Broj: Rev 2521/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. P. iz Z., zastupane po punomoćnici Lj. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2639/09-2 od 17. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3461/07-18 od 8. prosinca 2008., u sjednici održanoj 10. rujna 2013.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

1. Povodom prvog pravnog pitanja revizija se prihvaća, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2639/09-2 od 17. svibnja 2011. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3461/07-18 od 8. prosinca 2008., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica C. P. iz Z., … vlasnica stana u Z., …, kat prvi, površine 48,90 m² koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaone, WC-a i hodnika, a nalazi se u stambenoj zgradi u Z., …, izgrađenoj na k.č.br. 687/12 k.o. K., upisana u z.k.ul. 1816 k.o. K. zajedno sa zemljištem i zajedničkim prostorijama u zgradi povezani na osnovi odredbe čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela stana, što je tuženik Grad Zagreb dužan priznati i izdati tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičinog prava vlasništva na ovoj nekretnini koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.“

2. Povodom drugog pravnog pitanja odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

3. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku iznos 8.030,00 kn na ime parničnih troškova.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2639/09-2 od 17. svibnja 2011. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3461/07-18 od 8. prosinca 2008. kojom je tužiteljica utvrđena vlasnicom stana u Z., …, na prvom katu, površine 48,90 m², sastojeće od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika, a nalazi se u  stambenoj zgradi u Z., …, izgrađenoj na k.č.br. 687/12 k.o. K., upisane u z.k.ul. 1816 k.o. K., zajedno sa zemljištem i zajedničkim prostorijama u zgradi povezani na osnovi odredbe čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela stana, a što je tuženik dužan priznati i izdati joj tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužiteljice na toj nekretnini, jer će ju u protivnom zamijeniti ta presuda, te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 3.720,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći određena pravna pitanja smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer da o tim pitanjima u pobijanoj presudi je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno drugih županijskih sudova u pobijanim sudskim presudama.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju predloživši njezino odbacivanje kao nedopušteno.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

U ovoj pravnoj stvari obzirom na vrijednost predmeta ovog spora revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. tog članka, a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana primjerice ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a revident je označio pravna pitanja:

1. Da li se pravo vlasništva na stanu koji nije upisan u zemljišnim knjigama, a niti u knjizi položenih ugovora već je u zemljišnim knjigama upisana u posjedovnici stambena zgrada, a u vlastovnici društveno vlasništvo s naznakom nositelja prava korištenja Općina Remetinac, stječe upisom u zemljišne knjige ili knjigu položenih ugovora ili samom činjenicom da je sklopljen tijekom 1960. usmeni ugovor o kupoprodaji koji je izvršen na način da je kupcu stan predan u posjed, a kupac je isplatio kupoprodajnu cijenu?

2. Da li je pasivno legitimiran u sporovima radi utvrđivanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave pravni sljednik nositelja prava raspolaganja na nekretnini na kojoj je još upisano društveno vlasništvo ili prodavatelj kao ugovorna strana koja nije upisana u zemljišnim knjigama?

smatrajući ih važnim sa stajališta jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer da je o istima u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske, odnosno pojedini županijski sudovi izrazili pravno shvaćanje koje je suprotno onome iz pobijane presude.

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je prihvaćajući razloge iz prvostupanjske presude ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim smatrajući da je tužitelj kupnjom stana 1962. stekao vlasništvo na istom, odnosno na posebnom dijelu zgrade, kao i pravo raspolaganja na njemu na temelju prijašnjih propisa, zbog čega da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 370. st. 1. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZV).

Izražava se dakle pravno shvaćanje da bi tužiteljica stekla vlasništvo na spornom stanu sklapanjem ugovora o kupnji tog stana kao posebnog dijela zgrade upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo, te njegovim korištenjem od 1962. nadalje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući u revizijskom predmetu broj Rev 728/02 u svojem rješenju od 21. siječnja 2004. izrazio je pravno shvaćanje da se pravo vlasništva ne stječe pravnim poslom, već je to (pravni posao) tek pravni osnov za upis u zemljišne knjige, dok se vlasništvo na nekretnini stječe upisom u zemljišne knjige (ranije čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – „Narodne novine“ broj: 53/91, a sada čl. 120. ZV).

Proizlazi dakle da je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa već izraženim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zbog čega se u reviziji postavljeno pravno pitanje: da li se pravo vlasništva na stanu koji nije upisan u zemljišnim knjigama, a niti u knjizi položenih ugovora, već je u zemljišnim knjigama upisana u posjedovnici stambena zgrada, a u vlastovnici društveno vlasništvo s naznakom nositelja prava korištenja Općina Remetinec, stječe upisom u zemljišne knjige ili knjigu položenih ugovora ili samom činjenicom da je sklopljen tijekom 1960. usmeni ugovor o kupoprodaji koji je izvršen na način da je kupcu stan predan u posjed, da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu?, ukazuje važnim kako za odluku u ovom sporu tako i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog čega su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost ove izvanredne revizije, a vezano za ovo postavljeno pravno pitanje.

Polazeći od rezultata provedenog postupka pred nižestupanjskim sudovima, a prema kojima proizlazi:

- da je tužiteljica 1962. kupila dvosobni stan u Z., …, putem stambene zadruge pri poduzeću C., u koji stan

- da je uselila nakon njegove izgradnje, te ga od tada nesmetano koristila,

- da je u posjedovnom listu broj 1979 k.o. K. od 1965. kao posjednik k.č.br.  687/12, stambena zgrada …, površine 1264 m² upisano društveno vlasništvo Općina Remetinec uz napomenu u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da je posjedovni list 1979 k.o. K. izvan upotrebe, te da k.č.br. 687/12 k.o. K. je upisana u z.k.ul. 1816 k.o. K., a koji je verificiran i vodi se u EOP-u,

- a polazeći od odredbe čl. 120. ZV prema kojoj se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišne knjige, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišne knjige, proizlazi da na strani tužiteljice nisu ostvarene zakonske pretpostavke, a na temelju kojih bi se nju moglo utvrditi vlasnicom spornog stana, pošto za to nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 120. ZV, pri čemu postojanje usmenog ugovora o kupnji stana, sve i kada je izvršen nema vlasničkopravni učinak.

Slijedom navedenog, odgovor na citirano prvo postavljeno pitanje glasi: Pravo vlasništva na nekretnini stječe se uknjižbom u zemljišnim knjigama, a kako tužiteljica to nije ostvarila njezin tužbeni zahtjev je neosnovan.

Stoga je prihvaćajući u tom dijelu izvanrednu reviziju nižestupanjske presude trebalo preinačiti, te odbiti tužbeni zahtjev, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Kako glede drugog postavljenog pravnog pitanja revident nije dao bilo kakav razlog njegove važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, to se isto ne ukazuje važnim sa stajališta jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, zbog čega je u odnosu na njega reviziju trebalo odbaciti u smislu odredbe čl. 392. st. 3. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. rujna 2013.