- 1 -              Revd 719/2020-2

Broj: Revd 719/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Poreča-Parenzo, OIB. ..., P., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. B. i A. S., odvjetnici u P., protiv I. tuženika D. M., OIB: ... iz V., , II. tuženice M. M.1, OIB: ... iz V., III. tuženika K. M.2, OIB: ... iz V., IV. tuženice K. M.3, OIB: ... iz V., V. tuženika I. M., OIB: ... iz B., i VI. tuženika M. M.4, OIB: ... iz B., koje sve zastupaju punomoćnici S. B. i G. Š. odvjetnicima u R., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu I.-VI. tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-941/2018-2 od 1. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-479/2016-35 od 11. lipnja 2018., u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Prvo do šesto tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-941/2018-2 od 1. listopada 2019. pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o prvo postavljenom pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda da je u konkretnom slučaju riječ o utvrđenju pravnog odnosa, a ne o utvrđenju postojanja činjenica (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1713/91-2 od 4. prosinca 1991. u kojoj odluci se odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje da u ostavinu pokojnog ne spadaju nekretnine).

U drugo i treće postavljenim pitanjima također pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja, kao i u peto postavljenom pitanju u kojem revidenti polaze od krive pretpostavke da je tužiteljev uspjeh u sporu djelomičan. Tužitelj je u postupku uspio u cijelosti s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je prihvaćen.

U odnosu na četvrto postavljeno pitanje revidenti ne ukazuju na odgovarajuće odluke ovoga suda, jer su u odlukama na koje se pozivaju sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva ocijenili na temelju uvida u liječničku dokumentaciju, bez provođenja medicinskog vještačenja, dok je u ovom postupku sud umjesto provođenja vještačenja, na temelju iskaza svjedokinja koje imaju potrebno stručno znanje za istraživanje rodoslovlja i analizu arhivskog gradiva (kustosice i arhivistice u muzeju) utvrdio sporne relevantne činjenice o dvije obitelji istog imena i prezimena.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.

Zagreb, 9. lipnja 2020.