Broj: Rev-x 3/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz R., zastupanog po D. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. A. g. d.d. iz Š., zastupanog po I. S., odvjetniku iz Z. i 2. J. R. iz Z., radi predaje stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 33Gž-7878/09-2 od 13. ožujka 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-998/03 od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj 17. rujna 2013.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi koji glase:

              "I. Utvrđuje se da je tužitelj J. M. iz R., vlasnik 2,3/100 dijela katastarske čestice 1605/25 stambeno-poslovna zgrada i dvorište u Z., sa 683,00 m2 povezano s vlasništvom stana D-III s loggiom na I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 50,06 čm, 6. etaža, sve upisano u zemljišnoknjižnom ulošku broj 10489, k.o. V. Tuženicima, društvu A. G. d.o.o. Š., upisano u registar Trgovačkog suda Zagreb, MBS: 080018452 i J. R. iz Z., se nalaže da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

              II. Nalaže se tuženiku A. G. d.o.o. Š., upisano u registar Trgovačkog suda Zagreb, MBS: 080018452, da tužitelju J. M. iz R., preda u samostalan i neposredan posjed 2,3/100 dijela katastarske čestice 1605/25 stambeno-poslovna zgrada i dvorište u Z., sa 683,00 m2 povezano s vlasništvom stana D-III s loggiom na I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 50,06 čm, 6. etaža, sve upisano u zemljišnoknjižnom ulošku broj 10489, k.o. V.

              III. Dužan je tuženik A. G. d.o.o. Š., upisano u registar Trgovačkog suda Zagreb, MBS: 080018452, isplatiti tužitelju J. M. iz R., zatezne kamate na iznos od 493.471,44 kn, i to kako slijedi:

              - počevši od 30.06.1998. godine do 31.12.2007. godine po stopi u skladu sa člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN RH, 8/94) te Zakona o zateznoj kamati,

              - počevši od 01.01.2008. godine do dana stupanja tužitelja u samostalan i neposredan posjed 2,3/100 dijela katastarske čestice 1605/25 stambeno-poslovna zgrada i dvorište u Z., sa 683,00 m2 povezano s vlasništvom stana D-III s loggiom na I (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 50,06 čm, 6. etaža, sve upisano u zemljišnoknjižnom ulošku broj 10489, k.o. V., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

              IV. Dužni su tuženici A. G. d.o.o. Š., upisano u registar Trgovačkog suda Zagreb, MBS: 080018452 i J. R. iz Z., solidarno naknaditi tužitelju J. M. iz R., trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopa koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počevši od presuđenja do isplate."

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), ističući da se revizija podnosi iz svih revizijskih razloga, s tim da iz revizijskih navoda proizlazi da je revizija izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji se predlaže da revizijski sud u cijelosti ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju podnio je 2. tuženik J. R. ističući da je revizija u cijelosti neosnovana.

Revizija je neosnovana.

Predmet ovog spora su kumulirani tužbeni zahtjevi kojima tužitelj traži da se utvrdi da je stekao vlasništvo predmetnog stana, da se naloži tuženicima izdati mu tabularnu ispravu za upis tog vlasništva u zemljišnoj knjizi te da se naloži 1. tuženiku A. g. d.d. predati tužitelju posjed stana, isplatiti mu zatezne kamate na unaprijed plaćenu kupoprodajnu cijenu stana od 493.471,44 kn.

Te zahtjeve tužitelj temelji na tužbenim navodima da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 4. listopada 2001. postao pravni sljednik 2. tuženika J. R. koji je prethodnim kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 22. rujna 1997. kupio od 1. tuženika A. g. d.o.o. stan oznake D-III površine 51,60 m2 u objektu Romeo i Julija u Z., sada…., kojim se 1. tuženik obvezao izgraditi i predati stan kupcu u posjed do 30. lipnja 1998., da je 2. tuženik J. R. isplatio ugovorenu fiksnu cijenu stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 139.320 DEM, a da se 1. tuženik obvezao predati mu posjed stana do 30. lipnja 1997., da je 1. tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze jer je tijekom 2003. izgrađen predmetni stan, te da bez opravdanog razloga odbija predati tužitelju predmet stana i da tužitelju nije isplatio zakonske zatezne kamate na unaprijed plaćenu prodajnu cijenu.

Osporavajući osnovanost tužbenih zahtjeva 1. tuženik A. g. je istaknuo tvrdnju da pravni prednik tužitelja - 2. tuženik J. R. nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja prodajne cijene stana i da je zbog toga kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika raskinut.

Utvrdivši da 2. tuženik J. R. doista nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja prodajne cijene spornog stana, zbog čega je predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika raskinut, tužbene zahtjeve sudovi su ocijenili neosnovanim.

Revizijskim navodima osporava se pravilnost utvrđenja navedene odlučne činjenice, a u vezi tog utvrđenja opisno se ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Revizijski navodi koji se tiču pravilnosti utvrđenja te činjenice nisu od značaja jer se s obzirom na odredbe čl. 385. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ti revizijski navodi nisu ocjenjivani.

U odnosu na navedeno činjenično utvrđenje u obrazloženju nižestupanjskih presuda izneseni su jasni i neproturječni razlozi, pa nije počinjena spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

S obzirom na sadržaj pisanog ugovora sklopljenog između tuženika koji ugovor u odnosu na obveze plaćanja prodajne cijene stana sadrži proturječne odredbe jer se u čl. 15. navodi da prodavatelj ovlašćuje kupca na uknjižbu stvarnih prava iz tog ugovora, ali tek po uknjižbi stambenog objekta u kojem se nalazi sporni stan i tek kad kupac podmiri sve svoje obveze prema prodavatelju iz čl. 4. Ugovora, što bi značilo da je ugovor sklopljen prije nego je kupoprodajna cijena plaćena, dok se u čl. 4. navodi da je cjelokupni iznos cijene kupac podmirio pri potpisu ugovora.

Svoju tvrdnju da je kupoprodajnu cijenu 2. tuženik J. R. isplatio u cijelosti tužitelj neosnovano temelji isključivo na spomenutoj odredbi čl. 4. Ugovora. Stoga zaključivanje i utvrđenje sudova da prodajna cijena nije plaćena, koje se temelji na činjenici da 2. tuženik J. R., a niti tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o plaćanju prodajne cijene, i iskazu bivšeg člana uprave tuženika I. Č., nije u suprotnosti sa sadržajem isprave o sklapanju kupoprodajnog ugovora i zapisnika o iskazima danim u postupku.

Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Osnovanost predmetnih tužbenih zahtjeva može se temeljiti samo na činjenici da je 2. tuženik J. R. ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja prodajne cijene stana 1. tuženiku, pa teret dokazivanja te činjenice leži na tužitelju. Stoga se u reviziji neosnovano ističe da na 1. tuženiku leži teret dokaza da kupoprodajna cijena nije plaćena.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji se neodlučno osporava zaključivanje sudova da je ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja i 2. tuženika J. R. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji jer su, s obzirom na činjenično utvrđenje da 2. tuženik J. R. nije ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja prodajne cijene stana tužbeni zahtjevi neosnovani i neovisno o tome koja je pravna priroda ugovora sklopljenog između njega i tužitelja.

Za ocjenu pitanja osnovanosti tužbenih zahtjeva nije od  značaja niti pitanje je li došlo do raskida tog ugovora, pa je neodlučna i revizijska tvrdnja da je ugovor na snazi.

Naime, zahtjev za utvrđenje vlasništva tužitelja na spornom stanu neosnovan je već stoga što se na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišnu knjigu (čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a prema odredbi čl. 15. prodajnog Ugovora sklopljenog između tuženika, kupac je ovlašten na uknjižbu prava vlasništva nakon ispunjenja svoje ugovorne obveze plaćanja prodajne cijene, pa budući da tu obvezu nije ispunio neosnovan je i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos prodajne cijene od 493.471,44 kn.

Budući da revizijski razlozi ne postoje na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. rujna 2013.