Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
21000 SPLIT Ovr-545/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda S. M., a na prijedlog više
sudske savjetnice D. M., u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S.-P.
d.o.o. za građenje i turizam, OIB …, P. 24a, 21000 Split zastupanog
po punomoćniku B. V., protiv ovršenika G. S., OIB
…., O. kneza B. 17, 21000 Split, radi ovrhe, 5. lipnja 2020.
r i j e š i o j e:
I Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa
nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije
temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem
presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i
presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11.
prosinca 2019., kao nepotpun.
II Odbija se prijedlog ovršenika da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu
izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika
temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem
presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i
presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11.
prosinca 2019.,, kao neosnovan.
Obrazloženje
Kod Općinskog suda u Splitu dana 08. svibnja 2020. zaprimljen je prijedlog
ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, te
radi odgode ovrhe.
Ovršenik u bitnom navodi kako je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja
10 P-235/14 od 30. prosinca 2015., a koja presuda je povrđena odlukom Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11.
prosinca 2019.. Ovršenik da je u zakonskom roku izjavio pravni lijek na ovršnu
ispravu Vrhovnom sudu RH u odnosu na drugostupanjsku presudu Visokog
trgovačkog suda , a koja radnja da potvrđuje ispunjenje zakonskog uvjeta propisanog
čl. 65. st.1. Ovršnog zakona. Nadalje ovršenik predlaže da se ovrha odgodi do
okončanja postupka odlučivanja po podnesenoj reviziji iz razloga što bi provođenjem
ovršne radnje prijenosa ovršeniku nastupila nenadoknadiva odnosno teško
nadoknadiva šteta.
Ovrhovoditelj se očitovao na ovaj prijedlog , podneskom zaprimljenim kod
suda dana 29. svibnja 2020. protiveći se prijedlogu. Isti u bitnom navodi kako nije
ispunjen uvjet iz čl. 65. st.1. Ovršnog zakona jer ovršenik nije podnio reviziju ex
legae prema odredbi čl. 382. ZPP-a nego prijedlog za dopuštenje revizije , a prema
odredbi čl. 387. st.2. ZPP-a , odnosno da tek ukoliko Vrhovni sud RH dopusti reviziju
isti bi stekao pravo na podnošenje revizije, a što da nije za očekivati da će se
dogoditi.Također, isti je naveo i kako nisu ispunjene opće pretpostavke za odgodu iz
čl. 65.st.1. Oz-a.
Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 209. i
210. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje
OZ), u svezi s člankom 50., 51. i 65. OZ-a. Naime, navedenim zakonskim odredbama
uređena su pravna sredstva ovršenika u situaciji kad zaprimi obavijest da je protiv
njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na
drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može
predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje
naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će takav
prijenos proglasiti nedopuštenim. Na taj se prijedlog za odgodu prijenosa na
odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za
proglašenje prijenosa nedopuštenim odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.
Iz predmeta spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj dana30. travnja 2020. godine podnio
Zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem presude
Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude
Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca
2019., te da je ovršenik po saznanju podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja
nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u prednje spomenutom
postupku, kao i prijedlog za odgodu ovrhe.
Člankom 51. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovršenik ne priloži uz žalbu sve
isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti sud prvog stupnja će žalbu
odbaciti ne pozivajući ovršenika da je dopuni ili ispravi. U konkretnom slučaju, uz
prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik nije priložio
presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i
presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11.
prosinca 2019.,zbog čega sud ne može ispitati dopuštenost takvog prijedloga, pa je
temeljem članka 209, 210 u svezi s čl. 51. st. 1 OZ-a prijedlog ovršenika valjalo
odbaciti i riješiti kao u točki I izreke.
Vezano za predloženu odgodu ovrhe valja ukazati da sud može, na prijedlog
ovršenika, odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije
pozitivne pretpostavke. Prva pretpostavka jest vjerojatnost da bi ovršenik provedbom
ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je
odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje (članak 65. stavak 1. OZ-a), dok je druga
pretpostavka postojanje kojeg od taksativno određenih razloga kojima zakon pridaje
značenje specifičnih razloga za odgodu (članak 65. stavak 1. toč. 1-10. OZ-a).
Prilikom odlučivanja o prijedlog za odgodu, sud je vrednovao interese svih
subjekata involviranih u ovom postupku, kao i mogućnost nastupanja štete
(ne)provedbom ovrhe. S obzirom da se isti temelji se na tvrdnji ovršenika kako
ovrhovoditelj nema ovlaštenja potraživati od ovršenika nikakav iznos na temelju
ovršene isprave, to bi eventualno predstavljalo ispunjenje pretpostavke iz članka 65.
stavka 1. točke 5. OZ-a u vezi s člankom 50. stavkom 7. i člankom 52. OZ-a, ali u
pogledu trpljenja nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, odnosno nužnosti
odgode ovrhe za sprečavanje nasilja, ovršenik sudu nije pružio nikakav podatak
izuzev paušalnih navoda kako bi mu provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva šteta.
Pljenidba znatnog novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu
za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Bitno je
naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno
ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina
ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je
u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen
ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je dužan dokazati da ovrhovoditelj nema
imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što
ovršenik nije učinio.
Slijedom navedenog, sud smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za odgodu
prijenosa zaplijenjenih sredstava te je primjenom navedenih zakonskih odredbi
odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Splitu, 05. lipnja 2020. godine
SUDAC:
Stipe Masle
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od
dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem
ovog suda, u 3 (tri) primjerka. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek
(članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:- ovrhovoditelju
- punom. ovršenika
- u spis