- 1 -              Rev 3394/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3394/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. I. R., iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. V. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2455/2017-3 od 15. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3110/16-5 od 23. veljače 2017., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tuženik Z. V. iz R., (OIB ...), dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja C. I. R. s prebivalištem u S. (OIB ...), u iznosu od 431.500,38 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sukl. čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 47/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to 4. ETAŽA: 126/313 dijela zk.č.br. 361/1 u naravi kuća, površine 113 m2, a koji je  suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu br. 2 u prizemlju koji se sastoji od verande, ostave, hodnika, kuhinje s DB i blagovaonice, 3 sobe, wc-a, kupaonice, spremišta, balkona i konobe u suterenu ukupne korisne površine 126,11 što u suvlasničkom omjeru na cijelu zgradu iznosi 126/313 dijela, a koji stan je upisan u poduložak br. 4 zk.ul. 619 k.o. Hosti uknjiženo pri Općinskom sudu u Rijeci, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene."

 

              Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 24.207,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka je odbijen.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ih preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao založnog vjerovnika za trpljenje namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 431.500,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama iz založene nekretnine tuženika kao založnog dužnika.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja da je prestala tražbina tužitelja osigurana založnim pravom na nekretnini tuženika, slijedom čega da je sukladno odredbi čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00,114/01 i 79/06 - dalje: ZV) prestalo i založno pravo.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud  ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Pritom, vezano na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP tužitelj ničim ne obrazlaže koju to odredbu ZPP sud nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio, a to da je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

              Suprotno tvrdnji revidenta nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što bi prvostupanjski sud pogrešno pošao od pretpostavke da odlučne činjenice između stranaka nisu nesporne, jer je sud činjenice koje su tijekom postupka bile sporne (prestanak tražbine) kao takve i raspravio i na temelju izvedenih dokaza (presude Općinskog suda u Rijeci broj P-4909/15 od 14. listopada 2016.) utvrdio da je osigurana tražbina prestala.

 

              Okolnost da je tužitelj protiv te pravomoćne presude podnio prijedlog za ponavljanje postupka u ovom stadiju postupka nije od odlučnog značenja za pravilnost i zakonitost pobijane presude, već bi tek eventualan uspjeh s ponavljanjem postupka u predmetu broj P-4909/15 mogao biti razlog za ponavljanje postupka u ovom predmetu.

 

              Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede na koje revizijom tužitelj ukazuje.

 

              Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ničim ne obrazlaže.

 

              Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st.1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

 

              Slijedom iznesenog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.