- 1 -              II Kž 236/2020-4

Broj: II Kž 236/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2020. broj K-4/2020-5, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog L. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode, kao i vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2019., pa nadalje.

Žalbu protiv rješenja podnio je optuženi L. F. po branitelju, odvjetniku M. B., s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da optuženiku ukine istražni zatvor, podredno da istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom opreza.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud utvrdio postojanje svih razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. F. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju je odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Jednako tako, suprotno navodima žalbe optuženika, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio, a potom i iznio razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iz kojih razloga drži da se svrha istražnog zatvora kod optuženika ne može ispuniti mjerama opreza.

Iako optuženik žalbom načelno ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti potvrđenom optuženicom, ponovno ističe okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, to jest da je isto posljedica ispričive jake prepasti prouzročene napadom na njegov život i tijelo, a ne tobožnje ljubomore. Međutim, ove okolnosti koje se u biti odnose na motiv počinjenja kaznenog djela, u ovom trenutku nisu od značaja na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice te dokaza na kojima se ista temelji. Ocjenu provedenih dokaza, pa i onih u odnosu na motive kaznenog djela, ovlašten je ocjenjivati tek raspravni sud prilikom donošenja presude u predmetu protiv optuženika.

Nadalje, protivno žalbenim prigovorima optuženog L. F., postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud ispravno temelji na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, kada bezrazložno, kako to stoji u potvrđenoj optužnici, oštećenika ubada nožem u predjelu lijeve strane prsa, gdje je smješten vitalan organ – srce. Ukoliko se uzme u obzir i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra da je optuženik osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti umjerenog stupnja, uz dominantne crte naglašenije emocionalne nezrelosti, impulzivnosti i  agresivnosti te sniženog praga tolerancije na frustracije, onda se i ovaj drugostupanjski sud slaže s ocjenom suda prvog stupnja, da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje, za sada, upućuju na realno predvidivu opasnost da će na slobodi optuženik nastaviti s činjenjem kaznenih djela.

Slijedom svega izloženog, a protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, pa uzevši u obzir i okolnost da je on do sada neosuđivana osoba, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Pri tome se ponovno upućuje žalitelj kako primjena blaže mjere iz članka 102. ZKP/08. – jamstvo-dolazi u obzir isključivo kod istražnog zatvora određenog iz osnove navedene u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a ne i iz osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., što je ovdje slučaj.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. lipnja 2020.