- 1 - Rev-x 1106/2015-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Z., protiv tuženika A. H. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i Partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-908/14-2 od 19. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4845/13-81 od 13. prosinca 2013., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,
p r e s u d i o j e :
- Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-908/14-2 od 19. svibnja 2015. u dijelu izreke pod točkom II., III., IV. i V. i sudi:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4845/13-81 od 13. prosinca 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 258.417,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 3. kolovoza 2011. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve do isplate u roku od 15 dana, te u točki II. izreke kojim je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana plati tuženiku trošak spora od 82.375,00 kn.
- Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Tuženik A. H. d.d. Z. dužan je platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje 6.254,53 kn na ime glavnice i iznos kamata od 258.417,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 03.08.2011. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve do isplate u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana plati tuženiku trošak spora od 82.375,00 kn.“
Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„Odbija se kao neosnovna žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4845/13-81 od 13. prosinca 2013. u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.254,53 kn na ime glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2011. do isplate.
Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 258.417,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2011. do isplate, te u toč. II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 82.375,00 kn, i u tom dijelu sudi:
Nalaže se tuženiku A. H. d.d. Z. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 258.417,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. kolovoza 2011. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 82.375,00 kn.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.“
Protiv dijela presude suda drugoga stupnja kojim je prihvaćena žalba tužitelja te preinačena presuda prvog stupnja, te odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju kao osnovanu, te preinači pobijanu odluku, podredno ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.
Pobijana drugostupanjska presuda donesena je upravo primjenom odredbe čl. 373.a ZPP. Time su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP za dopuštenost tzv. redovne revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.
Kod takve procesne situacije, a kada je dakle protiv pobijane presude dopušteno podnijeti tzv. redovnu reviziju, nema mjesta podnošenju tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, a kako je to učinio tuženik, zanemarujući činjenicu da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP. Stoga bez obzira na sadržaj revizije tuženika, ovaj sud je sa istom postupao kao da se radi o tzv. redovnoj reviziji, te polazeći od odredbe čl. 392.a ZPP pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu nepodmirene glavnice, kao i zateznih kamata na zakašnjela plaćanja dužnih doprinosa za mirovinsko osiguranje i doplatak za djecu za razdoblje od 26. lipnja 1992. do 17. lipnja 1993.
U revizijskom stupnju postupka i dalje je jedino sporno da li se za utuženo razdoblje kamata obračunava primjenom konformne metode uz pripis kamata ili primjenom proporcionalne metode bez pripisa kamata.
Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu zauzimajući pravno shvaćanje da obzirom Uredbe Vlade Republike Hrvatske o visini kamata na iznose poreza, doprinosa, taksa i drugih javnih prihoda koji nisu plaćeni u propisanom roku („Narodne novine“ broj 60/91. i 40/92. dalje: Uredbe) koje se odnose na utuženo razdoblje nisu propisivale metodu obračuna kamata koju treba primijeniti, na utuženo razdoblje treba primijeniti Zakon o visini zatezne kamate („Narodne novine“ broj 53/91.) prema kojem se zatezna kamata obračunavala mjesečno primjenom konformne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka uvećane za 20%.
Osnovano tuženik u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, a kada je preinačio prvostupanjsku odluku i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.
Obzirom je u revizijskom stupnju postupka sporan način obračuna kamata za razdoblje od 26. lipnja 1992. do 17. lipnja 1993. do primjene dolazi Uredba Vlade Republike Hrvatske o visini kamata na iznose poreza, doprinosa, taksa i drugih javnih prihoda koji nisu plaćeni u propisanom roku od 26. lipnja 1992.
Navedenom Uredbom, koja je stupila na snagu 26. lipnja 1992., regulirana su plaćanja kamata na javne prihode koji nisu plaćeni u propisanom roku, kao i plaćanje kamata pri povratku više plaćenih iznosa (čl. 1. Uredbe).
Prema odredbi čl. 2. navedene Uredbe, na iznose javnih prihoda koji nisu plaćeni u propisanom roku, plaća se kamata u visini utvrđene eskontne stope Narodne banke Hrvatske uvećane za 30%, koja je važila u vremenu kada nije plaćen javni prihod.
Iz citiranih odredbi Uredbe iz 1992. a tako niti iz odredbi Uredbe iz 1991. ne proizlazi da se na dugovanja javnih prihoda za 1992. godinu obračunavala kamata primjenom konformne metode.
Uredba ima značaj "lex specialis" te se stoga drugostupanjski sud neutemeljeno poziva na odredbe Zakona o visini zatezne kamate.
Kada nije određeno propisano da se obračun kamata na određena dugovanja obračunavaju konformnom metodom, na takva dugovanja obračunava se kamata primjenom proporcionalne metode (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1194/2002 od 17. ožujka 2004.)
Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kako je to i učinio sud prvog stupnja, te je slijedom navedenog valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Tuženik je uspio u revizijskom postupku, pa su mu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP dosuđeni troškovi tog postupka i to trošak sastava revizije u iznosu 9.375,00 kn.
