1

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po stukinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ostavinskom predmetu iza pok. A. R. rođ. Š. iz R., rješavajući žalbu nasljednice B. R. iz R., OIB:...,  koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz R., izjavljenu protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-2802/2019 od 24. veljače 2020., dana 8. lipnja 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba nasljednice B. R. kao neosnovana i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-2802/2019 od 24. veljače 2020. potvrđuje.

 

Obrazloženje

 

              Citiranim rješenjem o nasljeđivanju donesenim iza smrti ostaviteljice pok. A. R., rođene Š., utvrđena je u točki I. izreke njena ostavinska imovina i to nekretnine k.č.br. 303/9 upisana u zk.ul.br. 5752 k.o. K., etažno vlasništvo u naravi trosoban stan na IV katu zgrade u R., A. M. br. 2, sve pobliže navedeno u izreci rješenje u 1/3 dijela, u točki Ib nekretnine k.č.br. 443/ZGR kuća od 115 m2, k.č.br. 5944 vrtal od 140 m2 i k.č.br. 12355 dvor od 90 m2, sve upisane u zk.ul.br. 437 k.o. V. – u cijelosti, te točki Ic pravo korištenja grobnog mjesta na groblju K. u cijelosti. Utvrđeno je da se ostavinska imovina sastoji i od pokretnina i to novčanih sredstava, dospjelih neisplaćenih zaostataka mirovine kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te pripadajući dospjeli udjeli u Umirovljeničkom fondu kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja.

 

              Točkom II. izreke njezinim su nasljednicima na ostavinskoj imovini temeljem zakona i sporazuma proglašeni B. R. iz R., kćer ostaviteljice, kojoj je pripala nekretnina  iz točke I/a u cijelosti, nekretnine pod točkom I/c – u cijelosti i pokretnine – u 1/2 dijela, dok su nasljedniku M. R. iz N., sinu ostaviteljice, pripale nekretnine navedene pod točkom I/b – u cijelosti i pokretnine – u 1/2 dijela.

 

              Točkom III. izreke rješenja naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci i Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da nakon pravomoćnosti ovog rješenja izvrši uknjižbu prava su/vlasništva na ostavinskim nekretninama pobliže opisanim u točkama I/a i I/b rješenja na nasljednike kako je to navedeno u točci II.

Protiv tog rješenja nasljednica B. R. podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) u vezi s odredbom čl. 175. st. 2.. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 81/03, 163/03, 35/05; dalje ZN). Ističe kako je predmetni postupak pokrenut pred povjerenikom suda – javnom bilježnicom M. G.-D. i na zapisniku utvrđeno da ostavinsku imovinu između ostalog čine i nekretnine u k.o. V. zk.ul. 437, te dio zč. 12355 prema podacima Ureda za katastar i geodetske poslove. Međutim, da je pobijanim rješenjem utvrđeno da ostavinsku imovinu čine naprijed navedene nekretnine uključujući i kč.br. 12355 navedena kao dvor od 90m2 koja da nije kao takva navedena u tom zapisniku pa da se njena nasljednička izjava nije mogla odnositi i na tu nekretninu budući da do davanja izjave nije bila upoznata sa činjenicom da ista ulazi u sastav ostavinske imovine.

Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, kako bi ponovo proveo ostavinsku raspravu te, kako smatra da ne postoji sporazum o diobi ostavinske imovine između nasljednika ponovo odluči o rasporedu ostavinske imovine jer da prema sadašnjem stanju spisa rješenjem nije moguće obuhvatiti nekretnine koje nisu bile predmet raspravljanja u provedenom postupku.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje utvrđuje da je na zapisniku sa ročišta od 20. svibnja 2008. utvrđeno da ostaviteljica nije sačinila oporuku, da su njezini zakonski nasljednici kćer B. R. i sin M. R., te utvrđen opseg i sastav ostavinske imovine. Na istom ročištu da su oboje zakonskih nasljednika dali nasljedničke izjave na način da nekretnine u R. pripadnu u cijelosti kćeri ostaviteljice B. R., nekretnine ostaviteljice  na V. da pripadnu u cijelosti sinu M. R., a sve pokretnine nasljednicima na jednake dijelove.

Sukladno navedeno da je javni bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju kojim je imovinu ostaviteljice rasporedio njezinim zakonskim nasljednicima prema njihovom sporazumu o diobi nasljedstva, ali da je protiv istog nasljednica B. R. podnijela prigovor u kojem navodi da je u vrijeme davanja nasljedničke izjave bila u zabludi o sastavu i opsegu ostavine te dogovora oko njezine raspodjele i predložila ukidanje istog. Odlučujući o prigovoru nasljednice B. R. sud je rješenjem poslovni broj O-252/09 od 19. prosinca 2010. odbio prigovor i rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u cijelosti održao na snazi. Međutim Županijski sud u Rijeci odlučujući po žalbi na citiranu odluku ostavinskog suda rješenjem poslovni broj Gž-988/2011- 2 od 17. studenog 2014. ukinuo je to rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku rješenjem suda poslovni broj O-2156/14 od 24. ožujka 2015. prihvaćen je prigovor nasljednice B. R., ukinuto rješenje javnog bilježnika i istovremeno određen prekid ostavinskog postupka, te nasljednica B. R. upućena u parnicu radi utvrđenja da je bila u zabludi prilikom davanja svoje nasljedničke izjave na zapisniku kod javnog bilježnika od 20. svibnja 2008. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-5046/2015 od 6. ožujka 2017. njen zahtjev je odbijen u cijelosti, što potvrđuje da su njihove nasljedničke izjave pravovaljane.

Stoga primjenom odredbe čl. 8., 9. i 226. ZN-a utvrđuje i raspodjeljuje ostavinsku imovinu na način naveden u tom rješenju.

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja u provedenom postupu i donošenju tog rješenja učinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi da je kod povjerenika suda-javnog bilježnika M. G.-D. dana 20. svibnja 2008. održana ostavinska rasprava te je utvrđena ostavinska imovina i to kako je naprijed navedeno između ostalog i zč.br. 12355 ali je tada navedena tzv. lučica u naravi pašnjak (bez površine), sve prema podacima rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostave V.. Na istom ročištu nasljednici su dali nasljedničke izjave prema kojima se prihvaćaju zakonskog nasljednog dijela na ostavinskoj imovini i ujedno da postižu sporazum o način diobe i to da nekretnina u R. u cijelosti pripada kćerki ostaviteljice, a nekretnine na V. sinu ostaviteljice, dok sva preostala imovina pripada na jednake dijelove. 

Nasljednica je u daljnjem tijeku postupka tvrdila da je nasljedničku izjavu dala ishitreno, da "odustaje" od postignutog sporazuma tako da im pripadne cjelokupna ostavinska imovina na jednake dijelove, a da se naknadno dogovore oko načina diobe te imovine pa je s obzirom na navedeno bila upućena na parnicu. U predmetu koji je vođen po njenoj tužbi protiv nasljednika pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem P-5046/2015, radi poništenja naprijed navedene nasljedničke izjave donesena je dana 19. travnja 2017. presuda kojom je takav tužbeni zahtjev odbijen, a ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1157/2017 od 16. svibnja 2019.

Iz podataka dostavljenog prijepisa posjedovnog lista za k.o. V. nadalje proizlazi da su kč.br. 443. i 5944 u posjedovnom listu upisane kao posjed ostaviteljice, dok je kč.br. 12355 k.o. V. upisana kao oranica od 90 m2 ali kao posjed drugih osoba a ne ostaviteljice.

Međutim, ista je prema podacima izvatka iz zemljišne knjige uz naprijed navedene dvije nekretnine upisana kao dvor od 90 m2 i to kao vlasništvo ostaviteljice-u tom vlasničkom listu upisana je kao Š.-T. A. pok. A..

Dakle, protivno tvrdnjama nasljednice iznesenim u žalbi nekretnina 12355 k.o. V. i to dio te nekretnine bio je utvrđen kao ostavinska imovina na raspravi od 20. svibnja 2008. ali bez točno utvrđene površine. Uz to, valja istaći da je sukladno postignutom sporazumu, a kako je to i navedeno u zapisniku prilikom davanja nasljedničkih izjava te kako to proizlazi i iz citirane presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici postignut sporazum da nekretnine u R. pripadnu nasljednici, a nekretnine na V. u cijelosti nasljedniku-sinu ostaviteljice.

Stoga proizlazi da je ostavinska imovina odnosno njen sastav i opseg nasljednicima bio poznat u momentu davanja nasljedničkih izjava i da su se iste odnosile i na nekretnine upisane u k.o. V. uključujući i kč.br. 12355 k.o. V. pa su neosnovane tvrdnje da se u tom dijelu radi o imovini koja nasljednici nije bila poznata prilikom davanja izjave niti se to može zaključiti iz toga što nije navedena površina te nekretnine, jer konačno nije bila navedena niti površina ostalih katastarskih čestica.

Stoga je protivno tvrdnjama nasljednice sud prvog stupnja pravilno utvrdio ostavinsku imovinu ostaviteljice te istu rasporedio prema zakonu i postignutom sporazumu, pravilnom primjenom odredbe čl. 8., 9. i 226. ZN-a.

Slijedom iznesenog je žalbu nasljednice valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 175. st. 2. ZN-a.

 

U Rijeci 8. lipnja 2020.

 

       Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić