj imao pravo izbora da mu pripadne objekt ili da tuženik sruši objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje, odnosno da mu isplati vrijednost zemljišta, tužitelj prestao biti vlasnik zemljišta uz pravo na naknadu vrijednosti zemljišta, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju protiv presude odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.