Baza je ažurirana 24.04.2025.
zaključno sa NN 69/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 5 UsInoi-28/18-69
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja pod 1. J. B., D. P., OIB: …, pod 2. C. r. i p. Z., OIB: … i pod 3. A. V., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. D. o. R. H. zastupanog po Ž. d. o. u S., S., pod 2. T. B. iz Z., OIB: …, pod 3. V. Ž., R.S., B., pod 4. B. W. iz N. B., R. S., pod 5. A.H. iz R., . OIB: …, pod 6. K. M. (L.) iz B., R. I., . OIB: …, pod 7. M. M. iz B., R. I., . OIB: … i pod 8. G. V., V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik V. S., odvjetnik u S., . radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 29. svibnja 2020. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 3. A. B. S., odvjetnice uz S. i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe pod 8. A. M., odvjetnice u S., te bez prisutnosti uredno pozvanih tužitelja pod 1. i pod 2., tuženika i zainteresiranih osoba pod 1. do pod 7., objavljene 8. lipnja 2020.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Djelomičnim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/12-01/198, Urbroj: 514-05-02-01-02-18-22 od 24. siječnja 2018., ovlaštenicima naknade M. B. iz Z.u 1/18 dijela, V. Ž.iz B. u 1/18 dijela, R. R. iz B. u 1/18 dijela, V. Z. iz R. u 3/18 dijela, K. L. iz B., I. u 6/18 dijela i M. M. iz B., I. u 6/18 dijela, pod točkom I.:
- A) vraćene su vlasništvo: čest. zgr. 1297/1, u naravi dvorište površine 132 m2, čest. zgr. 1297/2, u naravi dvorište površine 164 m2, čest zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2, čest. zgr. 1297/5, u naravi kuća površine 55m2, te 318/408 dijela čest. zem. 9965/1, izgrađeno zemljište površine 408 m2, sve upisano u Z.U. 7110, K.O. V..
- B) utvrđeno je pravo na naknadu u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske za nekretnine: čest. zgr. 1297/3, u naravi kuća površine 79 m2, čest. zem. 9965/2, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/3, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/4, u naravi izgrađeno zemljište površine 31 m2, sve upisano u Z.U. 7110, K.O. V., a koje nekretnine odgovaraju nekretnini iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0202/04-2007-17 od 20. travnja 2007. procijenjenoj u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „V.“ V. na lokaciji V., objekt P., objekt za popravak strojeva neto građevinske površine 254,00 m2, odnosno bruto građevinske površine 316,00 m2, sagrađen na neprocijenjenom zemljištu kč.br. 1297/1 od 241 m2 i 1297/2 od 210 m2.
Pod točkom II. je utvrđeno kako je obveznik naknade za nekretnine iz točke I. A) G. V., a pod točkom III. je utvrđeno kako je obveznik za nekretnine iz točke I. B) C. z. r. i p.. Pod točkom IV. je određena zemljišnoknjižna provedba točke I. A) navedenog rješenja. Pod točkom V. je određeno kako je C. z. re. i p. dužan ovlaštenicima naknade nakon pravomoćnosti toga rješenja utvrditi visinu naknade i prenijeti dionice u vrijednosti nekretnina iz točke I. B). Pod točkom VI. je određeno kako svaka stranka snosi svoje troškove.
Protiv osporenog rješenja tuženika tužbu su pravodobno podnijeli J. B. iz D. p., ovdje tužitelj pod 1., koja je pred ovim sudom zaprimljena pod poslovnim brojem UsInoi-28/18, C. z. re. i p. (dalje …), ovdje tužitelj pod 2., koja je pred ovim sudom zaprimljena pod poslovnim brojem UsInoi-29/18 i A. V. iz Z., ovdje tužitelj pod 3., koja je pred ovim sudom zaprimljena pod poslovnim brojem UsInoi-30/18, slijedom čega je sud, kako se radi o tužbama podnesenim protiv istog osporenog rješenja, pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. i 114. stavak 1. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj 37/14, 15/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18 i 81/19) predmetne spise spojio, radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, pri čemu je riješeno kako će se spojeni spis nadalje voditi pod poslovnim brojem UsInoi-28/18.
Tužitelj pod 1. J. B. pobija rješenje tuženika pod točkom I. A) i to u dijelu koji se odnosi na čest.zgr. 1297/4, K.O, V., u naravi kuća, površine 74 m2 (adresa …, D. p.), smatrajući kako je navedena nekretnina trebala biti uvrštena pod točku I.B) osporenog rješenja. Ističe kako su u toj nekretnini živjeli njegovi roditelji, zaposlenici u poduzeću V., koji su tu živjeli od 1967. godine pa sve do njihove smrti (1980. otac, odnosno 1998. godine majka), njegova sestra Z. od rođenja 1971. pa do smrti (2014.), te u istoj od rođenja živi i on, na kojoj adresi mu je prijavljeno i prebivalište. Napominje, kako njegov otac J. B., kao zaposlenik V. od 1967. do 1980., nije imao riješeno stambeno pitanje, pa je 1970. u sklopu objekta za popravak strojeva na lokaciji P., dio tog objekta i to upravo predmetna nekretnina, u naravi kuća površine od 74 m2, na čest. zgr. 1297/4 temeljito uređena, kako bi imao prikladan smještaj, pri čemu detaljno opisuje radove uređenja. Međutim, s tim u vezi ističe kako se s obzirom da je sve izvedeno u sklopu „objekta za popravljanje strojeva“, navedena nekretnina nije mogla podvesti pod stambenu jedinicu, a što je imalo dvostruku posljedicu:
a) ne postoji formalna odluka o dodijeli navedenog prostora obitelji B., već je na određenoj neformalnoj razini u sklopu tog gospodarskog objekta riješeno stambeno pitanje djelatnika i njegove obitelji,
b) na popisu svih stambenih jedinica poduzeća V. nije navedena predmetna nekretnina kao stambena jedinica, iako svi svjedoci i prezentirane potvrde o stanovanju ukazuju kako je u naravi upravo tako i bilo.
Stoga, ističe kako njegova obitelj nije niti mogla imati stanarsko pravo, te početkom devedesetih predmetnu nekretninu „otkupiti“, budući da je navedena nekretnina vođena kao dio gospodarskog objekta P.. Zaključno, ističe kako je predmetna nekretnina njegov jedini životni prostor, te u svom vlasništvu nema niti jednu drugu nekretninu, pa bi vraćanjem iste u vlasništvo ovlaštenicima naknade, imalo i socijalnu posljedicu. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže preinačiti djelomično rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/12-01/198, Urbroj: 514-05-02-01-02-18-22 od 24. siječnja 2018., na način da se pod točkom I. A) briše „čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2“, i utvrđuje kako se predmetna nekretnina ne vraća u vlasništvo ovlaštenicima naknade, te se pod točkom I.B) doda „čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2“, odnosno utvrdi za tu nekretninu pravo na naknadu ovlaštenicima naknade u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske.
Tužitelj pod 2. C. u tužbi pobija osporeno rješenje u cijelosti, navodeći kako tuženik u postupku koji je prethodio nije utvrdio pravo stanje stvari, niti je utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari, te je pogrešno primijenio pravni propis na temelju kojeg se rješava upravna stvar. Prvenstveno ističe kako mu je prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje Zakon o naknadi), kao mogućem obvezniku naknade trebalo dati status stranke, odnosno omogućiti mu raspravljanje, a time i podredno kontrolu pravilnosti i zakonitosti predmetnog rješenja, te mu cjelokupnu dokumentaciju dostaviti na uvid i očitovanje, pri čemu se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz-4/06 od 6. siječnja 2006. kojom je utvrđeno kako i obveznici naknade imaju pravo sudjelovati u postupcima naknade u kojima su im povrijeđena prava. Nadalje, ističe kako pod točkom I. pobijanog rješenja nisu navedeni osobni identifikacijski brojevi (OIB), pa ovlaštenici naknade nisu dovoljno identificirani, a bez OIB-a ne bi bilo niti moguće izvršiti navedeno rješenje, odnosno izvršiti prijenos dionica prema točci V. navedenog rješenja. Navodi kako u obrazloženju osporenog rješenja nije jasno utvrđeno radi li se u konkretnom slučaju o nekretninama koje su oduzete kao imovina oduzetog poduzeća ili kao imovina fizičke osobe, pojedinca. Pri tome, u slučaju da se radi o nekretninama koje su vrijeme oduzimanja bile u vlasništvu poduzeća, to bi se nakon utvrđenja svih relevantnih činjenica imale primijeniti odredbe članka 45. do 47. Zakona o naknadi, te bi C. bio utvrđen kao obveznik naknade u dionicama, odnosno u poslovnim udjelima iz portfelja Republike Hrvatske, za sve nekretnine oduzetog poduzeća, neovisno o činjenici procijenjenosti predmetnih nekretnina u društveni kapital nekog poduzeća u postupku pretvorbe. Poziva se na utvrđenja iz pravomoćnog djelomičnog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostava V., Klasa: UP/I-943-05/97-01/15 od 10. prosinca 1998. iz kojeg proizlazi kako se istim ovlaštenicima naknade, kao i u ovom slučaju (odnosno njihovim pravnim prednicima), utvrđuje pravo na naknadu za oduzeto poduzeće – tvornice za ulov i preradu ribe „B.M.“ K., konfiscirane temeljem presude za zaštitu nacionalne časti broj Nč 35/45 od 21. srpnja 1945. i Odluke o konfiskaciji Kotarskog suda u V. broj R-26/45-118 od 11. svibnja 1948., a koja presuda i akt se navode kao akt o oduzimanju i u ovom pobijanom djelomičnom rješenju. Nadalje, a ukoliko se ne radi o nekretninama koje su oduzete kao imovina nekog poduzeća, već kao imovina fizičkih osoba, kako bi se u tom slučaju trebala primijeniti odredba članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi glede svih nekretnina koje su procijenjene, odnosno unesene u društveni kapital sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95), u kojem slučaju prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili poslovnim udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Pri tome ukazuje i na odredbu članka 53. stavak 2. Zakona o naknadi, prema kojoj ako ostvarenje prava na naknadu nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje prava na naknadu u dionicama ili poslovnim udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju (sada Republike Hrvatske) ili u obveznicama Republike Hrvatske, dakle, prijašnji vlasnici bi imali pravo na izbor oblika naknade. Nadalje, ističe kako iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženik pri određivanju oblika naknade za oduzeti i procijenjeni objekt, išao s pogrešnom premisom kako je u odnosu na isti izvršena rezervacija dionica u svrhu naknade prijašnjim vlasnicima, a što nije, budući da je rezervacija određena zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, a koja činjenica proizlazi iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0202/01-2007-17 od 20. travnja 2007. Stoga, a kako rezervacija dionica nije izvršena u svrhu naknade prijašnjim vlasnicima, kako je trebalo primijeniti odredbu članka 53. stavak 2. Zakona o naknadi, te ovlaštenicima naknade omogućiti izbor oblika naknade između dionica, odnosno poslovnih udjela iz portfelja Republike Hrvatske ili obveznica Republike Hrvatske, čime bi se kao mogući obveznici naknade pojavili C. i F. z. n. o. i.. Dalje ističe kako u točki I.B) izreke djelomičnog rješenja nije navedeno je li naknada određena samo za predmetni procijenjeni objekt ili za zemljište, tim više što iz obrazloženja pobijanog rješenja, te iz točke III. izreke osporenog rješenja, proizlazi kako tuženik utvrđuje kako je za nekretnine (što može biti i zemljište i objekt) navedene pod točkom I. B. obveznik naknade C.. Slijedom iznijetog, ukoliko je naknada određena samo za objekt, smatra kako su prijašnji vlasnici oštećeni, jer nisu dobili naknadu i za zemljište na kojem je sagrađen objekt i koje služi redovnom korištenju objekta. Pri tome ističe kako je u pretvorbi društvenog poduzeća V. s.p.o. V., predmetni objekt „P.“ procijenjen bez zemljišta, odnosno kroz procjenu objekta nije procijenjeno i predmetno zemljište. Međutim, ukoliko je pod točkom I.B naknada određena i za zemljište i objekt, tada kako je osporeno rješenje nezakonito, jer je u tom slučaju C. utvrđen obveznikom naknade za zemljište koje u postupku pretvorbe nije procijenjeno u društveni kapital poduzeća V. s.p.o., V., i to pozivom na odredbu članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi. Zaključno, ističe kako bi u slučaju kada bi u osporenom rješenju bilo precizno utvrđeno što je predmet naknade, zemljište i/ili objekt, svakako bilo potrebno utvrditi površine zemljišta i objekata koje su oduzete prednicima podnositelja zahtjeva (u vrijeme oduzimanja i iz akta od oduzimanja), a nikako kao relevantnu površinu uzeti onu u kojoj je, u ovom slučaju, procijenjen objekt u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V. s.p.o. V., a glede zemljišta današnju, aktualnu površinu iz zemljišnih knjiga. Ovo stoga, što C. može biti određen obveznikom naknade samo za oduzete površine objekta i zemljišta. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužitelj pod 2. predlaže poništiti u cijelosti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/12-01/198, Urbroj: 514-05-02-01-02-18-22 od 24. siječnja 2018., te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
Tužitelj pod 3. A. V. u tužbi u bitnom prigovara kako je utvrđenje tuženika da nekretnine označene kao čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5, u naravi kuća površine 55m2, sve K.O. V., nisu unesene u društveni kapital V. d.d., protivno dokazima na koje se poziva tuženik u osporenom rješenju. Naime, ističe kako je u potvrdi Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0102/01-2006-12 od 2. siječnja 2006. godine, te u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/9/-02/142, Urbroj: 563-03-0202/01-2007-17 od 20. travnja 2007., jasno navedeno kako je u vrijednost društvenog kapitala društva V. d.d. unesen objekt P., odnosno objekt za popravak strojeva, neto građevinske površine 254,00 m2, odnosno bruto građevinske površine 316,00 m2, sagrađen na neprocijenjenom zemljištu k.č.br. 1297/1 od 241 m2 i 1297/2 od 210 m2. Predmetne čestice kako su rješenjem (o utvrđivanju oblika i veličina zk čestica) Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, Ispostava V., Klasa: UP/I-350-05/11-29/1, Urbroj: 2181/1-14-09/1-14-6 od 12., prosinca 2014. parcelirane na način da je prethodna z.k.č. 1297/1 parcelirana u čest. zgr. 1297/1, dvorište površine 132 m2 i čest. zgr. 1297/3 kuća površine 79 m2, dok je prethodna z.k.č. 1297/2 parcelirana u čest. zgr. 1297/2 dvorište površine 164 m2, čest. zgr. 1297/4, kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5, kuća površine 55 m2. Predmetna parcelacija kako je napravljena i provedena u skladu s navedenim rješenjem i potvrdom Hrvatskog fonda za privatizaciju, te u skladu sa stvarnim stanjem nekretnina koje su unesene u društveni kapital V. d.d i to zato što su objekti zbog kojih su formirane novonastale čest.zgr. 1297/3 kuća površine 79 m2, čest. zgr. 1297/4 kuća površine 74 m2 i čest.zgr. 1297/5 kuća površine 55 m2, upravo objekti koji su uneseni u društveni kapital, budući da se radilo o objektima koje je V. d.d. koristio i uređivao i koji su služili obavljanju djelatnosti. Razlog zašto je navedena parcelacija provedena, odnosno zašto su upravo nekretnine sa zgradama-objektima formirane kao zasebne činjenice, kako je upravo u tome da se formiraju zasebne čestice s nekretninama koje su unesene u društveni kapital (čest. zgr. 1297/3 kuća površine 79 m2, čest. zgr. 1297/4 kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5 kuća površine 55 m2, čest. zem. 9965/2 izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem.9965/3 izgrađeno građevinsko zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/4 izgrađeno građevinsko zemljište površine 31 m2) i koje trebaju postati vlasništvo ovdje tužitelja, kao i da se formiraju nekretnine koje nisu bile unesene u društveni kapital i koje trebaju postati vlasništvo Republike Hrvatske, a sve sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, broj 92/10), temeljem kojeg je i proveden postupak parcelacije. Nadalje, ističe kako je od navedene tri novonastale čestice (čest. zgr. 1297/3, kuća površine 79 m2, čest. zgr. 1297/4, kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5, kuća površine 55 m2) tuženik utvrdio kako je samo čest. zgr. 1297/3 ušla u društveni kapital, dok preostale dvije čestice nisu, međutim, ističe kako za takav zaključak tuženik nije mogao imati podlogu u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju. Naime, tužitelj pod 3. ističe kako je tuženik iz navedenog rješenja i potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju prihvatio da su u društveni kapital ušli objekti izgrađeni na ranijoj čestici 1297/1, dok one izgrađene na ranijoj čestici 1297/2 nije prihvatio, iako oba dokumenta Hrvatskog fonda za privatizaciju jasno kažu kako je riječ o objektima izgrađenima na prvotnim (prije parcelacije) česticama 1297/1 i 1297/2. Stoga je mišljenja kako je tuženik i za čest.zgr. 1297/4 i čest.zgr. 1297/5, trebao utvrditi kako su iste unesene u društveni kapital V. d.d., te iz tog razloga ne mogu biti vraćene u vlasništvo ovlaštenicima naknade. Nadalje, tužitelj pod 3. prigovara utvrđenjima tuženika iz pobijanog rješenja koja se odnose na utvrđenje površina nekretnina, odnosno objekata koji su uneseni u društveni kapital u točki I. B) osporenog rješenja, smatrajući kako su ista pogrešna, te nisu utemeljena na dokazima i dokumentima koji se nalaze u spisu tuženika. Naime, tužitelj pod 3. ističe kako se u navedenoj potvrdi i rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju jasno navodi da su u društveni kapital V. d.d. uneseni objekti u površini neto 254 m2, odnosno bruto 316 m2, dok tuženik kada u obrazloženju osporenog rješenja obrazlaže što to predstavlja tzv. „objekt za popravak strojeva“ koji je ušao u društveni kapital, navodi površine: prvi dio prizemnice s betonskom ravnom pločom (položena na novoformiranoj čestici 1297/3) površine 79 m2, drugi dio prizemnice s betonskom ravnom pločom (položena na novoformiranoj čestici 9965/2) površine 61 m2, kamena cisterna (položena na novoformiranoj čestici 9965/4) površine 31, te prizemnica s dvostrešnim krovom (položena na novoformiranoj čestici 9965/4) površine 61 m2, te zbrajajući navedene površine, zaključuje kako je riječ o objektima i nekretninama „sveukupne površine 232 m2“, međutim, pri tome ne navodi je li se radi o brutu ili netu. Nastavno ističe, kako tuženik pri tome, bez rezerve, prihvaća utvrđenja Općinskog suda u S. iz presude Pst-677/14, kao da se radilo o sporu koji je vođen između ovlaštenika naknade i njega, a ne zapravo između njega i G.V. kao zemljišnoknjižnog vlasnika. Smatra kako je tuženik osporeno rješenje morao donijeti na temelju zakona i dokumenata koji se odnose na imovinu koja je unesena ili nije unesena u društveni kapital društva V. d.d. a ne na temelju razmišljanja i stavova koje je drugo tijelo (sud) donio u presudi koja se niti ne odnosi na stranke u predmetnom upravnom postupku. Mišljenja je, kako činjenica da je u konkretnom slučaju riječ o bruto površinama, proizlazi iz svih dokumenata na kojima se temelji osporeno rješenje tuženika, pa je jasno kako nedostaje od po tuženiku pobrojanih bruto 232 m2 do 316 m2 bruto iz potvrde i rješenja HFP-a, dakle, 84 m2 površine objekata koji su uneseni u društveni kapital V. d.d. i kojih jednostavno nema u pobijanom djelomičnom rješenju. Pri tome je ujedno mišljenja kako se u tom slučaju upravo radi o čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2 i čest.zgr. 1297/5, u naravi kuća površine 55 m2, koje su nedvojbeno bile u posjedu i na korištenju V.d.d., te su unesene u društveni kapital, kojima je potom V. d.d. u stečajnom postupku raspolagao te iste prodao. Zaključno, tužitelj pod 3. ističe kako je u dobroj vjeri stekao sve nekretnine koje je Vinogradar d.d kao prodavatelj koristio, održavao i njima raspolagao i koje su mu predočene prilikom kupoprodaje, te koje su mu predane u nesmetani vlasnički posjed, te koje u dobroj vjeri koristi više od 10 godina. Tužbenim zahtjevom predlaže preinačiti djelomično rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/12-01/198, Urbroj: 514-05-02-01-02-18-22 od 24. siječnja 2018., na način da se pod točkom I. A) briše „čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5, u naravi kuća površine 55 m2, “, te utvrdi kako se predmetne nekretnine ne vraćaju u vlasništvo ovlaštenicima naknade, te da se pod točkom I.B) doda „čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5 u naravi kuća površine 55 m2“, odnosno utvrđuje za te nekretnine pravo na naknadu ovlaštenicima naknade u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske, a podredno da sud poništi djelomično rješenje tuženika u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. 1297/4 u naravi kuća površine 74 m2 i čest. zgr. 1297/5 u naravi kuća površine 55 m2, te predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.
U odgovoru na tužbe tužitelja tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
U smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) sud je rješenjem od 2. svibnja 2018. po službenoj dužnosti pozvao D. o. R. H. po Ž. d. o. u S., M. B., V. Ž., R. R., V. Z., K. L., M. M. i G. V., da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 8. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode iz tužbi tužitelja.
Za navesti je kako je tijekom spora utvrđeno kako su prvotno u rješenju od 2. svibnja 2018. navedene zainteresirane osobe pod 2., 4., 5. preminule slijedom čega je sud, a nakon pribavljanja rješenja o nasljeđivanju, posebnim rješenjima u spor uključio njihove pravne sljednike i to:
- T. B., uvodno označenu zainteresiranu osobu pod 2., kao zakonskog nasljednika iza pok. M. B., a sve prema rješenju o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-613/19 od 8. travnja 2019., donesenom po javnoj bilježnici Ž. M., kao povjerenici Općinskog suda u N. Z.,
- B. W., uvodno označenu zainteresiranu osobu pod 4., kao zakonskog nasljednika iza pok. R. R. rođ. Z., a sve prema rješenju o nasljeđivanju Trećeg osnovnog suda u B. pod poslovnim brojem 4 O-4246/18 od 23. listopada 2018., te
- A. H., uvodno označenu zainteresiranu osobu pod 5., kao zakonsku nasljednicu iza pok. V. Z., a sve prema rješenju o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-2093/10 od 1. prosinca 2010., donesenom po javnoj bilježnici iz R. G. L., kao povjerenici Općinskog suda u R.,
Nadalje je za navesti kako je T. B. u spis dostavio izjavu zainteresirane osobe pod 3. V. Ž., ovjerenu u potpisu davateljice izjave od strane javne bilježnice i B. A. P., pod brojem: UOP-T-23-2019 od 11. ožujka 2019., kojom je imenovana kao ovlaštenik naknade sva svoja prava koja bi proizašla iz predmetnog postupka naknade ustupila T. B..
Zaključno je za istaći kako je dostava poziva zainteresiranim osoba pod 6. K. M. (L.) i pod 7. M. M., obavljena putem oglasne ploče suda u smislu odredbe članka 95. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP/09), koja odredba je za primijeniti pozivom na odredbu članka 50. ZUS-a, budući da dostava pismena na adrese u I. (B. i B.), koje adrese su zainteresirane osobe pod 6. i pod 7. navele na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom od 28. kolovoza 2006., te odgovaraju podacima iz Jedinstvenog registra osoba MUP RH, nije bila moguća, odnosno vraćena je, dok sud s drugim podacima o prebivalištu zainteresiranih osoba pod 6. i 7. ne raspolaže.
U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 1. D. o. R. H. po Ž. d. o. u S. je predložila sudu ispitati navode tužitelja u pogledu pravilnog uređenja podnositeljima zahtjeva prava na naknadu i oblika naknade za oduzeto predmetno zemljište i zgradu, a sve u skladu s odredbama članka 53. i 69. Zakona o naknadi, te odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
Zainteresirane osobe pod 2. do pod 7. nisu dostavile odgovor na tužbe tužitelja.
U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 8. G. V. ističe kako je u zemljišnoj knjizi za K.O. V. na nekretninama označenim kao čest. zgr. 1297/1, 1297/2, 1297/4 i 1297/5, te čest. zem. 9965, upisan G. V., dok su u posjedovnom listu broj 1191 K.O. V. predmetne nekretnine upisane na ime V. d.d. Pri tome, nadalje ističe kako predmetne nekretnine nisu procijenjene u temeljni kapital društva V. d.d., niti su uključene u procjenu vrijednosti poduzeća, a presudom Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-677/14 od 9. prosinca 2016. kako je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja pod 3. A. V., koji glasi: „Utvrđuje se kako je tužitelj stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zgr. 1297/3, u naravi kuća površine 79 m2, čest. zem. 9965/2, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/3, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2 i čest. zem. 9965/4, u naravi izgrađeno zemljište površine 31 m2, sve upisano u Z.U. 7110 K.O. V., što mu je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja na ovim nekretninama". Predlaže pribaviti navedeni spis Općinskog suda u S., te potražuje trošak.
U sporu je održana rasprava 29. svibnja 2020. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelji pod 1. i pod 2., tuženik, te zainteresirane osobe pod 1. do pod 7., pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njihove prisutnosti.
Zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 3. je predložila da se pribavi spis Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-677/14, kao i da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti navedene u tužbi. Pri tome je naglasila kako je neovisno o utvrđenjima parničnog predmeta, meritorno za odlučiti je li osnovano navedene nekretnine vratiti tužitelju pod 3., jesu li iste unesene u temeljni kapital kod pretvorbe, te jesu li privedene namjeni. Nastavno je navela kako je u postupku povrata imovine ovlaštenicima vraćen dio nekretnina koje su privedene namjeni, a koje su prema tvrdnjama tužitelja pod 3. unesene u temeljni kapital društva V. prilikom pretvorbe, te koje nisu mogle biti vraćene u naravi, već je za iste trebalo isplatiti naknadu, a o čemu se tužitelj pod 3. detaljno očitovao u tužbi.
Nadalje, na raspravi sud je utvrdio kako spisu tuženika prileži presuda Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-677/14 od 9. prosinca 2016., koja je prema očitovanju zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 3. i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe pod 8. postala pravomoćna 3. veljače 2017., a ovršna 21. veljače 2017. (prema podacima navedenim u e-spisu). Ujedno zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe pod 8. je napomenula kako i iz zemljišne knjige za K.O. V. proizlazi kako je navedena presuda provedena u zemljišnoj knjizi, te se tužitelj pod 3, uknjižio kao vlasnik na nekretnina, koje su upravo izuzete od naturalnog povrata u konkretnoj upravnoj stvari.
Zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 3. i zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe pod 8. su popisale trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 3. trošak na ime sastava tužbe i pristupa na ročište od 29. svibnja 2020. od po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, a što daje iznos od 6.250,00 kuna.
Zamjenica opunomoćenika zainteresirane osobe pod 8. je popisala trošak na ime sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročište od 29. svibnja 2020. od po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, a što daje iznos od 6.250,00 kuna.
U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem dokumentacije sadržane u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. ZUS-a utvrdio kako tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1., pod 2. i pod 3. nisu osnovani, dijelom i iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.
Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.
Iz spisa predmeta proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom pravnih prednika zainteresiranih osoba pod 2. do pod 5. i to M. K. i V. (R.) Z., te zainteresiranih osoba pod 6.. i pod 7., za povrat-naknadu, među ostalim, i imovine označene kao čest. zgr. 1297/1 i 1297/2, te čest. zem. 9965, sve ranije upisano u Z.U. 1357, K.O. V., ranije upisanog vlasništva K. M. žene A. rođ. D. di D. iz V. za cijelo, koji je pred nadležnim prvostupanjskim tijelom zaprimljen 19. svibnja 1997.
Nadalje, iz spisa tuženika proizlazi kako je zahtjevu za povrat, u skladu s ovlaštenjima iz članka 246. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje ZUP/91), odlučio tuženik, pri čemu je prethodno, u izvršenju presude ovog suda pod poslovnim brojem UsI-2185/12-10 od 19. studenog 2015., rješenjem Klasa: UP/II-942-01/12-01/198, Urbroj: 514-04/01-16-14 od 22. siječnja 2016. naložio prvostupanjskom tijelu provesti dokazni postupak u predmetu Klasa: UP/I-943-05/97-01/15, u odnosu na nekretnine iz zahtjeva za povrat oduzete imovine i dostaviti prikupljene podatke i dokaze tom tijelu, radi donošenja odluke u roku od 40 dana.
Osporenim rješenjem tuženik je ovlaštenicima naknade vratio u vlasništvo nekretnine označene kao čest. zgr. 1297/1, u naravi dvorište površine 132 m2, čest. zgr. 1297/2, u naravi dvorište površine 164 m2, čest zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2, čest. zgr. 1297/5, u naravi kuća površine 55m2, te 318/408 dijela čest. zem. 9965/1, izgrađeno zemljište površine 408 m2, sve upisano u Z.U. 7110, K.O. V., uz obrazloženje kako je u provedenom postupku nesporno utvrđeno kako iste nisu procijenjene u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V. V.. Također, a u odnosu na čest. zgr. 1297/4, K.O. V., u naravi kuća koja se sastoji od konobe u prizemlju i kata, u kojoj živi tužitelj pod 1. J. B., tuženik obrazlaže kako nema zapreke za povrat niti u smislu odredbe članka 22. stavak 2. Zakona o naknadi, budući da tužitelj pod 1. nije dostavio rješenje o statusu stanara, niti ugovor o otkupu stana. Kao obveznik povrata je određen G. V., kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik.
Nadalje, osporenim rješenjem tuženika ovlaštenicima naknade je utvrđeno pravo na naknadu u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske za nekretnine označene kao čest. zgr. 1297/3, u naravi kuća površine 79 m2, čest. zem. 9965/2, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/3, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/4, u naravi izgrađeno zemljište površine 31 m2, sve upisano u Z.U. 7110, K.O. V., a koje nekretnine kako odgovaraju nekretnini iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0202/04-2007-17 od 20. travnja 2007. procijenjenoj u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „V.“ V. na lokaciji V., objekt P., objekt za popravak strojeva neto građevinske površine 254,00 m2, odnosno bruto građevinske površine 316,00 m2, sagrađen na neprocijenjenom zemljištu kč.br. 1297/1 od 241 m2 i 1297/2 od 210 m2, uz obrazloženje kako se radi o nekretninama koje su unesene i procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Pri tome se tuženik pozvao na utvrđenja iz parničnog postupka, koji se pred Općinskim sudom u S. vodio pod poslovnim brojem Pst-677/14, u pravnoj stvari tužitelja A. V. protiv tuženika G. V., a radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, te je pravomoćno okončan presudom od 9. prosinca 2016. Kao ovlaštenik naknade određen je C., pri čemu je utvrđeno kako će se umjesto rezerviranih dionica, zbog stečaja trgovačkog društva V. d.d. V., naknada odrediti u dionicama drugih društava koje drži C..
Sud prihvaća obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, budući da je utemeljeno na dokazima utvrđenim tijekom upravnog postupka, koje tužitelji svojim tužbenim navodima nisu doveli u sumnju, te je u skladu s zakonskim odredbama, koje je u konkretnom slučaju za primijeniti.
Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.
Stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano je kako ako ostvarenje prava na naknadu iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.
Odredbom članka 22. Zakona o naknadi propisano je da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.
Vraćanje stanova u zgradi koja je konfiscirana regulirano je odredbom članka 32. Zakona o naknadi, a prema odredbi članka 33. Zakona o naknadi davanjem stana u vlasništvo prijašnjem vlasniku, stanari stječu pravni položaj najmoprimca sukladno odredbama posebnoga zakona.
Prema odredbi članka 24. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je zemljišta ispod građevine (zemljišta tlocrtne površine) i građevine.
Odredbom članka 359. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisao je kako su pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.
Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka 1357 K.O. V. proizlazi kako su čest. zgr. 1297/1 kuća stojna dvor i peć, čest. zgr. 1297/2, kuća stojna, dvor i štala, te čest. zem. 9965, vinograd, bile upisane kao vlasništvo K. M. žene A. rođ. D. di D. iz V. za cijelo, te su iste uslijed zaključka o konfiskaciji R-26/45-118 otpisane iz tog zemljišnoknjižnog uloška u zemljišnoknjižni uložak 3037, K.O. V..
Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka 3037, K.O. V., utvrđeno je kako je na predmetnim nekretninama, sada upisanih površina, i to čest. zgr. 1297/1, kuća stojna dvor i peć, u površini od 241 m2, čest. zgr. 1297/2, kuća stojna, dvor i štala, upisane površine 210 m2, čest. zem. 9965, vinograd, upisane površine 561 m2, na temelju presude suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za srednje-dalmatinski okrug pod brojem Nč 34/45-8 od 21. srpnja 1945. i dosudnice Kotarskog suda u V. pod poslovnim brojem O 104/40-33 od 20. studenoga 1941., izdane u ostavinskom postupku iza K. M. pok. A., brisano prava vlasništva K. M. ud. A. iz V. za cijelo, te je izvršen upis općenarodne imovine.
Pregledom presude suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za srednje-dalmatinski okrug pod brojem Nč 34/45-8 od 21. srpnja 1945. utvrđeno je kako su tom presudom J. M. pok. I., K. M. pok. I. i K. M. pok. A. osuđeni na konfiskaciju cjelokupne pokretne i nepokretne imovine u korist Države. Za navedenu presudu tijekom postupka je u smislu odredbe članka 4. stavak 3. Zakona o naknadi pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: KTR-I-582/97 od 7. studenog 1997. kako se radi o presudi bivše Jugoslavije i riječ je o presudi iz članka 4. stavak 1. Zakona o naknadi, za kazneno djelo, politički kazneno djelo i politički motivirano kazneno djelo i do osuđujuće presude je došlo zlouporabom prava i političke moći.
Pregledom dosudnice Kotarskog suda u Visu pod poslovnim brojem O 104/40-33 od 20. studenoga 1941. utvrđeno je kako su nasljednicima iz pok. K. M. udove A., preminule 2. kolovoza 1940., na temelju oporuke proglašeni: M. M. žena K. za 3/6 dijela i K. M. pok. A. iz V.za 1/6 dijela (majka i otac zainteresiranih osoba pod 6. i pod 7.); P. Z. ud. B. za 1/6 dijela (majka V. (R.) Z., pravnog prednika zainteresirane osobe pod 5.); A. K. ud. V. za 1/6 dijela (majka M. K., koji je preminuo nakon podnošenja zahtjeva za povrat, te ga je naslijedila supruga K. P. K., a nju su na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1335/01 od 16. srpnja 2003. naslijedile pravni prednici zainteresiranih osoba pod 2. i pod 4., te zainteresirana osoba pod 3.).
Slijedom navedenog, razvidno je kako je konfiskacija stvarno provedena prema nasljednicima pok. ranije vlasnice K. M., koji su pravni prednici zainteresiranih osoba pod 2. do pod 7., dakle, predmetne nekretnine su konfiscirane fizičkim osobama, a ne poduzeću, pa se prigovori tužitelja pod 3. u tom smjeru otklanjaju kao neosnovani.
Nadalje, iz podataka sadržanih u spisu predmeta proizlazi kako je dana 26. ožujka 1998. proveden očevid na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka geodete R. R., o čemu u spisu prileži zapisnik, kojom prilikom je imenovani vještak identificirao predmetne nekretnine, te utvrdio kako čest. zgr. 1297/2 K.O. V., predstavlja dvije stare kuće s dvorištem između njih, u kojem žive Z. i J. B., kako čest. zgr. 1297/1 K.O. Vi. predstavlja skladište u prizemlju koje drži V. V.i P. z. P., s dvorištem ispred skladišta, kako čest. zem. 9965 K.O. Vis predstavlja cisternu, skladište i lambik za lavandino ulje, te dvorište ispred. Na zapisnik je konstatirano kako je u posjedu navedenih nekretnina upisan V. V..
U upravnom postupku je saslušan direktor P. z. P. (dalje PZ. P.), o čemu u spisu prileži zapisnik Klasa: UP/I-943-05/97-01/15, Urbroj: 2181-08/10-00-1-MM od 21. siječnja 2000., koji je izjavio kako su nakon konfiskacije predmetne nekretnine dane na korištenje poljoprivrednom poduzeću V., odnosno zadrugama, čije je on sljednik. Na dijelu čest. zem. 9965 K.O. V., kako je napravljen objekt u kojem je kotao za destilaciju aromatskog bilja, koji kako je zajedno s dvorištem, na zamolbu PZ P., odlukom R. s. P. r. o. V. od 5. prosinca 1989., prenesen na korištenje tadašnjem korisniku PZ P., dok je skladište (radiona za proizvodnju Vinogradarskih stupova) ostalo u korištenju V.. U pogledu stambenog prostora, označenog kao čest. zgr. 1297/2 (sada 1297/4), K.O. V. je istaknuo kako je V. roditeljima J. i Z. B., početkom 80-tih godina uz izvršenu adaptaciju dao na korištenje predmetni objekt da bi riješili njihovo stambeno pitanje. Zaključno je naveo kako sve ostale nekretnine na području R. koristi V..
Također, u upravnom postupku je saslušana i Z. B., sestra tužitelja pod 1., a na okolnost korištenja predmetnog stambenog objekta, o čemu u spisu prileži zapisnik Klasa: UP/I-94305/97-01/15, Urbroj: 2181-08/10-01-1-MM od 31. siječnja 2001., u kojem je sadržana izjava imenovane kako je kuću (jedna od svije stare kuće s dvorištem između njih, položene na čest. zgr. 1297/2, K.O. V.) njihov otac pok. J. B., kao radnik „V.“, dobio na korištenje, pri čemu da je V. izvršio rekonstrukciju stambenog objekta, a nakon čega su se uselili u istu. Predmetna kuća kako se sastoji od prizemlja, u kojem je konoba, na I. katu kuhinja, dvije sobe, hodnik, banj i na II katu se nalazi nisko potkrovlje, odnosno tavan. U pogledu akta o korištenju, odnosno dodijeli predmetne kuće obvezala se svu dokumentaciju s kojom eventualno bude raspolagala, dostaviti na uvid prvostupanjskom tijelu.
U svezi s potonjim, potrebno je istaknuti kako je prvostupanjsko tijelo i od G.V., Odjela za stambeno-komunalne djelatnosti V. zatražilo podatak jesu li kuće - stambeni objekt, položene na čest. zgr. 1297/2 K.O. V., opterećene stanarskim pravom, odnosno je li podnesen zahtjev za otkup istih, međutim, tijekom upravnog postupka nije dostavljen nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazila valjana pravna osnova za korištenje nekretnine označene kao čest. zgr. 1297/4 K.O. V., u naravi kuća, površine 74 m2 od strane tužitelja pod 1., odnosno kako bi se u pogledu predmetne nekretnine vodio postupak pred redovnim sudom, dok iz „Spiska stanova u vlasništvu PP „V.“ V. (sastavni dio odluke kojom se navedeni stanovi prenose na gospodarenje Fondu stambene komunalne djelatnosti općine V.), kojeg je tužitelj pod 1. priložio uz tužbu, nesporno proizlazi kako predmetna nekretnina nije opterećena stanarskim pravom. Slijedom navedenog, razvidno je kako tužitelj pod 1. predmetnu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove, pa tužbeni navodi tužitelja pod 1. nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
Nadalje, a pogledu pretvorbe društvenog poduzeća V. V., tijekom upravnog postupka pribavljena je slijedeća dokumentacija:
- potvrda Agencije za restrukturiranje i razvoj, Područni ured S., broj: 05-16/92-11/374 od 24. veljače 1993., kako na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća V.V. nema primjedbe, te se pretvorba može provesti sukladno dostavljenoj Odluci o pretvorbi i priloženoj dokumentaciji. Iz potvrde dalje proizlazi kako osnovna glavnica društva, odnosno procijenjena vrijednost društvenog kapitala iznosi 2.891.765.200 HRD, odnosno 4.125.200. DEM, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan predaje dokumentacije, kao i da se od tog iznosa privremeno rezervira iznos od 324.500. DEM, odnosno 227,474.500. HRD, do konačnog uređenja pravnog temelja raspolaganja;
- očitovanje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: 942-05/99-01/2, Urbroj: 563-04-403/99-4 od 5. veljače 1999. kako je uvidom u Elaborat o procjeni utvrđeno kako čest. zgr. 1297/1, čest. zgr. 1297/2 i čest. zem. 9965, sve K.O. V. nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe poduzeća V.V.;
- očitovanje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0102/01-2006-12 od 2. siječnja 2006. kako je uvidom u elaborat o pretvorbi društvenog poduzeća V. V., utvrđeno kako je na lokaciji P. u vrijednost društvenog kapitala procijenjen objekt P. NGP 254 m2, BGP 316 m2, sagrađen na čest. zgr. 1297/1 i 1297/2, obje Z.U. 3037, K.O. V., a prema opisu iz elaborata kako objekt služi za popravak poljoprivrednih strojeva. Pri tome se utvrđuje kako zemljište na kojem je izgrađen objekt P. nije procijenjeno u društveni kapital poduzeća;
- rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0202/01-2007-17 od 20. travnja 2007., iz kojeg pak proizlazi kako su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V. V. temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, pored nekretnina utvrđenih djelomičnim rješenjem tog Fonda Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-04-404/99-6 od 17. svibnja 1999., u vrijednost društvenog kapitala, među ostalim, procijenjena i nekretnina na lokaciji V., objekt P., NGP 254 m2, BGP 316 m2, sagrađen na neprocijenjenom zemljištu k.č.br. 1297/1 od 241 m2 i 1297/2 od 210 m2, obje K.O. V. Z.U. 3037, K.O. V., uz napomenu kako je u protuvrijednosti objekta određena rezervacija dionica do razrješenja imovinsko-pravnih poslova.
Spisu predmeta tuženika prileži uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava V., Klasa: 350-07/10-10/91, Urbroj: 2181/1-11-09/1-10-2 od 22. srpnja 2010. kako su se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24. srpnja 1991.) i Zakona o šumama (16. listopada 1990.) nekretnine označene kao čest. zgr. 1291/1 i 1297/2, sve K.O. V., nalazile unutar granica građevinskog područja, u zoni označenoj kao „naselje“, a navedena činjenica je utvrđena uvidom u tada važeći Prostorni plan Općine V. do 2000, godine („Službeni glasnik Općine V. broj 6/88).
Iz pravomoćnog rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava V., Klasa: UP/I-350-05/11-29/1, Urbroj: 2181/1-14-09/1-14-6 od 12. prosinca 2014., donesenog na temelju odredbe članka 27. stavak 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, kojim je utvrđen oblik i veličina zemljišnoknjižnih čestica iz članka 24. tog Zakona, na čest. zgr. 1297/1 i 1297/2 i čest. zem. 9965, sve K.O. V., kao zemljište ispod građevina (zemljište tlocrtne površine), na način kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana: od čest. zgr. 1297/2, kako su utvrđene još dvije čestice površine 74 m2 i 55 m2, a od čest. zgr. 1297/1, K.O. V. se utvrđuje još jedna čestica površine 79 m2, te od čest. zem. 9965 K.O. V., kako se utvrđuju još tri čestice površine 61 m2, 61 m2 i 31 m2.
Iz daljnje dokumentacije proizlazi kako je parcelacijskim elaboratom po rješenju o utvrđivanju oblika i veličina zk čestica, ta za potrebe provođenja promjena u katastru nekretnina u K.O. V. provedena parcelacija nekretnina, na način da se:
- čest. zgr. 1297/1, cijepala u čest. zgr. 1297/1, dvorište u površini od 132 m2 i čest. zgr. 1297/3, izgrađeno zemljište u površni od 79 m2;
- čest. zgr. 1297/2 cijepala u čest. zgr. 1297/2, dvorište u površini od 164 m2, čest. zgr. 1297/4, izgrađeno zemljište u površini od 74 m2 i čest. zgr. 1297/5, izgrađeno zemljište u površini od 55 m2;
- čest. zem. 9965 u čest. zem. 9965/1, dvorište u površini od 318 m2 i izgrađeno zemljište u površini od 90 m2, ukupno 408 m2, čest. zem. 9965/2, izgrađeno zemljište u površini od 61 m2, te u čest. zem. 9965/3, izgrađeno zemljište u površini od 61 m2 i čest. zem. 9965/4, izgrađeno zemljište u površini od 31 m2.
Spisu predmeta tuženika prileži kupoprodajni ugovor od 20. kolovoza 1993., kojim je tužitelj pod 3. temeljem javne dražbe provedene 8. kolovoza 2003. pred Trgovačkim sudom u S. u postupku stečaja Trgovačkog društva V. d.d. V.u stečaju, a kao najpovoljniji ponuđač, kupio stambeni objekt površine 98,60 m2, skladišni objekt površine 43,50 m2, sve s građevinskim zemljištem na čest. zem. 1297/2 K.O. V. površine 201 m2, kao i skladišni objekt sa cisternom za vodu površine 184,60 m2 s građevinskim zemljištem na čest. zgr. 1297/1 K.O. V. površine 241 m2 i dio čest. zem. 9965 K.O. V. površine 495 m2, sve na predjelu "P." na otoku V..
Nadalje, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je o valjanosti predmetnog ugovora raspravio Općinski sud u S. u predmetu pod poslovnim brojem Pst-677/14, te je pravomoćnom presudom od 9. prosinca 2016. utvrđeno kako je tužitelj u tom sporu A.V. stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zgr. 1297/3, u naravi kuća površine 79 m2, čest. zem. 9965/2, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2, čest. zem. 9965/3, u naravi izgrađeno zemljište površine 61 m2 i čest. zem. 9965/4, u naravi izgrađeno zemljište površine 31 m2, sve upisano u Z.U. 7110 K.O. V., što mu je tuženik u tom sporu G. V. dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja na ovim nekretninama, dok je u preostalom dijelu, koji se odnosi na nekretnine oznake čest. zgr. 1297/1, u naravi dvorište površine 132 m2, čest. zgr. 1297/2, u naravi dvorište površine 164 m2, čest. zgr. 1297/4, u naravi kuća površine 74 m2, čest. zgr. 1297/5, u naravi kuća površine 55 m2 te za 318/408 dijela čest. zem. 9965/1, u naravi dvorište, izgrađeno zemljište površine 408 m2, tužbeni zahtjev imenovanog tužitelja odbijen kao neosnovan.
U obrazloženju navedene presude, parnični sud u bitnom ističe kako je tvrtka V. u stečaju kao otuđivatelj, bila ovlaštena prodati samo dio nekretnina, a ne sve one koje su označene u ugovoru sklopljenim s tužiteljem 2003., budući da iz sadržaja obavijesti Hrvatskog fonda za privatizaciju, jasno proizlazi kako je u vrijednost društvenog kapitala Vinogradara procijenjen samo objekt koji služi za popravak poljoprivrednih strojeva, a ne i zemljište na kojem je izgrađen, pa sve ostale nekretnine predstavljaju vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga je zaključak parničnog suda kako je tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji iz 2003. u smislu odredbe članka 115. ZV-a imao valjanu zakonsku osnovu za utvrđenje prava vlasništva na dio nekretnina koje je V. unio u vrijednost društvenog kapitala, dok u odnosu na nekretnine koje nisu unesene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe temeljem odredbe članka 115. stavak 2. ZV-a nije mogao steći pravo vlasništva. Nadalje, iz presude proizlazi kako je parnični sud, na temelju provedenog očevida uz sudjelovanje vještaka mjernika, te iskaza svjedoka (među njima i S. R.), utvrdio da objekt koji je označen u obavijesti Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. siječnja 2006. u stvarnosti predstavlja: prizemnicu s betonskom ravnom pločom koja je položena na čest. zgr. 1297/3 (79 m2) i čest. zem. 9965/2 (61 m2), kamenu cisternu koja je položena na čest. zem. 9965/4 (31 m2) i prizemnicu s dvostrešnim krovom koja je položena na čest. zem. 9965/3 (61 m2), a sve ukupne površine 232 m2, koju je sud uzeo sukladno neto građevinskoj površini iz obavijesti Fonda za privatizaciju od 254 m2, smatrajući kako je izračun površine sudskog vještaka bez sumnje precizniji, jer je izrađen na temelju neposrednog pregleda i mjerenja te nema značajnijih odstupanja. U presudi je zaključno navedeno kako su navedene nekretnine nastale cijepanjem čest. zgr. 1297/1 i čest. zem. 9965 K.O. V., odnosno parcelacijom koja je 2015. provedena u katastru, o čemu se očitovao vještak za geodeziju u svom nalazu od 7. rujna 2015.
Pregledom e-zemljišne knjige za K.O. V. i baš Z.U. 7110 i Z.U. 7794, sud je utvrdio kako je kroz zemljišnu knjiga provedena parcelacija nekretnina označenih kao čest. zgr. 1297/1, 1297/2, te čest. zem. 9965, sve K.O. V., kao i presuda Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-677/14 od 9. prosinca 2016., a na temelju koje je izvršen otpis nekretnina označenih pod točkom I.B) iz ovog rješenja u Z.U. 7794, K.O. V., te je na istima uknjiženo pravo vlasništvo na ime tužitelja pod 3., za cijelo.
Imajući u vidu kako se radi o pravomoćnoj sudskoj presudi, u kojoj je odlučeno o valjanosti stjecanja prava vlasništva tužitelja pod 3., a time i podredno što je bilo obuhvaćeno pretvorbom društvenog poduzeća V.V., te koja prema podacima iz spisa nije stavljena van snage, sud nalazi kako je navedena sudska odluka relevantna za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, pa se prigovori tužitelja pod 3. otklanjaju kao neosnovani. Ujedno, kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, posebno činjenice kako je navedena presuda parničnog suda provedena u zemljišnoj knjizi za K.O. V., sud je pozivom na odredbu članka 33. ZUS-a odbio provoditi daljnje dokaze u tom smjeru, odnosno pribavljati navedeni parnični spis, kao i izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja.
Nadalje, sud je ocijenio kako ni prigovori tužitelja pod 2. kako rješenje ne sadrži podatak o OIB-u za ovlaštenike naknade, te da nije razvidno na što se odnosi točka I. B), odnosno je li naknada određena samo za procijenjeni objekt ili za zemljište, nisu osnovani. Ovo stoga što sud nalazi kako je rješenje o naknadi sastavljeno u skladu s odredbom članka 69. stavak 2. Zakona o naknadi, te sadrži podatke o prijašnjem vlasniku odnosno njegovom zakonskom nasljedniku kojem se utvrđuje pravo na naknadu, kao i podatke o imovini, o rokovima za provedbu te odluke, te o troškovima postupka. Pri tome je za istaći kako je pod točkom I.B) pojašnjeno kako navedene nekretnine odgovaraju nekretnini iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0202/04-2007-17 od 20. travnja 2007. procijenjenoj u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „V.“ V. na lokaciji V., objekt P., objekt za popravak strojeva neto građevinske površine 254,00 m2, odnosno bruto građevinske površine 316,00 m2, sagrađen na neprocijenjenom zemljištu kč.br. 1297/1 od 241 m2 i 1297/2 od 210 m2, dakle, upravo onako kako je i opisana u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/98-02/142, Urbroj: 563-03-0202/01-2007-17 od 20. travnja 2007., te za kojeg je izvršena rezervacija dionica.
Nadalje, a u pogledu prigovora tužitelja pod 2. kako je u konkretnom slučaju ovlaštenicima naknade trebalo omogućiti izbor naknade u smislu odredbe članka 53. stavak 2. Zakona o naknadi, za navesti je kako iz spisa predmeta ne proizlazi kako bi rezervacija dionica u odnosu na objekt P. bila ukinuta, međutim, nesporno je kako je nad V. d.d. V. otvoren stečajni postupak, pa je pravilno u skladu s odredbom članka 8.a Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća („Narodne novine“, broj 107/99, 76/00, 25/03 i 33/06) određeno kako će C. ovlaštenicima naknade prenijeti dionice i udjele drugih društava koje drži. Također, utvrđeni oblik naknade nisu osporavali ovlaštenici naknade, pa je sud ocijenio kako s istim suglasni. Pri tome je potrebno istaknuti kako pravo izbora dionica nije strogo osobno pravo, već zakonska mogućnost koja se navodi u članku 53. stavak 2. Zakona o naknadi.
Zaključno, a pogledu ostalih prigovora tužitelja pod 2. prvenstveno je za istaći kako iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako njegova aktivna legitimacija nije dovedena u pitanje, te mu je omogućeno sudjelovanje i raspravljanje tijekom ovog spora. Također, iz spisa predmeta proizlazi kako je od Hrvatskog fonda za privatizaciju prvostupanjsko tijelo dopisom Klasa: UP/I-943-05/97-01/15, Urbroj; 2181-08/10-01-2-MMG od 30. ožujka 2001. zatražilo očitovanje u pogledu zahtjeva za povrat, a u odnosu na nekretnine na području R., označene kao čest. zgr. 1297/1, 1297/2, čest. zem. 9965, 9963/1,/2, 3/ i 4/, 9966/2, 9967, 9963/5 i čest. zgr. 1296, sve K.O. V., sve u posjedu V. V., pri čemu su u privitku dostavljeni odluka o konfiskaciji, katastarski izvadak i preslik zapisnika od 26. ožujka 1998.
Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pod 1. do pod 3. Stoga je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkama I. do pod III. izreke ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako su tužitelji u cijelosti izgubili spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), zainteresiranoj osobi pod 8. priznat trošak sastava odgovora na tužbu, kao i trošak na ime pristupa na ročište od 29. svibnja 2020., sve po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna, odnosno uvećano za vrijednost PDV-a od 25% daje iznos od 6.250,00 kuna, koliko je i zatraženo. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
U Splitu, 8. lipnja 2020.
S U T K I NJ A
Anđela Becka, v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
Rj./
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Tanja Bubnjar Skoko
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.