Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Kž-rz 7/2017-5
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. Lj. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje u tekstu: OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2017. broj Kov-Rz-15/16, u sjednici održanoj 1. i 8. lipnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje optužnom vijeću prvostupanjskog suda radi odlučivanja o potvrđivanju optužnice.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu pod točkom I. je na temelju čl. 355. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. 152/14., 70/17. i 126/19. - u daljnjem tekstu: ZKP/08.) obustavljen kazneni postupak protiv okrivljenog M. K., okrivljenog M. M. i okrivljenog K. V. zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske u povodu optužnice Županijskog suda u Bjelovaru broj brojem KT-178/93 od 31. srpnja 1995. preuzete po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu broj K-DO-199/12 s izmjenama od 31. listopada 2016. i 19. travnja 2017.
Pod točkom II. je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenog M. K., okrivljenog M. M. i okrivljenog K. V. i nužni izdaci i nagrada braniteljima padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.
Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je osnovana.
U pobijanom rješenju sud prvog stupnja zaključuje da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon odnosno da u odnosu na konkretne okrivljenike postoje dvije pravomoćne sudske odluke i to rješenje Županijskog suda u Bjelovaru i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Povezujući činjenični opis iz optužnice broj K-DO-199/12 zbog kaznenog djela kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje u tekstu: OKZ RH) sa činjeničnim opisima iz citiranih ranijih odluka, prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o neraskidivom skupu istih radnji koje su i vremenski i prostorno povezane i odnose se na iste osobe među kojima su i okrivljenici M. K., M. M. i K. V., na iste poduzete radnje (zatvaranje civilnog stanovništva, zlostavljanje i fizička likvidacija te držanje taoca i sprovođenje u zatvor), kao i na isti vremenski period i prostor (Đ. - tada M.).
Državni odvjetnik, međutim, osnovano u žalbi ukazuje, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio načelo „ne bis in idem“ držeći da postoji identitet optužbe u odnosu na okrivljenike između ranijih sudskih odluka i podnesene optužnice broj K-DO-199/12.
Prvenstveno, nedvojbeno je da je u odnosu na okrivljenike presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-244/1994 od 7. studenog 1996., odbijena optužba zbog kaznenog djela oružane pobune iz čl. 244. st. 2. u vezi čl. 235. st. 2. Krivičnog zakona („Narodne novine“, broj 67/91., 71/91., 25/92., 33/92., 39/92., 77/92., 91/92., 37/94., 28/96., 30/96.) primjenom Zakona o općem oprostu („Narodne novine“, broj 80/96.). Nadalje, nije sporno niti da je u odnosu na okrivljenike rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj K-7/06 od 31. ožujka 2006. obustavljen kazneni postupak zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, iz razloga što je sud bio stava kako se radi o presuđenoj stvari, polazeći od presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-244/1994 od 7. studenog 1996.
Međutim, usporedbom činjeničnog opisa iz rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj K-7/06, gdje je postupak vođen zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH te podnesene optužnice K-DO-199/12, može se utvrditi da postoji sličnost u činjeničnim navodima u odnosu na prostor (Đ. - tada M.) i na vremenski period (od kolovoza do prosinca 1991.), no u konkretnim radnjama izvršenja kaznenih djela koja se stavljaju na teret okrivljenicima nema takvih podudarnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o presuđenoj stvari. Naime, podnesenom optužnicom, kako to s pravom u žalbi upućuje žalitelj, obuhvaćeno je znatno više događaja i oštećenika, što sve predstavlja i veću kriminalnu količinu od one za koju je kazneni postupak ranije obustavljen. Osim toga, iako su u rješenju Županijskog suda u Bjelovaru činjenično opisani događaji koji bi mogli odgovarati događajima u podnesenoj optužnici, ne postoji identitet u odnosu na konkretne okrivljenike.
Temeljem svega izloženog, protivno utvrđenju suda prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon protiv okrivljenih zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, povodom optužnice K-DO-199/12. Stoga će optužno vijeće prvostupanjskog suda odlučiti o potvrđivanju podnesene optužnice, pri čemu će uzeti u obzir da je u odnosu na okrivljenog K. M. u međuvremenu doneseno rješenje o obustavi kaznenog postupka jer je utvrđeno da je isti umro.
Iz svih naprijed navedenih razloga pobijano rješenje je ukinuto na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.