- 1 -              Revr 1375/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1375/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja T. B., iz K., OIB: ..., 2. tužitelja I. P., iz R., OIB: ..., 3. tužiteljice K. P., iz J., OIB: ..., 4. tužitelja P. M., iz R., OIB: ... i 5. tužitelja B. V., iz G., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Č., protiv tuženika H. C. d.o.o., iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i p. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 1.,2.,3.,4. i 5. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-203/2016 od 10. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2540/14-20 od 1. prosinca 2015., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Odbija se kao neosnovana revizija 1., 2., 3., 4., i 5. tužitelja u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-203/2016 od 10. ožujka 2016. kojom je u toč. II. izreke odbijena žalba 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2540/14-20 od 1. prosinca 2015. u dijelu pod toč. III. 1., 2., 3., 4. i 5. izreke kojom su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I.              Odbacuje se kao nedopuštena revizija 1., 2., 3., 4., i 5. tužitelja u dijelu u kojem se pobija drugostupanjska presuda kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I. Usvaja se tužbeni zahtjevi prvotužitelja T. B. u dijelu koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je točka 3. tuženikove Odluke poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 32-269/12 br. odluke 1659 nedopuštena u dijelu "…a koji počinje teći od dana dostave ove odluke radniku…"

 

2. Utvrđuje se da je točka 4. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 32-269/12 br. odluke 1659 nedopuštena.

 

II. Usvaja se tužbeni zahtjev drugotužitelja I. P. u dijelu koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je točka 3. tuženikove Odluke poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 11490-877-07 br. odluke 1666 nedopuštena u dijelu "…a koji počinje teći od dana dostave ove odluke radniku…"

 

2. Utvrđuje se da je točka 4. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 1490-877-07 br. odluke 1666 nedopuštena.

 

III. Odbijaju se tužbeni zahtjevi  tužitelja koji glase:

1. „1. Utvrđuje se da je točka 1. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 32-269/12 br. odluke 1659 upućena od strane tuženika H. C. d.o.o. tužitelju T. B. nedopuštena i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

2 „1. Utvrđuje se da je točka 1. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 1490-877-07 br. odluke 1666 upućena od strane tuženika H. C. d.o.o. tužitelju I. P. nedopuštena i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

3. „1. Utvrđuje se da je točka 1. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 5-021/11 br. odluke 1673 upućena od strane tuženika H. C. d.o.o. tužitelju K. P. nedopuštena i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

4. „1. Utvrđuje se da je točka 1. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 32-510/12 br. odluke 1665 upućena od strane tuženika H. C. d.o.o. tužitelju P. M. nedopuštena i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

5. „1. Utvrđuje se da je točka 1. tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 32-593/12 br. odluke 1668 upućena od strane tuženika H. C. d.o.o. tužitelju B. V. nedopuštena i da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

IV, Nalaže se 3-5 tužitelju da nadoknade trošak tuženiku u iznosu od 7.500,00 kuna na način da svaki od tužitelja plati  tuženiku iznos od 2.500,0 kuna u roku od 8 dana.

 

V. U odnosu na prvotužitelja T. B. i drugotužitelja I. P. svaka strana snosi svoj trošak.“

 

              Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke uvažena je žalba tuženika kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda pod toč. I. i II. izreke na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi 1. i 2. tužitelja pobliže opisani u prvostupanjskoj presudi. Pod toč. II. izreke odbijena je žalba 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja te je potvrđena  prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. 1., 2., 3., 4. i 5. izreke kojim su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi, dok je pod toč. III. izreke preinačena prvostupanjska presuda pod toč. IV. i V. izreke kojima je odlučeno o troškovima postupka na način da je naloženo 1. i 2. tužitelju da naknade tuženiku trošak parničnog postupka i to svaki u iznosu od 875,00 kn, 3. tužiteljica u iznosu od 500,00 kn, 4. tužitelj u iznosu od 500,00 kn i 5. tužitelj u iznosu od 500,00 kn, dok je zahtjev za više zatraženi trošak u iznosu od 5.000,00 kn odbijen kao neosnovan. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika da mu 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelj naknade trošak odgovora na žalbu.

 

              Protiv drugostupanjske presude pod toč. II. i III. izreke reviziju su podnijeli 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda pod toč. II. i III. izreke ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

              U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

              Revizija 1.,2.,3.,4. i 5. tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude pod toč. II. izreke kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovana, dok revizija 1.,2., 3., 4. i 5. tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke pod. toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Obje nižestupanjske presude, suprotno revizijskim navodima sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega je pobijana presuda jasna te se pravilnost iste može ispitati, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Nadalje, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revidenti sadržajno ukazuju u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju revidenti da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čine revidenti. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu sa čl. 8. ZPP.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

             

Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s citiranim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zbog navedenog nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Osim toga, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju sadržajno u reviziji ističu revidenti, jer je drugostupanjski sud ocijenio one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje.

 

              U odnosu na navode revizije kojima revidenti drugačije ocjenjuju provedene dokaze i iznose drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda u pogledu postojanja opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz i poštivanje propisanih kriterija kojih se poslodavac mora držati kada otkazuje ugovor o radu, treba reći da se zapravo radi o činjeničnim prigovorima koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka s obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).

 

              Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao 1., 2. i 4. tužitelju odlukom od 18. kolovoza 2014., a 3. i 5. tužitelju odlukom od 29. kolovoza 2014.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je 1. tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu transportni skladištar R. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijem od 25. rujna 2012.,

 

- da je 2. tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu kontrolno prijemni zaposlenik pri radionici R. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2007.,

 

- da je 3. tužiteljica bila radnica tuženika zaposlena na radnom mjestu robni blagajnik komercijalist na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2011. ,

 

- da je 4. tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu transportni skladištar Š. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. rujna 2012.

 

- da je 5. tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu transportni skladištar B. na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. rujna 2012.,

 

- da je zbog poremećaja u poslovanju tijekom 2014. tuženik bio prisiljen provesti racionalizaciju i reorganizaciju što je uključivalo i smanjenje broja izvršitelja pojedinih radnih mjesta, uključujući i mjesta 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja,

 

- da je tuženik donio Odluku  o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 1., 2. i 4. tužitelju 18. kolovoza 2014., a 3. i 5. tužitelju 29. kolovoza 2014.,

 

- da je tuženik 10. lipnja 2014. donio Program zbrinjavanja viška radnika koji je dostavio na očitovanje glavnom radničkom vijeću i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji se 3. srpnja 2014. pozitivno očitovao na Program,

 

- da se pri utvrđivanju radnika za čijim radom je prestala potreba, tuženik rukovodio kriterijima propisanim odredbom čl. 73. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. (Službeni glasnik broj 5/14 – dalje KU), te čl. 115. st. 2. (Narodne novine broj 93/14 – daje ZR),

 

- da su tužitelji utvrđeni tehnološkim viškom, jer tuženik nije našao mogućnosti rasporediti ih kao izvršitelje nekog drugog radnog mjesta.

 

Na temelju prednjih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 115. ZR, te činjenice da je u postupku odlučivanja o radnicima koji postaju tehnološki višak, a među kojima su se našli i tužitelji, se tuženik rukovodio kriterijima propisanim čl. 73. KU, pravilna je ocjena iz pobijane presude da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu 1., 2., 3., 4., i 5. tužitelju dopušten posebno kod činjenice da tužitelji nisu dokazali da je tuženik bio u mogućnosti ponuditi im drugo radno mjesto.

 

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbene zahtjeve 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja.

 

Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR , a u svezi čl. 73 KU poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je st. 2. istog čl. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Stoga, imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu 1., 2., 3. 4. i 5. tužitelju budući su njihova radna mjesta ukinuta.

 

Na osnovu svega izloženog s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Revizija 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke pod toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja podnesene protiv odluke pod toč. III. izreke kojom je odlučeno o troškovima treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija 1., 2., 3., 4. i 5. tužitelja podnesena protiv odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.