- 1 -              I Kž 145/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 145/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u svezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 28. siječnja 2020. broj K-22/2019, u sjednicama održanim 20. travnja 2020. i 8. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. U povodu žalbe optuženika M. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se, nakon prihvaćanja po prvostupanjskom sudu utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora i to za kazneno djelo iz članka 230 stavka 2. u svezi s člankom 34. KZ/11. u trajanju 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11. u trajanju 3 (tri) mjeseca te kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine iz opozvane uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-195/2017 od 23. svibnja 2017. i jedinstvene kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženiku M. K., na temelju članka 56. i 57. KZ/11., izriče djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca izriče

 

u v j e t n a   o s u d a

 

te se izvršenje kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, pa se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, dok izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu i 3 (tri) mjeseca.

 

Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku M. K. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. ožujka 2019. pa nadalje.

 

II. Žalba optuženika M. K. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru od 28. siječnja 2020. broj K-22/2019, pod točkama 1. i 2. izreke, optuženik M. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u svezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. pa mu je za kazneno djelo iz članka 230 stavka 2. u svezi s člankom 34. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju tri mjeseca te mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-195/2017 od 23. svibnja 2017., pravomoćna 27. srpnja 2017. pa je kazna zatvora iz te presude u trajanju jedne godine optuženiku uzeta kao utvrđena.

 

Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju jedne godine izriče uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od tri godine, dok izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. ožujka 2019. pa nadalje.

 

Na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, koja mjera može trajati najdulje tri godine.

 

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je oduzet dio metalne kvake crno-sive boje prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU I PP Z. od 9. ožujka 2019. serijski broj ....

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

Optuženik M. K. je, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., oslobođen od optužbe zbog jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u svezi s člankom 34. KZ/11. i dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisana u točkama 3., 4. i 5. izreke pobijane presude.

 

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenik T.D. B. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

Protiv te presude u osuđujućem dijelu žalbu je pravodobno podnio optuženik M. K. ne navodeći konkretne žalbene osnove, iako sadržajno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se predmet vrati „na obnovu“ prvostupanjskom sudu.

 

Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj u žalbi navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom prepoznavanju, kao i na preostalim nezakonitim dokazima koje je trebalo izdvojiti iz spisa predmeta, čime ukazuje na citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koja, međutim, nije ostvarena.

 

Žalitelj potpuno neosnovano tvrdi da je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitim dokazima jer su zapisnici o prepoznavanju PU i I Policijske postaje Z. od 9. ožujka 2019., kao i CD medij s fotografijama sačinjenim uz navedene zapisnike o prepoznavanju , na prijedlog optuženika, pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj K-22/2019 od 1. listopada 2019. koje je potvrđeno u tom dijelu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 614/2019 od 27. studenog 2019., izdvojeni iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi na temelju odredbe članka 10. stavka 2. točaka 2., 3. i 4. te članka 86. stavaka 1. i 2. ZKP/08.

 

Također su pravomoćnim rješenjem istog suda od 17. siječnja 2020. kao nezakoniti dokazi izdvojeni i dijelovi iskaza svjedokinja J. G., D. J. i N. Ž. te svjedoka B. G., a koji se odnose na naprijed navedenu radnju prepoznavanja.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., na koju žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

 

Žalitelj također osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim, međutim, tu žalbenu osnovu žalitelj ne može isticati, niti pobijanu presudu u tom dijelu dovoditi u pitanje, sukladno odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08., jer se u odnosu na ta kaznena djela izjasnio da se smatra krivim, a ne radi se o okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, odnosno o drugim okolnostima propisanim citiranim zakonskim člankom.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom  članka 476. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. na štetu optuženika jer je odlukom o kazni prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

 

Naime, optuženik je prvostupanjskom presudom, nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako od kaznenih djela za koja je proglašen krivim, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 56. i 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se za dio kazne zatvora u trajanju jedne godine izriče uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od tri godine, dok izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi jednu godinu i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. ožujka 2019. pa nadalje.

 

Tako izrečenom kaznom prvostupanjski sud je povrijedio odredbu članka 57. stavka 2. KZ/11. kojom je propisano da neuvjetovani dio kazne mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše polovinu izrečene kazne pa je, u konkretnom slučaju polovina izrečene jedinstvene kazne zatvora jedna godina i tri mjeseca, a ne jedna godina i šest mjeseci, kako je to na štetu optuženika učinio prvostupanjski sud.

 

Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način kako je to navedeno u točki I. izreke, dok je u ostalom dijelu žalba optuženika odbijena kao neosnovana, kako je i navedeno u točki II. izreke presude.

 

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08.

 

Zagreb, 8. lipnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.