Broj: Rev 2200/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik iz R., protiv prvotuženice M. S. iz R., drugotuženika R. S. iz R., i trećetuženice A. L. iz R., svi zastupani po punomoćniku mr. N. V., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1268/09-2 od 28. rujna 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2147/05-37 od 5. studenoga 2008., u sjednici održanoj 12. rujna 2013.,

r i j e š i o   j e

              I. Prihvaća se revizija prvo i drugotuženika u odnosu na pravno pitanje: "Prema kojim cijenama se utvrđuje naknada nužnih i korisnih troškova poslovođe bez naloga?", te se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1268/09-2 od 28. rujna 2011. i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2147/05-37 od 5. studenoga 2008., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II. Odbacuje se revizija prvo i drugotuženika u odnosu na pravna pitanja o nastanku nepravog poslovodstva bez naloga, o pasivnoj legitimaciji za potraživanje naknade za prozore i vrata, te u pogledu diskriminacije po osnovi imovnog stanja.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženicima platiti tužitelju iznos od 50.194,98 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. lipnja 1993. na iznos od 36.114,17 kn te od 1. studenog 2004. do isplate na iznos od 14.080,81 kn, a naloženo je tuženicima također nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 13.038,00 kn.

              Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.

              U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije.

              Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj zaštićeni najmoprimac koji koristi stan u R., …, kojeg su suvlasnici tuženici na jednake dijelove, te da je tužitelj u navedenom stanu izvršio građevinske radove kojima je poboljšao uvjete stanovanja (poduzeo više "nužnih građevinskih radova").

              Vještačenjem obavljenim tijekom ovog parničnog postupka utvrđeno je da vrijednost radova koje je izveo tužitelj iznosi 50.194,98 kn, te je ocjenjeno da tužitelj ima pravo na navedeni iznos temeljem odredbe čl. 223. bivšeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i dr. – dalje: ZOO).

              Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelj izveo navedene radove kao poslovođa bez naloga, dakle, da je za tuženike obavio ono što su trebali oni, te da je postupao u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale.

              Revidenti između ostalih postavili su u reviziji pravno pitanje: "Da li poslovođa bez naloga ima pravo na nadoknadu nužnih i korisnih troškova prema cijenama u vrijeme kada je izdatke učinio ili prema cijenama u neko drugo vrijeme?".

              Revidenti smatraju da poslovođa bez naloga ima pravo na nadoknadu troškova prema cijenama u vrijeme kada je izdatke učinio, te smatra nezakonitom odluke nižestupanjskih sudova jer je naknada troškova dosuđena tužitelju prema cijenama u vrijeme parničnog postupka, a ne u vrijeme kada su poduzeti radovi zbog kojih je tužitelj imao izdatke (tuženici tvrde da su radovi obavljeni 1986. te 2004. godine).

              Dakle, ovaj revizijski sud ocjenjuje da se naknada za izdatke koje je imao poslovođa bez naloga utvrđuje prema cijenama u vrijeme kada su izdaci učinjeni, a takvo shvaćanje i prije je zauzimano u praksi ovog revizijskog suda (Rev-787/89 od 5. prosinca 1990., na koju se revident osnovano poziva u reviziji).

              Prema tome, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo a zbog toga je nepotpuno utvrđeno i činjenično stanje (nije utvrđeno o kojoj vrsti radova se radi, te kada su radovi za koje tužitelj traži naknadu izvedeni, nije utvrđena ni cijena tih radova u vrijeme njihovog izvođenja) pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao pod 1. izreke.

              U odnosu na ostala pravna pitanja zbog kojih je podnesena revizija, revizija je odbačena na temelju odredbe čl. 392. b. st. 2. ZPP, jer nisu navedeni razlozi zbog kojih bi pravna pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

              U nastavku postupka prvostupanjski sud treba utvrditi kada su izvedeni radovi na koje se poziva tužitelj, treba imati na umu da, ukoliko bi se i radilo o poslovodstvu bez naloga, pravo na naknadu tužitelj bi imao prema cijenama u vrijeme kada je učinio izdatke za koje traži naknadu, a bit će potrebno ocijeniti i to od kakvog je značenja za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva odredba čl. 74. bivšeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), te odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96 i dr.).

U Zagrebu, 12. rujna 2013.