- 1 -              Rev 4337/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4337/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. C. iz K., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. & V. u Z., D. T., protiv tuženika A. H. A. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu T. & partneri d.o.o. u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplati, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-389/2018-2 od 4. srpnja 2019., kojom je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-769/17-37 od 27. rujna 2018. potvrđena u odluci o glavnoj stvari, a djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka, u sjednici održanoj 9. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-389/2018-2 od 4. srpnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-769/17-37 od 27. rujna 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-389/2018-2 od 4. srpnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-769/17-37 od 27. rujna 2018. kojom je utvrđeno da je nedopuštena Odluka tuženika od 2. ožujka 2017. kojom je tužitelju dat izvanredni otkaz ugovora o radu, određen sudski raskid ugovora o radu sklopljen između stranaka ugovorom o radu od 1. srpnja 2015. sa aneksom tog ugovora sklopljenog 30. listopada 2015., sa danom prestanka radnog odnosa tužitelju 2. travnja 2017. te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu nalaganjem tuženiku isplatiti tužitelju iznos 17.471,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 3. travnja 2017. do isplate, propustivši odlučiti da se za daljnjih 4.367,85 kn s tog osnova zahtjev tužitelja odbija, te je preinačena odluka o troškovima postupka nalaganjem tuženiku s tog osnova isplatiti tužitelju iznos 13.437,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene  materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu mu troškova postupka, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u smislu da su razlozi iz obrazloženja o odlučnim činjenicama proturječni, a zbog čega da se pravilnost iste ne može ispitati. Ovo stoga što je drugostupanjski sud u svojoj presudi dao jasne razloge zašto smatra da je zahtjev tužitelja osnovan, kako onaj upravljen na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tako i onaj za sudski raskid ugovora o radu, a time i za naknadu štete tužitelju s tog osnova. To što je međutim takva presuda posljedica pogrešnog pravnog tumačenja suda o institutu izvanrednog otkaza ugovora o radu propisanog odredbom čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR), a zbog čega su i dalje izostala utvrđenja o činjenicama odlučnim za ovaj spor je li kod donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju bio očuvan zakonski rok iz čl. 116. st. 2. ZR, razloge za ukidanje obih nižestupanjskih presuda, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, a o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti riječi.

 

Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao prodavač sa mjestom rada u K. – POJ-30 – prodaja rezervnih dijelova i ostalo, sukladno ugovoru o radu od 1. srpnja 2015. i aneksa ugovora o radu od 30. listopada 2015., te da je Odlukom tuženika od 6. prosinca 2016. imenovan za računopolagača za POJ-34, 3001, 3301,

 

- da je tuženik 17. siječnja 2017. donio Odluku o provođenju izvanrednog popisa zaliha trgovačke robe uz ostalo u POJ-30 – prodaja rezervnih dijelova – skladište 3001 i POJ-34 – prodaja rezervnih dijelova – skladište rezervnih dijelova, te imenovao popisno povjerenstvo, a koji popis je obavljen 4. veljače 2017. u prisutnosti tužitelja kao računopolagača,

 

- da je o izvršenom izvanrednom popisu zaliha sačinjen zapisnik 4. veljače 2017. te je na temelju istog za skladište POJ-30 sastavljeno popisno izvješće 10. veljače 2017., a prema kojem je utvrđena inventurna razlika (minus) -27.989,49 kn; odnosno na temelju istog za skladište POJ-34 sačinjeno popisno izvješće 10. veljače 2017., a prema kojem je utvrđena inventurna razlika (minus) -30.605,36 kn, u odnosu na koje

 

- da je 17. veljače 2017. tužitelj u prisutnosti A. V. Č. – direktora tuženika, J. M. – višeg samostalnog suradnika u O. interne revizije i A. D. – direktora pravnih poslova, dao svoje očitovanje glede utvrđenih inventurnih manjaka, o čemu je sastavljen zapisnik o iznošenju obrane, nakon čega

 

- da je tuženik 2. ožujka 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, a zbog utvrđenog inventurnog manjka do kojeg da je došlo iz razloga što je: roba izdavana prodajnim savjetnicima bez izrade internih otpremnica već evidencijom na "papir", a kasnije je trebalo doći do razduženja; roba se skidala sa radnih naloga bez fizičkog povrata; interne međuskladišnice su se izrađivale bez fizičkog zaprimanja robe (povratnice iz servisa); roba je zaprimana pod drugim nazivima (gume su zaprimane kao set za montažu), a što je tuženik kao poslodavac ocijenio osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojeg je izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika zaduženog za ove poslove.

 

Na temelju prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev tužitelja smatrajući da je tuženik za navedene povrede obveze iz radnog odnosa za koje je teretio tužitelja, saznao već 4. veljače 2017. kada su sastavljeni zapisnici o izvršenom inventurnom pregledu poslovnih jedinica i skladišta u njihovom sastavu u kojima je radio te je bio zadužen kao računopolagač tužitelj, a kako je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio 2. ožujka 2017. ocijenjeno je da je ista donesena izvan zakonom propisanog roka od 15 dana i kao takva nedopuštena, a zbog čega je i prihvaćen zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu te za naknadu mu štete.

 

Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

Nije sporno da je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju tuženik utemeljio na negativnim rezultatima izvršenog inventurnog pregleda u POJ sa skladištima u kojima je tužitelj radio i bio računopolagač, držeći tužitelja odgovornim za njih. Sporno je međutim vrijeme saznanja tuženika da je za utvrđene inventurne minuse odgovoran tužitelj.

 

Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tužitelj nazočio provođenju inventurnog popisa 4. veljače 2017. i upoznao se s njegovim pisanim izvješćem sastavljenim tog dana, te ga potpisao, u kojem je sadržana i njegova izjava u kojoj uz ostalo stoji: "... popis je izvršen uredno i točno, te istom ne prigovaram. Ukoliko se nakon usklađivanja stvarnog popisanog stanja sa stanjem po financijskom knjigovodstvu iskažu razlike, obvezujem se na posebni popis dati pisano obrazloženje."

 

Nakon pisanog izvješća od 4. veljače 2017. o obavljenom inventurnom pregledu, a po izvršenom usklađivanju stvarnog popisa stanja i stanja po financijskom knjigovodstvu, nadležno tijelo tuženika izradilo je popisno izvješće 10. veljače 2017. u kojem je tek utvrđen te prikazan inventurni manjak, a koji je za skladište POJ-30 iznosio 21.806,78 kn, a za skladište POJ-34 iznosio 30.605,36 kn.

 

U skladu s prednje izloženim, posebno iz pisane izjave tužitelja na pisano izvješće od 4. veljače 2017. da se obvezuje nakon usklađivanja stvarnog popisnog stanja sa financijsko knjigovodstvenim stanjem, iskaže li se razlika, na poseban poziv tuženika dati obrazloženje, nameće se ocjena kako u to vrijeme (4. veljače 2017.), a kada je sastavljen pisani zapisnik o izvršenom inventurnom popisu ni tužitelj ni tuženik nisu znali niti mogli znati je li postoji inventurni manjak, u kojem obimu, a time izvjesno tuženik nije mogao imati saznanje je li u postupanju tužitelja u izvršavanju i obavljanju poslova njegovog radnog mjesta bilo propusta koji bi se mogli ocijeniti osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa i razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

Načelnu informaciju o postojanju te utvrđenom inventurnom manjku tuženik je imao u trenutku izrade pisanog izvješća sastavljenog 10. veljače 2017., no upravo radi utvrđivanja tko je za pronađeni manjak odgovoran, tuženik je tužitelja pozvao na razgovor koji je obavljen 17. veljače 2017., o čemu je i sastavljen zapisnik u kojem je tužitelj iznio razloge nastanka utvrđenog manjka. Tada je naveo da je: "... na zahtjev prodajnih savjetnika da im se da set opreme i guma određene dimenzije, roba davana bez izrade internih otpremnica, već na papir, a kasnije će se razdužiti (tri seta guma – cca, gumeni tepisi); na inventuri je falila bačva ulja (100 litara), voda za staklo (150 litara); skidanje robe s naloga bez fizičkog povrata; o čemu da nije obavijestio svoje nadređene ....".

 

Prednje međutim upućuje na ocjenu kako tuženik prije 17. veljače 2017. doista nije mogao imati saznanje da je tužitelj počinio povrede iz radnog odnosa, a zbog kojih je tužitelju upravo i dat izvanredni otkaz ugovora o radu odlukom od 2. ožujka 2017., a koje okolnosti, čini se odlučne za ovaj spor, nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu kada su ocjenjivali pravovremenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

Slijedom navedenog, a kako je zbog pogrešne pravne ocjene nižestupanjskih sudova o stvarnom trenutku saznanja tuženika za povrede za koje je teretio tužitelja te mu otkazao ugovor o radu, a o čemu pak ovisi očuvanost roka iz čl. 116. st. 2. ZR za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, su u postupku za sada ostale neutvrđene odlučne činjenice kako one koje se tiču pravovremenosti otkazivanja ugovora o radu tako i postojanja razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a o čemu pak ovisi i osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu te za naknadu štete, to je obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od prethodno obrazloženog utvrditi za ovaj spor odlučne činjenice te donijeti novu zakonitu presudu.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 9. lipnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.