- 1 -

                                                                                                                    Broj: Jž-935/2020

 

                                         

Broj: Jž-935/2020

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Mašić i Renate Popović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Đ.Š., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog Đ.Š., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od dana 17. siječnja 2020., broj: 10. Pp J-2489/18, na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e :

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Đ.Š. i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II.              Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik Đ.Š. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

                                                     Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni Đ.Š. je proglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana a koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 750,00 kuna. dok je oštećenica sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sankciji. Žalitelj u žalbi ponavlja svoju obranu, te ističe u bitnom, da je on bio izazvana od M.P., brutalno izudaran, vrijeđan i fizički napadnut. Ukazuje na suprotnosti i neistine u izjavama svjedoka, navodeći da M.P. laže nije izlazila iz auta,s da policiji tvrdi da ju je vrijeđao a na sudu govori da nije, dok njezin momak iskazuje da je iz garaže izašla uplakana, a lažni svjedok A.S.  ima verziju da ju je zatekao u autu. Ukazuje da svjedok N.B. tvrdi da je mahao rukama po sredini garaže, a istodobno niječe da je vidio prijateljicu koja ga je tad fizički napala. Svjedoci lažu da su nešto vidjeli, opet da nisu vidjeli a na pitanje zašto nisu nešto poduzeli nemaju odgovora. Jedini prisutni je svjedok A.K. koja nije ispitano, a njega optužuje interesna zajednica, dakle momak iznajmljivač, prijateljica barska dama i prijatelje za nevolje krčmara iz čega se vidi kako je to fino okruženje i kakva vjerodostojna okolina, dodajući da mu je suženo pravo da se adekvatno brani dok je drugoj strani dana pozornica za blaćenje, predlažući da se iz navedenih razloga njegova žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.

 

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenika i iskaza svjedoka – N.B., M.P. i M.S., te provedenog suočenja okrivljenika sa svjedokom N.B., kao i pregleda i čitanja dokumentaciju u spisu.

 

Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon detaljne analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da je okrivljenik predmetne zgode bio na mjestu počinjenja prekršaja i počinio djelo prekršaja, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Činjenica da je prihvaćen iskaz navedenih svjedoka, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza, a istinitost iskaza svjedoka u postupku nije dovedena u sumnju činjenicama zbog kojih bi bilo osnove za sumnju da se radio o „namještenom“ lažnom iskazu sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.

 

Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud  okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću prekršajnopravnu sankciju, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je  okrivljeniku izrekao mjeru upozorenja-uvjetnu osudu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

              Za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđena je novčana kazna u rasponu od 50,00 do 350,00 DEM-a u protuvrijednosti domaće valute ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana. Po ocjeni ovog suda, uvjetnu osudu koja se sastoji od kazne zatvora u trajanju od 10 dana i roka kušnje u trajanju od 6 mjeseci, primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Prvostupanjski sud je dao valjane i opravdane razloge zašto je  okrivljeniku odgodio izvršenje izrečene kazne za vrijeme roka kušnje od 6 mjeseci, pa te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, Uzimajući u obzir težinu djela, te iskazanu upornost, ovaj sud drži da će se upravo ovakvom sankcijom utjecati kako na počinitelja da ubuduće ne ponovi takvo ponašanje, tako i na građane da poštuju pravni sustav.

 

Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.   

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 5. lipnja 2020.

 

      Zapisničar:                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                          Siniša Senjanović, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.