- 1 -              Rev-x 192/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 192/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. N. iz K., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2652/13-2 od 11. ožujka 2014. ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2652/13-4 od 9. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5733/03 od 11. studenoga 2008., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju P. N. iz K., isplati iznos od 168.398,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2008. godine do isplate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.343,94 kn sve to u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva sa ukupnim iznosom od 246.850,71 kn te se odbija zahtjev za kamatama na dosuđeni iznos glavnog potraživanja za razdoblje od 29.siječnja 1996. do 10. studenog 2008. godine."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5733/03 od 11. studeni 2008. u dijelu pod toč. II. izreke.“,

 

te je riješio:

 

„I Ukida se navedena presuda u dijelu pod toč. I izreke, te se predmet u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka tuženice odluči u konačnoj odluci.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je u točki I odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom II izreke, reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP), te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

Premda tužitelj podnosi reviziju pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijom se zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tužitelj iznosi svoje shvaćanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva analizirajući izvedene dokaze i iznoseći vlastitu ocjenu rezultata dokaznog postupka te stvarajući drugačije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova. Međutim, te činjenične prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tužene potražuje isplatu naknade štete nastalu 19/20. studenoga 1991. u lokalu u N. V. u kojem je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost u zakupljenom prostoru.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se tužitelj u predmetnom lokalu nalazio na temelju Ugovora o zakupu od 18. lipnja 1990.,

- da se tužitelj u lokalu bavio ugostiteljskom djelatnošću,

- da je tužitelj izvršio adaptaciju predmetnog lokala,

- da su štetu u lokalu tužitelja, prouzročili pripadnici Hrvatske vojske;

- da opisana šteta, obzirom na vrijeme, prostor i način zbivanja štetnog događaja (namjerno nasilničko, demoliranje lokala i inventara izvan bilo kakve borbene akcije), nema karakter ratne štete u smislu odredaba Zakona o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03 - dalje: ZORH);

- da je vještačkim nalazom utvrđeno da je visina štete s osnova uništene opreme kojom je tužitelj opremio lokal 168.398,64 kn.

 

Prvostupanjski sud je na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i to s osnova uništene opreme kojom je tužitelj opremio lokal, zauzevši pravno shvaćanje da za navedenu štetu, budući da ona nema karakter ratne štete, u smislu čl. 2. ZORH, tužena odgovara po općim pravilima odgovornosti za štetu.

 

              Tužbeni zahtjev s osnova izmakle dobiti prvostupanjski sud je odbio obzirom istu tužitelj nije dokazao, dok je tužbeni zahtjev s osnova oštećenja građevine sud odbio obzirom tužitelj kao zakupac nije aktivno legitimiran zahtijevati naknadu štete od treće osobe počinjenu na tuđoj stvari.

 

Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, dok je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen te je u tom dijelu postupak vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda slaže se i ovaj sud.

 

Odredba sadržana u čl. 219. ZPP propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

Iz postupka koji je prethodio revizijskom proizlazi da tužitelj nije ničim dokazao svoj zahtjev s naslova izmakle dobiti. Tužitelj niti je dokazao period u kojem je eventualno trpio štetu s naslova izgubljene dobiti, niti je dokazao visinu svog potraživanja. Stoga su pravilno sudovi odbili tužitelja s ovim dijelom njegovog zahtjeva.

 

              Sudovi su pravilno odbili i zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova oštećenja građevine obzirom je tužitelj bio zakupac predmetne građevine, a ne njezin vlasnik, te stoga nije aktivno legitimiran potraživati ovaj vid štete. Tužitelj je eventualno mogao naknadu štete za ulaganja koja je imao na građevini potraživati od vlasnika, odnosno od zakupodavca (sukladno odredbi čl. V Ugovora o zakupu od 18. lipnja 1990.), međutim nema pravo potraživati naknadu štete na tuđoj stvari prema tuženiku.

 

             

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.