- 1 -              Rev 2204/2018-2

Broj: Rev 2204/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1801/16-2 od 1. veljače 2018., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-1801/16-5 od 3. kolovoza 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-327/14-46 od 13. srpnja 2016., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan na ime izgubljene zarade isplatiti tužitelju iznos od 102.687,88 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude te mu plaćati daljnju mjesečnu rentu u iznosu od 2.500,00 kn počev od 1. lipnja 2016. pa ubuduće, do svakog 10.-og u mjesecu, dok za to budu postojali zakonski razlozi, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 20.375,00 kn (točka III. izreke).

Ispravljenom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a žalba tuženika je prihvaćena kao osnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen, a preinačena u dijelu pod točkama I. i III. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata izgubljene zarade za razdoblje od 1. listopada 2012. do 1. svibnja 2016. u iznosu od 102.687,88 kn sa zatraženim zakonskima zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kao i zahtjev za isplatu daljnje mjesečne rente u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno počev od 1. lipnja 2016. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.375,00 kn. Tužitelj je ujedno obvezan naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda ili da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je neosnovana.

Tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednu reviziju).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, a reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a samo u slučajevima u kojima nije dopuštena revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Pobijanim dijelom presude odlučeno je o zahtjevu za naknadu štete s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 1. listopada 2012. do 1. svibnja 2016. u iznosu od 102.687,88 kn i zahtjevu za isplatu rente ubuduće s tog osnova u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn, za koji dio zahtjeva se vrijednost predmeta spora utvrđuje prema odredbi čl. 36. ZPP-a, pa vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Stoga je revizija tužitelja razmatrana samo kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija).

Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

              Predmet spora je zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade koji se temelji na tvrdnji da se tužitelj, zbog posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, nije uspio zaposliti s preostalom radnom sposobnosti.

              Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je aktivno tražio posao s preostalom radnom sposobnosti te da okolnost da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti na odgovarajućim radnim mjestima nakon izlaska iz zatvora nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

Drugostupanjski sud je, dakle, odbio tužbeni zahtjev iz dva razloga: zbog prekida uzročne veze između štetnog događaja i štete s osnove izgubljene zarade i zbog toga što tužitelj nije dokazao da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti.

Tužitelj revizijom osporava zaključak drugostupanjskog suda o prekidu uzročne veze između štetnog događaja i utužene štete, a u odnosu na drugi razlog odbijanja tužbenog zahtjeva nije u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a određeno naveo i obrazložio ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga je, imajući u vidu odredbu čl. 386. ZPP-a, valjalo reviziju na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 9. lipnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v. r.