- 1 -              I Kž 310/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 310/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. S. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- ispravak, - dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. svibnja 2020. broj Ik I-309/2020-9, u sjednici održanoj 8. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba zatvorenika V. S. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. S. s izdržavanja jedinstvene kazne u trajanju deset godina po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku od 19. veljače 2016. Kzd-3/2015-59, preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2016., broj Kžm-18/16-8.

 

Protiv tog rješenja žalbu je osobno podnio zatvorenik, a iz sadržaja žalbe je vidljivo da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se pruži prilika uz nadzor koji bude određen.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 3. lipnja 2020. broj KŽ-DO-666/2020.

 

Žalba nije osnovana.

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), koji se sada primjenjuje, je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

 

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. S. ocjenjujući da do sada izdržanom kaznom zatvora nije postignuta svrha kažnjavanja. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir, pored ostalog, činjenicu da je isti nekritičan prema počinjenim kaznenim djelima, da postoji vrlo visoki rizik za počinjenje istovrsnih kaznenih djela i za nastanak štete za djecu, kao i nepovoljan omjer između izrečene i izdržane kazne budući da je zatvorenik izdržao tek malo više od polovice desetogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč određenim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (ocjena „uspješanˮ provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, poštivanje kućnog reda, pohvale i novčane nagrade za ukupnost rada i ponašanja u kaznionici, završeni brojni programi u okviru kaznionice, izostanak stegovnih prijestupa, osiguran postpenalni prihvat te podrška zaručnice i prijatelja), pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika V. S. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. KZ/11.

 

Na takav stav ovog suda, nisu od utjecaja žalbeni navodi zatvorenika. Naime, isti smatra da su u izvješću kaznionice navedeni pogrešni podaci o njemu, njegovoj bivšoj supruzi i bivšoj djevojci, da je trebalo uzeti u obzir njegovo zalaganje tijekom boravka u kaznionici, da nije ponovio kaznena djela i da nema drugih postupaka u tijeku. Međutim, ove okolnosti u logičnoj povezanosti s argumentima pobijanog rješenja, nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja nakon izdržavanja zatvorske kazne.

 

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08.,  nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. lipnja 2020.