- 1 -

                                                                                                                  Broj:Pž-177/2020

 

 

 

                              

                       REPUBLIKA HRVATSKA

            Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske                                            Broj:Pž-177/2020

                                     Zagreb

 

 

          U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                 P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe P. d.d. i dr., zbog prekršaja iz članka 115. stavka 2. i 3. u svezi stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 82/13.; 41/18. i 98/19.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe D. V., protiv presude Općinskog suda u Zadru od 28. studenog 2019., broj: 11.PpP-4123/2019, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2020.

 

 

                                           p r e s u d i o    j e

 

 

I. U povodu žalbe okr. pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe D. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na odgovornu osobu, tako da se djelo okr. odgovorne osobe D. V. činjenično opisano u izreci te presude pravno označava prekršajem iz članka 115. stavka 4. u svezi stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom  prometu, pa se okrivljeniku na temelju citiranog propisa i uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetsto) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku od trideset dana od dana primitka ove presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

 

II. Odbija se žalba okr. pravne osobe P. d.d. i odgovorne osobe D. V. kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba P. d.d. i odgovorna osoba D. V. obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna svaki, u roku petnaest dana od primitka ove presude.

 

 

                   Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru proglašeni su krivima okr. pravna osoba P. d.d. i odgovorna osoba D. V., da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz članka 115. stavka 2. i 3. u svezi stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te su na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjeni novčanim kaznama, pravna osoba u iznosu od 12.000,00 kuna, a odgovorna osoba u iznosu od 4.500,00 kuna.

 

Okrivljenici su nadalje obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, svaki.  

                                                                

             Protiv te presude okrivljenici su podnijeli pravodobnu žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o kazni.

 

              Žalitelji ističu da u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga što te prilike uopće nisu obavljali prijevoz, pa smatraju da citirana odredba nije mogla biti primijenjena s obzirom na njezin sadržaj „ako prijevoznik obavlja javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prijevozu u treće države bez dozvole ili suprotno izdanoj dozvoli i njezinim sastavnim dijelovima - itineraru, cjeniku i voznom redu“. Smatraju da se radi o neobavljanju prijevoza, u kojem smislu upiru na primjenu odredbe članka 39. stavka 1. podstavka 7. u svezi s člankom 66. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, o prestanku važenja obavljanja prijevoza, međutim, kako se u njihovom slučaju nije radilo o tri dana uzastopnog neobavljanja prijevoza, nema prekršaja. Tome u prilog navode odluke prvostupanjskih sudova, preslike kojih prilažu uz žalbu. Također smatraju da je kazna prestroga, jer da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Žalitelji predlažu da se iz u žalbi navedenih razloga njihova žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) uz ocjenu navoda žalbe, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, ovaj Sud je utvrdio da činjenično opisano postupanje okrivljene odgovorne u izreci prvostupanjske presude nije pravilno pravno označeno, budući je sankcioniranje odgovorne osobe u pravnoj osobi za postupanje protivno odredbe članka 115. stavka 1. točke 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano stavkom 4. tog članka i Zakona, a ne kako je to prvostupanjski sud pogrešno označio stavkom 3. Iz rečenih razloga, prvostupanjski sud je počinio povredu materijalnog prekršajnog prava opisanu u odredbi članka 196. točki 4. Prekršajnog zakona, pa je ovaj Sud postupajući po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i otklonio navedenu povredu, tako da je djelo okrivljene odgovorne osobe označio prekršajem iz članka 115. stavka 4. u svezi stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kao u točki I. izreke ove presude, te sukladno pravilne pravne oznake izrekao kaznu, prihvaćanjem iznosa  koji je odmjerio prvostupanjski sud. 

 

Ispitujući pobijanu odluku u pogledu navoda žalbe vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedene glavne rasprave i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika i cjelokupne materijalne dokumentacije predmeta, Zapisnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 10. rujna 2019., očitovanja okrivljenih o neodržavanju međunarodne autobusne linije Split (HR) - Sombor (SRB), preslika autobusnih karata i podneska M. R., utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Žalbenim navodima okrivljenika, nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja djela, niti žalitelji ističu nove činjenice i dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, koje bi učinile osnovanim daljnje provođenje dokaznog postupka.

 

Naime, prekršaj iz članka 115. stavka 1. podstavka 9. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu čini prijevoznik ako obavlja javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu u treće države bez dozvole ili suprotno izdanoj dozvoli i njenim sastavnim dijelovima  (itineraru, cjeniku i voznom redu) (članak 64. stavak 1.).

 

Dozvola za međunarodni prijevoz putnika izdana je za prijevozni pravac Split (HR) – Sombor (SRB), s time da propisuje prometovanje od 28. lipnja 2019. do 2. rujna 2019. svaki dan, osim utorka, a budući je dan za koji se terete okrivljenici, odnosno 28. lipnja 2019. bio petak, to iz rezultata provedenog postupka jasno proizlazi da inkriminirane zgode prijevoz nije obavljan sukladno izdane dozvole jer nije obavljan u sve one dane, kako je to propisao predmetnom dozvolom, u kojem smislu žalitelji pogrešno smatraju da samovoljnim propuštanjem obavljanja prijevoza jednog od propisanih dana prometovanja ne postupaju suprotno izdane dozvole, pa time neosnovano upiru na povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

Naime, javni linijski prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu prijevoznik može obavljati u skladu s izdanom dozvolom, što u konkretnom slučaju znači u sve dane kako je to propisano dozvolom, u kojem smislu neobavljanje prijevoza jednog od dana propisanih dozvolom, smislenim tumačenjem citirane zakonske odredbe, predstavlja postupanje prijevoznika suprotno izdanoj dozvoli.

 

Suprotno žalbenim navodima, odredba članka 39. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje trajnu obustavu prijevoza, odnosno kada prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu, međutim pod točno propisanim uvjetima, u kojem smislu stavak 7. tog članka i Zakona propisuje da prijevoznik gubi pravo obavljanja prijevoza, ako iz neopravdanih razloga po dozvoli ne obavlja prijevoz na županijskoj ili međužupanijskoj liniji uzastopce najmanje tri dana, što nije slučaj u ovom predmetu, iako se sukladno odredbe članka 66. citiranog Zakona, odgovarajuće primjenjuje i na obveze prijevoznika u međunarodnom javnom linijskom prijevozu putnika.

Bez osnove žalitelji upiru na odluke prvostupanjskih sudova, budući drugostupanjski sud ne obvezuju pravna mišljenja prvostupanjskih sudova, pri čemu treba istaknuti i da nije razvidno jesu li citirane odluke bile podložne žalbenom postupku i predmetom odlučivanja drugostupanjskog suda da bi izražavale relevantnu praksu prekršajnog sudovanja.

 

Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva zakonom opisana obilježja prekršaja stavljenog im na teret, odnosno da međunarodni linijski prijevoz putnika nisu obavljali u skladu s izdanom dozvolom.

 

Razmatrajući navode žalbe u pogledu izrečenih kazni vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na odluku o kazni te okrivljenicima izrekao kazne u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisanih granica, koje, suprotno njihove tvrdnje, nisu prestrogo odmjerene.

Naime, za počinjeni prekršaj za pravnu osobu propisana je kazna u rasponu od 25.000,00 do 70.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud već pravilno cijeneći olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti kazne izrekao uz primjenu instituta ublažavanja, u mjeri od ispod polovine minimalno zapriječenih kazni, smatrajući da će tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, koje uvjerenje prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelji ne ističu (i ne dokumentiraju) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

 

Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda izrečene novčane kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj, ocjenjujući da će se istima postići svrha specijalne i generalne prevencije.

 

Ističe se da su žalitelji pravilno upozoreni i na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, sukladno odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim je određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka. 

 

Zbog izloženih razloga, sukladno odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

                                            

                                                   U Zagrebu 9. lipnja 2020. 

 

 

          ZAPISNIČARKA                                                                         PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

         Nada Horvatović, v. r.                                                  Jasna Momirović, v. r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.