1

Poslovni broj: 9 Gž-2078/2018-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 9 Gž-2078/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. K., OIB:..., iz Z., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. o. d.d., OIB:..., Z., zastupanog po punomoćnicima iz O. društva M. i L. iz Z. i tuženika T. d.o.o., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, povodom žalbi oba tuženika podnesenih protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 120 Pn-2280/14-41 od 30. kolovoza 2018., dana 9. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tuženika T. o. d.d. Z., dok se žalba tuženika T. d.o.o.  Z. odbija kao neosnovana, pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 120 Pn-2280/14-41 od 30. kolovoza 2018.:

 

-          potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na tuženika T. d.o.o. Z., te u odnosu na odbijajući dio pod točkom III. izreke,

 

-          preinačuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na tuženika T. o. d.d. Z., na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u odnosu na navedenog tuženika kao neosnovanim.

 

U nepobijanom dijelu pod točkom I izreke, naprijed navedena odluka ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđuje se da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženicima da solidarno isplate tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika T. d.o.o. Z. za naknadom troškova parničnog postupka.

 

              Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobijaju tuženici i to tuženik T. o. d.d. Z. u odnosu na točku II. izreke, dok tuženik T. d.o.o. Z. i u odnosu na točku III. izreke, oboje iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, pa tuženik T. o. d.d. Z. predlaže da ovaj sud pobijani dio ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da isto podredno preinači u skladu s žalbenim navodima, dok tuženik T. d.o.o. Z. predlaže da se pobijani dio preinači na način da se naloži tužitelju da naknadi tom tuženiku troškove parničnog postupka sukladno zahtjevu, uvećano za troška pristupa ročištu 06. lipnja 2016. i trošak žalbe sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

 

              Žalba tuženika T. o. d.d. Z. je osnovana, dok žalba tuženika T. d.o.o. Z. nije osnovana.

 

              Kako nije sporno da je tužitelj tijekom postupka podneskom od 31. ožujka 2017. povukao tužbu u odnosu da oba tuženika, s obzirom da je s tuženikom T. o. d.d. Z. sklopio nagodbu, a navedeni tuženik nije se izjasnio nakon dostavljene obavijesti o povlačenju dok se tuženik T. d.o.o. Z. nije protivio povlačenju, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH) u pobijanoj odluci pod točkom I. utvrdio da je tužba u predmetnoj stvari povučena.

 

              Kako je tuženik T. d.o.o. Z. podneskom od 25. svibnja 2017. zatražio trošak parničnog postupka tvrdeći kako je od strane tuženika T. o. d.d. Z. obaviješten da je s tužiteljem zaključio nagodbu ali u istoj nije sudjelovao niti je obaviješten da će ista biti sklopljena, smatrajući da mu pripadaju troškovi parničnog postupka jer ničim nije izazvao njeno pokretanje, isti sud je primjenom odredbe čl. 158. st. 1. navedenog Zakona a u svezi s čl. 43. st. 1. i 161. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zaključio, s obzirom da su u ovom postupku tuženici utuženi kao solidarni dužnici, a da je tuženik T. o. d.d. Z. tužitelju 28. ožujka 2017. isplatio iznos osigurnine tj. odštete, da ispunjenjem navedene obveze tužitelj nema više interesa voditi postupak protiv tuženika, a bio je dužan primiti ispunjenje od tuženika T. o. d.d. Zagreb kao osobe koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena, iz čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da tužitelj nije u obvezi niti je ovlašten voditi računa o pravnom odnosu tuženika u ovoj pravnoj stvari. Slijedom toga tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištu od 6. lipnja 2017. u iznosu od 625,00 kn, dok je tuženik T. d.o.o. Z. odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

 

              U žalbi tuženik T. o. d.d. Z. ističe da se u izvansudskoj nagodbi koja je sklopljena s tužiteljem, a kojom su strane ugovora riješile predmet spora kako u pogledu potraživanja iznosa glavnice tako i u pogledu zateznih kamata i troškova predmetnog parničnog postupka, tužitelj obvezao na odricanje od tužbe te da će snositi sve daljnje sudske troškove ukoliko do njih dođe, pa da je evidentno da je održavanje ročišta od 6. lipnja 2017. bilo nepotrebno, nesvrsishodno i neekonomično, budući je sklapanjem izvansudske nagodbe tri mjeseca prije predmetnog ročišta bio riješen predmet spora, pa isti smatra da on nije dužan tužitelju naknaditi trošak predmetnog ročišta.

 

              U žalbi tuženika T. d.o.o. iz Z. isti objašnjava da je tužitelj u ovom postupku tužio dvije pravne osobe, a da isti ničim nije dao povoda tužitelju da ga tuži jer u ovom postupku nije utvrđena nikakva šteta na strani tužitelja niti da bi za navodnu štetu bio odgovoran upravo on, pa da se u odnosu na istog ne može primijeniti odredba čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Kako tužitelj podneskom od 31. ožujka 2017. ne obrazlaže zašto povlači tužbu i tužbeni zahtjev a iz obavijesti o plaćanju duga proizlazi da je tužitelju isplaćen manji iznos nego je utuženo tužbom, isti ponavlja da je tužitelj u obvezi podmiriti troškove parničnog postupka tuženiku T. d.o.o. Z. jer je isti imao izbora da njega ne tuži, ali je to ipak učinio, a tuženik T. d.o.o. Z. nije ovlašten voditi računa o pravnom odnosu tužitelja i tuženika T. o. d.d. Z.

 

              Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima prije svega valja istači, da iako žalbe ukazuju na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, da iste u žalbi uopće nisu konkretizirane ni obrazložene, pa je ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) ispitao pobijanu odluku po službenoj dužnosti i utvrdio da u istoj nije počinjena ni jedna naprijed navedena bitna povreda.

 

              Osim toga, pogrešno tvrdi tuženik T. d.o.o. Z. da nije dužan platiti tužitelju trošak ročišta od 6. lipnja 2017. na kojem se raspravljalo o njegovom zahtjevu za naknadu parničnog troška a na koje ročište tuženik T. o. d.d. Z. nije ni došao, a kako je tužitelj zbog zahtjeva navedenog tuženika imao trošak ročišta, isti trošak valja mu nadoknaditi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da i ovaj sud smatra da je zahtjev za naknadu troška tuženika T. d.o.o. Z. neosnovan.

 

              Naime, pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka u odnosu na tuženika T. d.o.o. Z. procjenjivao kroz ugovorni odnos istog s tuženikom T. o. d.d. Z., imajući u vidu da je T. d.o.o. Z. s tuženikom T. o. d.d. Z. imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju je utužio tužitelj, pa kako je T. o. d.d. Z. kao osiguravajuće društvo temeljem navedene police isplatilo štetu tužitelju, a u obveznom odnosu prema tužitelju isti su utuženi kao solidarni dužnici, sklapanjem navedene izvansudske nagodbe tuženik T. o. d.d. Z. oslobodio je obveze naknade štete i tuženika T. d.o.o. Z. koji je kako to proizlazi iz njegovih navoda obaviješten o zaključivanju navedene izvansudske nagodbe slijedom čega je, a imajući u vidu da je tužitelj odmah nakon sklapanja iste povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, neosnovano primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a zatražio trošak u ovoj pravnoj stvari.

 

              Međutim, s obzirom da nakon sklapanja izvansudske nagodbe u kojem su tužitelj i tuženik T. o. d.d. Z. riješili sporan odnos i dogovorili da nakon toga sve troškove koji bi eventualno nastali ne snosi taj tuženik, a isti i nije izazvao nikakve troškove zakazivanjem ročišta od 6. lipnja 2017. na kojem se raspravljalo samo o neosnovanom zahtjevu za naknadu troškova T. d.o.o. Z., sve primjenom odredbe čl. 161. st. 4. ZPP-a, pravilno ukazuje tuženik T. o. d.d. Z. da je prvostupanjski sud neosnovano plaćanje tog troška naložilo i njemu, slijedom čega je u tom dijelu u odnosu na navedenog tuženika pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci.

 

              Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo žalbu tuženika T. d.o.o. Z. odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u odnosu na istog tuženika pod točkom II. i III. izreke, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika T. o. d.d. Zagreb valjalo preinačiti odluku o troškovima u odnosu na navedenog tuženika pod točkom II. izreke i odbiti zahtjev tužitelja u tom dijelu kao neosnovan.

 

U nepobijanom dijelu pod točkom I izreke, naprijed navedena odluka ostaje neizmijenjena.

             

U Varaždinu 9. lipnja 2020.