Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 20 Gž-588/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužitelja P.
H. iz R. A., OIB: … zastupanog po
punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1)
L. B. iz L., OIB: …, 2) V. B. iz
L., OIB: …, 3) S. Š. iz L., OIB:
…, tuženici pod 1) do 3) zastupani po punomoćniku B. Z., odvjetniku
iz Z., 4) N. B. iz L., OIB: …zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B.
G. i H. B. iz O., 5) D. B. iz Z.,
OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. P.,
odvjetnici iz Z., i 6) P. B. iz L., OIB:
…, zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda
u Zadru poslovni broj P-2298/2018 od 5. studenoga 2019., dana 9. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja P. H. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru
poslovni broj P-2298/2018 od 5. studenoga 2019. tako da se rješava:
Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika pod 5) D. B. i 6) P.
B. od 3. lipnja 2019. za osiguranje parničnih troškova u iznosu od 25.000,00 kn
zajedno s pripadajućim PDV-om koje troškove tužitelj P. H. treba osigurati u roku od 15
dana, a ukoliko ne dokaže da je osigurao parnične troškove u navedenom roku smatrat će se
da je tužba povučena.
Obrazloženje
Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:
"Sukladno odredbi čl. 84. ZRS- usvaja se zahtjev za osiguranje parničnih troškova i to
u iznosu od 25.000,00 kn plus PDV koje osiguranje tužitelj mora dati u roku od 15 dana te se
isti upozorava da ukoliko ne dokaže da je dao osiguranje za parnične troškove u ostavljenom
roku, smatrat će se da je tužba povučena."
2 Poslovni broj: 20 Gž-588/2020-2
Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene
materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
U žalbi ističe da je pobijano rješenje nepotpuno i neodređeno, jer u istom nije naveden
račun na koji je tužitelj morao platiti predujam, da li je taj iznos dužan predujmiti na račun
tuženika, koji su tražili aktorsku kauciju, ili na račun suda sa kojeg bi sredstava bila isplaćena
tuženicima u slučaju da tužitelj ne bio uspio u sporu. Samo iz navedenog razloga tužitelj
smatra da pobijano rješenje treba ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak. Isto tako sud utvrđuje da su tuženici pravovremeno podnijeli zahtjev za osiguranje
parničnih troškova i to nakon 18 godina vođenja ovog postupak, ne navodeći od kada teče rok
u kojem tuženici mogu postaviti taj zahtjev jer je od početka ovog postupka najprije majka
tužitelja bila austrijska državljanka, a i sam tužitelj je čitavo vrijeme ima austrijsko
državljanstvo. Tužitelj smatra da zahtjev nije podnesen na vrijeme, a ako je podnesen na
vrijeme imali bi eventualno pravo na osiguranje parničnog troška od dana podnošenja
zahtjeva te je stoga određeni iznos previsok jer prema stanju spisa treba održati još dva ročište
što je 10.000,00 kn koje bi tužitelj trebao predujmiti. Neosnovno je obrazloženje suda da ne
postoji reciprocitet između Republike Hrvatske i Republike Austrije jer isto nije uređeno
dvostranim Ugovorom kako to smatra sud. Tužitelj ističe da je to uređeno Haškom
konvencijom o građanskom postupku od 1. ožujka 1954., kojom je u čl. 17. predviđeno
oslobađanje od plaćanja aktorske kaucije za državljane država ugovornica koji se pojave kao
tužitelji pred sudovima neke od tih država, a koje imaju prebivalište u jednoj od država
ugovornica. Potpisnici naprijed navedene Haške konvencije o građanskom postupku od 1.
ožujka 1954. su Republika Austrija, a 29. srpnja 1993. potvrđena je notifikacija Republike
Hrvatske kao potpisnica iste. Dakle, neosnovano je obrazloženje suda da ne postoji pravna
osnova da se tužitelja odbije zahtjevom za osiguranje parničnog troška iz naprijed navedenog
razloga. Osim toga, tužitelj ističe da su Republika Austrija i Republika Hrvatska članice
Europske Unije, a čl. 18. Ugovora o funkcioniranju (načinu rada) EU da je zabranjeno na
području države članice EU državljana drugih članica EU nametati obveze koje ne moraju
ispuniti vlastiti državljani (zabrana diskriminacije) pa i iz navedenog razloga treba odbiti
tuženika. Predlaže preinačiti pobijano rješenje te odbiti zahtjev tuženika za uplatu aktorske
kaucije, jer za to ne postoji zakonske pretpostavke kako je to naprijed obrazloženo, podredno
pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Predlaže da mu se obistini trošak na ime sastava žalbe.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba je osnovana.
U ovoj fazi postupka nije prijeporno da je tužitelj državljanin Republike Austrije.
Prvostupanjski sud pobijano rješenje temelji na odredbi čl. 82. Zakon o rješavanju
sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine, broj
53/91, 88/01 i 101/17, dalje ZRSZ), s obrazloženjem da su tuženici pravovremeno postavili
zahtjev za osiguranje parničnih troškova, da je tužitelj državljanin Republike Austrije, kao i
da ne postoji reciprocitet između Republike Hrvatske i Republike Austrije, a što bi
predstavljalo izuzetak od prava na osiguranje od parničnih troškova.
3 Poslovni broj: 20 Gž-588/2020-2
Takvo stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno.
Naime, Republika Hrvatska i Republika Austrija potpisnice su Haške konvencije u
građanskom postupku od 1. ožujka 1954. (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 4/94,
dalje Haška konvencija), koja u čl. 17. predviđa da se od državljana ugovornica neće tražiti
polaganje osiguranja za podmirivanje parničnih troškova.
Slijedom toga, nije bilo u konkretnom slučaju mjesta primjeni odredbe čl. 82. ZRSZ,
već je prvostupanjski sud odluku trebao temeljiti na čl. 17. st. 1. Haške konvencije.
Budući da prilikom donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja nisu počinjene
bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona
o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), na koje ovaj
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP to je
valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog
rješenja.
Odluka o troškovima postupka, u povodu pravnog lijeka, ostavlja se za konačnu odluku.
Zadar, 9. lipnja 2020.
Sutkinja
Sanja Prosenica
Kontrolni broj: 07283-01dcd-a6d5b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SANJA PROSENICA, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.