- 1 -              I Kž 318/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 318/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika T. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12. svibnja 2020. godine, broj Ik I-248/2020-9 (Ik I-318/2020), u sjednici održanoj 8. lipnja 2020. godine,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba zatvorenika T. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju čl. 159.a toč. 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijeni su prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti i osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika T. B.

 

              Protiv tog rješenja žali se zatvorenik T. B. i to osobno te po opunomoćenici, odvjetnici V. R. Premda u žalbama nisu izrijekom navedene žalbene osnove, iz njihova sadržaja proizlazi da se njima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju. U žalbi koju je zatvorenik podnio putem opunomoćenice predloženo je da se pobijano rješenje preinači i zatvoreniku odobri uvjetni otpust, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je u osobno podnesenoj žalbi predloženo da "Vrhovni sud podrobnije razmotri rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici da li je napravljen propust u bilo kojim žalbenim navodima a isto tako neobjektivnosti sudskog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici."

 

Budući da se ove žalbe međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba zatvorenika T. B.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Uzevši u obzir da je protiv zatvorenika pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu u tijeku kazneni postupak, što je sukladno čl. 159.a toč. 4. ZIKZ-a obligatorni razlog odbijanja prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti, potpuno su bespredmetni žalbeni navodi zatvorenika da okolnost vođenja kaznenog postupka protiv njega ne može imati utjecaja na odobrenje uvjetnog otpusta jer da je realno za očekivati da isti neće biti okončan do isteka kazne zatvora.

 

Zatvorenik u svojoj žalbi nadalje ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije vodio računa o činjenici da je on izdržao više od ¾ kazne zatvora, da je u potpunosti zanemario i mišljenje probacijskog ureda iz kojega proizlazi da on ima osiguran uredan postpenalni prihvat, kao i to da ima troje maloljetne djece o kojima se aktivno brinuo do polaska na izdržavanje kazne zatvora te da po izlasku iz zatvora ima osiguran posao.

 

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika T. B. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-19), uključujući i one koje zatvorenik posebno apostrofira u svojoj žalbi te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po mišljenju ovoga suda pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan.

 

Naime, kada se uz činjenicu da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak, i to zbog istovrsnog kaznenog djela, ima u vidu i to da iz mišljenja Zatvora u Z. o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust proizlazi da je on i ranije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, pri čemu je ovo kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja, da je za sudjelovanje u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom "zadovoljava", da je u odnosu na kazneno djelo nedostatno kritičan, opravdavajući se i minorizirajući njegovu težinu, da mu je rad prekinut zbog počinjenja lakšeg stegovnog prijestupa te da se kriminalni povrat procjenjuje srednje prema visoko vjerojatnom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za njegovo uvjetno otpuštanje te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne. Pri tome, u žalbi zatvorenika istaknute pozitivne okolnosti nisu ni najrelevantnije ni dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust.

 

Žalitelj nadalje ističe da nisu točni navodi iz izvješća Zatvora u Z. da nije kritičan prema kaznenom djelu te da kaznu minorizira, kao niti navod da nema podršku supruge. Nelogično mu je to što je ocijenjen ocjenom "zadovoljava", a što se tiče navoda da nije radno angažiran, ističe da u zatvoru nema posla kako bi mogao biti radno angažiran.

 

Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio navode sadržane u izvješću kaznene ustanove u kojoj zatvorenik T. B. izdržava kaznu zatvora kao stručne i objektivne te isti nisu dovedeni u pitanje prethodno istaknutim žalbenim tvrdnjama zatvorenika, kojima se u suštini izražava žaliteljevo nezadovoljstvo onime što je u tom izvješću navedeno. Žalbena tvrdnja u pogledu zatvorenikove radne angažiranosti je, osim toga, i netočna budući da iz izvješća Zatvora u Z. proizlazi da mu je rad prekinut zbog počinjenja lakšeg stegovnog prijestupa.

 

Tvrdnja žalitelja da je, s obzirom na apstinencijski period tijekom izdržavanja kazne zatvora, osvijestio da su njegovi problemi uzrokovani konzumacijom droge, samo potvrđuje da izdržavanje kazne zatvora ostvaruje svoju svrhu. Međutim, radi njezinog potpunog ostvarenja je, a imajući na umu prethodno izložene okolnosti, nužno da zatvorenik nastavi s njezinim izdržavanjem.

 

Pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim tvrdnjama zatvorenika kojima se zapravo ponavljaju navodi iz prijedloga za uvjetni otpust podnesenog sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a o kojem je odlučivao prvostupanjski sud.

 

Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08., pri čemu je utvrđeno da je isto donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Stoga je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 8. lipnja 20120. godine