Poslovni broj: UsI-585/19-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice O. Ž., G., koju zastupa opunomoćenik odvjetnik M. B., V., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba D. M., radi primitka u državljanstvo, 5. lipnja 2020.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-224-02/17-01/983, Urbroj: 511-01-203-18-6 od 19. kolovoza 2019., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijen je zahtjev koji je tužiteljica podnijela za primitak u hrvatsko državljanstvo po osnovi iz članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 53/91, 28/92, 113/93, 130/11 i 110/15; dalje: ZHD).

Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi, u bitnome, navodi kako slijedi. Osporeno rješenje da nije zakonito. Pri njegovu donošenju, da nije na adekvatan način ocijenjeno da je tužiteljičina sada pok. majka bila hrvatska državljanka, a tužiteljica da živi u obiteljskoj kući u G., te je upisana u popis birača u S. kao pripadnica hrvatske nacionalne manjine. Tužiteljica da prije donošenja osporenog rješenja nije saslušana u dokazne svrhe. Presudom Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3764/18-5 od 12. studenoga 2019. (list 7-9 spisa) da je usvojen tužbeni zahtjev u činjenično i pravno identičnom upravnom sporu. Sudskom nagodbom (list 5-6 spisa) da je tužiteljici Republika Hrvatska priznala vlasništvo zemljišta sa kućom u G.. U pripremi da je Zakon o izmjenama i dopunama ZHD kojim da bi se priznalo hrvatsko državljanstvo svim potomcima hrvatskog državljanina. Iz potonjega da se vidi da je to uvijek bila intencija zakonodavca. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

              Tuženik, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, u bitnome, navodi kako slijedi. Suprotno tužbenim tvrdnjama, tužiteljica da je 16. kolovoza 2017. na zakonit način saslušana na zapisnik u Policijskoj postaji M., a ocijenjena da je i činjenica da je tužiteljičina pok. majka bila hrvatska državljanka. Poziva se na obrazloženje osporenog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

              Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 28. svibnja 2020., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS).

Na temelju članka 37. stavka 3. i članka 39. stavka 2. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti uredno (po opunomoćeniku) pozvane tužiteljice koja nije opravdala izostanak.

              U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika Klasa: UP/I-224-02/17-01/983 dostavljenog uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Članak 16. ZHD propisuje:

„Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.“

Člankom 8. stavkom 1. točkom 5. ZHD je propisano da prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj.

Predmet je ovoga upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim se odbijanje predmetnoga zahtjeva, koji je tužiteljica podnijela po osnovi prethodno citiranih odredaba ZHD, obrazlaže, u bitnome, kako slijedi.

Tužiteljica da nije dokazala navod da je pripadnica hrvatskog naroda, imajući u vidu pravna shvaćanja ustavnosudske i upravnosudske prakse prema kojima se to dokazuje deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, osobito navođenjem te pripadnosti u pojedinim ispravama. Tako da tužiteljica nije dostavila dokaz da bi tu pripadnost iskazala u prilikama prijave sklapanja braka i rođenja djece. Upis u poseban birački popis hrvatske nacionalne manjine u S., učinjen neposredno prije podnošenja predmetnoga zahtjeva, da je isključivo radi pribavljanja dokaza u svrhu stjecanja državljanstva, pa da se na temelju samo toga dokaza ne može utvrditi ova pripadnost. Povezanost sa hrvatskim narodom da tužiteljica nije dokazala niti članstvom u nekom od hrvatskih društava u S. koja promiču hrvatsku kulturu i identitet. Stoga da, u ovim prethodno navedenim okolnostima, za drukčiju odluku nije od utjecaja okolnost što je tužiteljičina majka H..

Tuženikovu pravnu i činjeničnu ocjenu, danu prethodno izloženim obrazloženjem osporenog rješenja, ovaj sud prihvaća kao pravilnu, jer ima pravno uporište u pravilnom tumačenju gore citiranih odredaba ZHD, činjenično uporište u ispravama iz spisa tuženika, a nije dovedena u sumnju gore izloženim tužbenim navodima. Potonje iz sljedećih razloga.

Neosnovano se tužbom prigovara da tužiteljica prije donošenja osporenog rješenja nije saslušana u dokazne svrhe, jer je u spisu tuženika zapisnik na koji se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu, a iz sadržaja toga zapisnika proizlazi da je tužiteljica prije donošenja osporenog rješenja saslušana na zakonit način. 

Činjenično stanje u stvari u kojoj je donesena presuda Upravnog suda u Zagrebu na koju se tužiteljica poziva, nije identično činjeničnom stanju u ovoj stvari, jer je u toj stvari, za razliku od ove, prijeporna pripadnost dokazana prilaganjem dviju isprava - izvatka iz matice rođenih (izdan 2017.) i dokaza o upisu u posebni popis birača hrvatske nacionalne manjine (upis izvršen 2007.), kako se i obrazlaže tom presudom.

U odnosu na sudsku nagodbu na koju se tužiteljica poziva, navesti je da vlasništvo nekretnine u Republici Hrvatskoj nije dokaz prijeporne pripadnosti.

Za okolnosti za koje se gore izloženim tužbenim navodima tvrdi da nisu ocijenjene, iz izloženoga obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su uzete u obzir.

Zakon o izmjenama i dopunama ZHD, na koji se tužiteljica u tužbi poziva, nije materijalni propis koji se primjenjuje u ovoj stvari.   

Stoga su tužbeni prigovori neosnovani, a osporeno rješenje zakonito, tj. doneseno u zakonito provedenom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje; bez ostvarenje kojega od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2. ZUS-a); pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Tužiteljica nije uspjela u ovome sporu pa je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen kao neosnovan njen zahtjev za naknadu troška ovoga spora.

U Splitu 5. lipnja 2020.                             

SUDAC

                                Milan Franić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević