Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 5 Gž-510/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari
tužitelja F. H., OIB …, iz V., zastupanog popunomoćniku D. Š., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I.J. iz O.a, protiv tuženika A. O.
d.d., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku I.Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude od 11. ožujka 2020. i rješenja od

21. veljače 2020. Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-121/2019, dana 5. lipnja 2020.,

r i j e š i o j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tužitelja F.
H. i potvrđuje presuda od 11. ožujka 2020. Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-
121/2019 u točki IV/ njezine izreke, dok se ukida rješenje od 21. veljače 2020. i u tom dijelu,
za iznos od 10.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, predmet vraća istom sudu na
ponovan postupak, s time da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Tuženik A. O. d.d. Z. OIB …, dužan je tužitelju F. H. iz V., OIB
…, isplatiti na ime naknade štete iznos od 22.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2019. godine do isplate, po stopi zatezne kamate
određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15
dana.

II/ U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata
na iznos od 22.000,00 kuna, tekućim od 25. svibnja 2018. godine do 6. ožujka 2019. godine
se odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od

10.495,00 kune, sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbi čl. 29. Zakona o
obveznim odnosima, od presuđenja dana 11. ožujka 2020. godine do isplate, sve u roku od 15
dana.

2 Poslovni broj: 5 Gž-510/2020-2

IV/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška se odbija."

Prije meritorne odluke sud prvog stupnja rješenjem nakon provedenog medicinskog
vještačenja na ročištu od 21. veljače 2020. nije dopustio objektivnu preinaku tužbenog
zahtjeva njegovim povećanjem sa iznosa od 22.000,00 kuna na iznos od 32.000,00 kuna,
protiv koje odluke u smislu čl. 190. st. 9. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine»,
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 -
dalje ZPP) nije dopuštena posebna žalba pa se rješenje može pobijati samo u žalbi protiv
konačne odluke u smislu čl. 378. st. 2. ZPP-a u okviru žalbenog razloga relativno bitne
povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Protiv odluke o trošku sadržana u točki IV/ izreke prvostupanjske presude i potonjeg
rješenja žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne
primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da se
odluka ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja svoju meritornu odluku obrazlaže time da rješenjem na zapisniku
od 21. veljače 2020. nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sa iznosa od 22.000,00 kuna na
iznos od 32.000,00 kuna, da je nesporno tužitelj dana 25. svibnja 2018. stradao kao pješak na
pješačkom prijelazu u ulici E. A. u O., na način da je osobni automobil reg.
oznake OS-377-CV, kojim je upravljao vozač D. H., a u trenutku prometne nezgode
vozilo je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a
tuženik ne čini spornim i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja protiv
kojeg je u svezi s navedenom prometnom nezgodom proveden kazneni postupak pred
Općinskim sudom u Osijeku pod brojem K-564/2018 te je isti proglašen krivim presudom
broj K-564/2018 od 11. rujna 2018. Tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 7.
ožujka 2019. koji zahtjev je tuženik zprimio dana 13. ožujka 2019. te je tuženik u mirnom
postupku na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplatio iznos od 28.000,00 kuna
dana 25. travnja 2019., da se 5.000,00 kuna, od navedenog isplaćenog iznosa, odnosi na tuđu
pomoć i njegu, te da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi samo na neimovinsku štetu za
isplatom daljnjeg iznosa od 22.000,00 kuna, uz pripadajuće kamate od 25. svibnja 2018. do
isplate, sporna je visina neimovinske štete, ocjenom provedenih dokaza sud smatra da
tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana
naknada u iznosu od 45.000,00 kuna, i to za fizičke bolove iznos od 15.000,00 kuna, za strah
iznos od 7.000,00 kuna, zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 15.000,00 kuna te s
osnove naruženosti iznos od 8.000,00 kuna. Prilikom odlučivanja o visini naknade
neimovinske štete sud je imao u vidu težinu povrede tužitelja, sve okolnosti slučaja, jačinu i
trajanje fizičkih bolova, straha i naruženosti i smanjenje životne aktivnosti. Također, sud je
uzeo u obzir da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja 25. svibnja 2018., bio maloljetan, budući
je rođen 12. prosinca 2000., pretrpljene bolove i strah kao i posljedice vezane za prometnu
nezgodu pogotovo što se tiče naruženosti u vidu velikog broja ožiljaka na glavi i tijelu i
duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti koju će trpjeti cijelog života, budući ozljeda
tužitelja spada u tešku tjelesnu ozljedu, a anatomsko funkcijske posljedice koje su zaostale
nakon predmetne ozljede je prijelom baze lubanje, bez neurološkog deficita, smanjena
pokretljivost desnog koljena u lakom stupnju i blaža psihička dekompenzacija, kao i nelagodu
koju je imao tužitelj prilikom liječenja i kontrolnih pregleda, dijagnostičkih obrada po
traumatologu, neurokirurgu, psihologu, operativnih zahvata te provođenja fizikalne terapije.

3 Poslovni broj: 5 Gž-510/2020-2

Obzirom na navedeno sud je mišljenja da povreda prava osobnosti kod tužitelja, njegova
težina i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od

45.000,00 kuna, a na temelju odredbi čl. 19. i čl. 1045. u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim
odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) zajedno
sa zateznim kamatama tekućim od dana 7. ožujka 2019. kao dana podnošenja odštetnog
zahtjeva do isplate, a temeljem čl. 29. ZOO-a, u svezi sa čl. 1103. ZOO-a. Kako je tuženik
nesporno 25. travnja 2019. isplatio iznos od 28.000,00 kuna, na ime pretrpljene imovinske
štete iznos od 5.000,00 kuna i neimovinske štete iznos od 23.000,00 kuna, ne specificirajući
pojedine vidove neimovinske štete, to je sud pored nesporno isplaćenog iznosa od 23.000,00
kuna na ime neimovinske štete, obvezao tuženika na isplatu daljnjeg iznosa od 22.000,00
kuna, na ime neimovinske štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životne
aktivnosti te naruženosti, zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva

7. ožujka 2019. do isplate. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih
zateznih kamata na iznos od 22.000,00 kuna, tekućim od 25. svibnja 2018. do 6. ožujka 2019.
sud smatra neosnovanim.

Po ocjeni ovog suda pobijana odluka o trošku nije opterećena bitnim povredama
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u svezi čl. 381. na koje pazi po službenoj
dužnosti temelj čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Isto tako, odluka o trošku nije rezultat ni pogrešne primjene materijalnog prava jer je
sud prvog stupnja opravdano zaključio, u smislu čl. 155. st 1. ZPP-a, da podnesak tužitelja od

30. kolovoza 2019. (list spisa 43) nije bio potreban za vođenje parnice, jer iako se repliciralo
na odgovor na tužbu, u bitnom, je tužitelj reproducirao tužbene navode.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja i odlučiti kao
u izreci ove odluke, temeljem čl. 380. točka 2. ZPP-a, s time da u preostalom nepobijanom
dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

Međutim, što se tiče potonjeg rješenja isto je opterećeno relativno bitnom procesnom
povredom iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. st. 2. ZPP-a na koju se opravdano ukazuje u žalbi,
jer je bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

Naime, novelom ZPP/19 u čl. 39. u članku 190. iza stavka 1. dodan je novi stavak 2.
koji glasi: »Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do
zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja
prethodnog postupka. Dosadašnji stavci 2. do 8. postaju stavci 3. do 9.«.

U čl. 117. st. 2. novele propisano je: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka,
odredbe članka 2., članaka 8. i 9., članaka 11. i 12., članaka 15., 16. i 17., članka 19., članka

25., članaka 35. do 39., članka 53., članaka 55. i 56., članaka 58. i 59., članaka 65. i 66.,
članaka 94. i 95. te članka 104. ovoga Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku, a
članak 41. stavak 2. točka 3. i članak 108. ovoga Zakona primjenjivati će se i na sve postupke
u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije održano pripremno ročište ili je
održano pripremno ročište, ali nije zaključen prethodni postupak.“

Prvostupanjskom sudu je za napomenuti da je tijekom postupka bilo potrebno uzeti u
obzir odredbu čl. 39. stavka 1. ZID ZPP/19 kojom je propisano da iznimno od odredbe st. 1.
čl. 190. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje
krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

4 Poslovni broj: 5 Gž-510/2020-2

Dakle, potrebno je preispitati eventualno postojanje pretpostavki za objektivnu
preinaku tužbe u smislu navdene procesne odredbe, jer je odredba članka 39. ZID ZPP/19 u
primjeni od 1. rujna 2019. dok je sporno rješenje doneseno 21. veljače 2020.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja i odlučiti kao
u izreci ove odluke, temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a, dok se odluka o trošku žalbenog
postupka temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zadru, 5. lipnja 2020.

S U D A C

Marin Grbić, v.r.