Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

              -   -              2 UsIgr-375/2020-12

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja „V.-d.“ d. o. o., D. P., …., zastupanog po opunomoćeniku D. L., odvjetniku u Š., …., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja građevinske dozvole, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 31. svibnja 2021. u odsutnosti uredno pozvanih zakonskog zastupnika i opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 8. lipnja 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

  1. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-361-03/20-02/191, URBROJ: 531-09-2-20-5 od 31. kolovoza 2020. 

 

  1. Poništava se rješenje Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju KLASA: UP/I-361-03/19-01/000399, URBROJ: 2182/01-08-20-0016 od 11. ožujka 2020. i predmet vraća tom tijelu na ponovni postupak.

 

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je pravovremeno 22. listopada 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-03/20-02/191, URBROJ: 531-09-2-20-5 od 31. kolovoza 2020. i Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju KLASA: UP/I-361-03/1901/000399, URBROJ: 2182/01-08-20-0016 od 11. ožujka 2020. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da su javnopravna tijela pogrešno primijenila materijalno pravo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom na to da nekretnina oznake, K. O. J. ne predstavlja zemljišni pojas državne ceste D-58 i s obzirom na to da se ona ne nalazi na trasi ni unutar koridora planirane državne ceste, a što je, tvrdi, razvidno iz priloženog uvjerenja „H. c.“ d. o. o. od 14. listopada 2020., potvrde „H. c.“ d. o. o., P. j. S. od 14. veljače 2018. i mišljenja istog društva od 19. lipnja 2019. Smatra da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti članak 111.d stavak 2. u vezi s člankom 103. stavkom 8. PPUGŠ-a, a ne članak 109. istoga plana, a osobito budući da je geodetski elaborat potpisan i od susjeda i „H. c.“ d. o. o. bez primjedbi i protivljenja. Istaknuo je i da je počinjena bitna povreda postupka, budući da je izreka suprotna obrazloženju zbog različitog navođenja katastarske općine u kojoj se nalazi predmetna čestica zemlje, da je, iako postoje izjave svih projektanata o usklađenosti glavnog projekta s prostornim planovima, prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo da bi izdavanje građevinske dozvole bilo protivno članku 110. stavku 1. točki 4. ZoG-a te da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da je zanemario da se navedena nekretnina nalazi i unutar obuhvata Prostornog plana Š.-k. županije i odredbu članka 13. Zakona o prostornom uređenju, kojim je uređeno načelo vertikalne integracije prostornih planova, a prema kojem pri utvrđivanju polazišta i donošenju prostornih planova te razvojnih dokumenata (strategija, planova, programa i sl.) koji se odnose na temelju posebnih propisa, a kojima se utječe na prostorno planiranje ili prostorni razvoj, država i jedinica lokalne i područne samouprave te druga javnopravna tijela su dužna međusobno surađivati i poštivati ciljeve i interese izražene u dokumentima više razine, odnosno šireg područja. Istaknuo je da se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda i u tomu da nije primijenjen članak 115. PPŽŠK te da se primjenjuju odredbe prostornog plana kojima su propisani uvjeti provedbe zahvata u građevinskom području naselja, a ne one kojima je propisana gradnja u koridorima državnih cesta. S tim u vezi je naveo da prema članku 102. stavku 19. PPUGŠ-a pojam koridora u tom planu se odnosi na planirane ceste i da je do izrade projektne dokumentacije nužno čuvati koridore u odgovarajućoj širini za brzu cestu 150 metara i za ostale državne ceste 100 metara, a da, prema stavku 20. toga članka, ako se planiraju novi priključci na državne ceste da je potrebno ishoditi suglasnost „Hrvatske ceste d. o. o. u skladu sa Zakonom o cestama te izraditi projektnu dokumentaciju u skladu s Pravilnikom o uvjetima za projektiranje i izgradnju priključaka i prilaza na javnu cestu. Pritom, tvrdi da je za državnu ceste D-58 izrađena projektna dokumentacija i da je cesta izvedena i da ona više ne spada u planirane ceste i da se stoga ne može primijeniti odredba članka 109. stavak 1. PPUGŠ-a, da je to razvidno iz akata „H. c.“ d. o. o., koji su pribavljeni prema članku 111.d stavku 2. PPUGŠ. S obzirom na to da se katastarska čestica za koju je podnesen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, prema osporenom rješenju, nalazi unutar građevinskog područja naselja, u toj situaciji se ona ne nalazi unutar koridora državne ceste D-58, pa se na nju, smatra, ne može primijeniti odredba članka 109. stavak 1. PPUGŠ-a koja uređuje gradnju unutar koridora. S tim u vezi tvrdi da zaštitni pojas ili koridor državne ceste prestaje u građevinskom području naselja, budući da je u toj situaciji cestovni prostor omeđen susjednom namjenom, kako je propisano u članku 115. PPŽŠK-a. Na kraju je zaključio da je u konkretnom predmetu valjalo primijeniti, osim članka 111.d stavka 2 u vezi s člankom 103. stavkom 8. PPUGŠ-a, poglavlje 2.3. Građevinska područja naselja (članci 4. do 52.) i poglavlje 3. Uvjeti smještaja gospodarski djelatnosti (članci 82. stavak 1. do 4.) PPUGŠ-a. Smatra da su ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za izdavanje tražene građevinske dozvole. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja.

 

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju KLASA: UP/I-361-03/19-01/000399, URBROJ: 2182/01-08-20-0016 od 11. ožujka 2020., a kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za građenje građevine poslovne (uslužne) namjene, benzinske postaje s pratećim sadržajima, poslovna zgrada prenoćište i skladište na nekretnini označenoj čest. zem., K. O. J. (D. P.).

 

Ne iznosi se sadržaj podnesaka tužitelja od 24. listopada, 30. listopada i 9. prosinca 2020. te od 17. svibnja 2021., budući da je njima tužitelj, u biti, ponovio činjenične navode i priložio pisane dokaze koje je priložio uz tužbu i/ili koji su priloženi u čitanom spisu predmeta upravnog tijela.

 

U dokaznom postupku čitani su: pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Š.-k. ž. KLASA: UP/I-361-02/13-01/640 od 3. rujna 2013., izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Š. KLASA: 935-06/20-01/1261 od 7. listopada 2020., odgovor povodom prava na pristup informacijama G. Š. od 3. rujna 2020., dopis društva „H. c.“ d. o. o. od 14. listopada 2020 i 19. lipnja 2019., geodetski elaborat „K., 7. listopada 2019.“(list 15 do 30), prijavni list iz veljače 2020.(list 31. i 32), kopije katastarskog plana od 7. listopada 2019., prijavni list za zemljišnu knjigu iz veljače 2020., izvješće o utvrđivanju međa (list 40 do 46), tehničko izvješće(list 47 do 49), povratnice, geodetska situacija stvarnog stanja terena u položajnom i visinskom smislu, lokacijska informacija G. Š., Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju KLASA: 350-15/19-10/0000230 od 23. rujna 2019. s prilozima (list 56 do 67), odgovor na upit G. Š., istoga upravnog odjela KLASA: 350-01/20-01/47 od 16. listopada 2020., rješenje istoga grada, ureda gradonačelnika od 5. studenoga 2020. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-361-03/19-01/000399.

 

Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

 

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za izdavanjem građevinske dozvole za građenje građevine poslovne (uslužne) namjene, benzinske postaje s pratećim sadržajima, poslovnom zgradom, prenoćištem i skladištem na nekretnini označenoj čest. zem., K. O. J. (D. P.). On je taj zahtjev podnio 3. srpnja 2019. na temelju odredbi članka 99. stavka 1. i članka 106. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17 i 39/19, u daljnjem tekstu: ZoG) i u skladu s odredbama Prostornog plana uređenja G. Š. („Službeni vjesnik Š.-k. ž., broj: 3/03 i 11/07, „Službeni glasnik G. Š.“, broj: 5/12, 9/13, 8/15, 9/17 i 2/18, u daljnjem tekstu: PPU).

 

Nije sporno da predviđena gradnja graniči s cestom i da ona nije u koridoru državne ceste, nego da se ona nalazi unutar naselja V. i graniči s državnom cestom na dijelu D-8 od granice s G. V. do granice GUP-a G. Š..

 

Pokazalo se, u biti, samo spornim primjena materijalnog propisa odnosno članka 109. stavka 1. PPU-a.

 

Prema članku 110. stavku 1. ZoG-a tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

 

Odredbom članka 122. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13, 65/17, 114/18 i 39/19), kojeg je primijeniti na temelju članka 112. ZoG-a, propisano je da se akt za provedbu prostornog plana izdaje u skladu s prostornim planom koji važi na dan podnošenja zahtjeva za njegovo izdavanje, odnosno u skladu s prostornim planom koji važi na dan izdavanja akta za provedbu prostornog plana ako to podnositelj zahtjeva zatraži.

 

Člankom 109. stavkom 1. PPU-a  je propisano da se omogućuje izgradnja pratećih sadržaja, između ostaloga, benzinskih postaja (stavak 2.), u koridorima državnih cesta na području G. Š., osim na dijelu državne ceste D-8 od granice s G. V. do granice GUP-a G. Š. i dijelu državne ceste D-58 od granice GUP-a G. Š. do građevinskog područja naselja V..

 

              Iščitavajući citirane zakonske i podzakonske norme, a u izloženom, u biti, nespornom činjeničnom stanju, sud ocjenjuje da se u konkretnom predmetu, pri izdavanju tražene građevinske dozvole, ne može primijeniti članak 109. stavak 1. PPU-a. To osobito stoga što planirana gradnja (zahvat) nije u koridoru državne ceste, nego je čestica granična s državnom cestom i nalazi se prema navedenom prostornom planu u izgrađenom dijelu građevinskog prostora naselja. Shodno tomu sud smatra da sukladnost planirane gradnje valja ocijeniti prema ostalim parametrima prostorno planske dokumentacije, s time da se napominje tuženiku da je koridor kategorija prostornoga planiranja određena prostornim planom i lokacijskom dozvolom.

 

U izloženom sud smatra da nije zakonito postupilo javnopravno tijelo, kada je, očito nepravilnom primjenom materijalnog prava, odbilo tužiteljev zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za konkretni zahvat. Razlozi rješavanja upravne stvari nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

 

Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

 

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a.

 

O troškovima upravnog spora će se odlučiti posebnim rješenjem u skladu s odredbom članka 79. stavka 6. ZUS-a.

 

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 8. lipnja 2021.

 

    S U D A C

 

     Silvio Čović, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a.

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja D. L., odvjetniku u Š., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnike od 31. svibnja i 8. lipnja 2021. i spis predmeta KLASA: UP/I-361-03/19-01/000399,

-          u spis.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu