Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

 

Poslovni broj -1486/2020-3 

 

 

             

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

     Žrtava fašizma 7

       51000 Rijeka

 

                      Poslovni broj -1486/2020-3 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković-Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača J. K., O. R., OIB:..., odlučujući o žalbi vjerovnika C. o. d.d. iz Z., OIB:...., zastupanog po punomoćniku S. P. B. odvjetniku u Z., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Sp-368/2019-6 od 14. veljače 2020., u sjednici vijeća 5. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika C. o. d.d. Z. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Sp-368/2019-6 od 14. veljače 2020.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem u točki I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača J. K. iz O. R. (dalje potrošač). Točkom II. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, te je u točki III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i žalitelja kao vjerovnika u pogledu oznaka osnova i datuma primitka, izdavatelja, te visine tražbina iz pojedinih osnova (glavnica, kamata i troškovi).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik C. o. d.d. iz Z. (dalje vjerovnik) pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 75/15 i 104/17 - dalje SZ) u svezi s čl. 23. i čl. 79. o. Zakona o stečaju potrošača (“Narodne novine” broj 100/15 i 67/18 - dalje: ZSP).

Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

 

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja odlučuje o prijedlogu Financijske agencije (dalje: Fina) kojim je pokrenut jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, utvrđujući da se potrošač u zakonskom roku nije očitovao je li suglasan sa provedbom jednostavnog postupka stečaja, da je dostavio popis svoje imovine u kojem je naveo da se njegova imovina sastoji od nekretnine upisane u k.o. R. u posjedovnom listu 598 kč.br. 96/8 kuća, dvorište i pašnjak u 1/3 dijela i primanja iz radnog odnosa po osnovi plaće u iznosu od 2.985,69 kn koja ostvaruje kod društva K. d.d. K..

 

Dalje je utvrdio da je žalitelj, povodom objavljenog oglasa dostavio u spis podnesak u kojem navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 79.a st. 3. ZSP-a za pokretanje postupka stečaja potrošača, a da ukoliko sud unatoč tome odluči provesti predmetni postupak da u cijelosti osporava popis imovine potrošača te predlaže postupiti po odredbi čl. 79.f. st. 2. ZSP-a da se službenim putem utvrdi vrijednost imovine potrošača kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja.

 

Cijeneći odredbu čl. 79.i st. 10. ZSP-a sud zaključuje da se nekretnina radi namirenja vjerovnika u jednostavnom postupku stečaja potrošača ne može unovčiti osim u slučaju iz čl. 79.l st. 3. ZSP-a.

 

Uvidom u podatke dostavljene od strane FINE utvrdio je da je potrošač od 1. siječnja 2019. do 31. listopada 2019. ostvario novčani dohodak s osnove plaće u iznosu od 35.985,69 kn, na ime dohotka od kapitala 24,78 kn, na ime nagrade za radne rezultate i druge oblike nagrađivanja radnika-dodatnu plaću, dodatak na mjesečnu plaću u iznosu od 1.935,00 kn, na ime prigodne nagrade do propisanog iznosa-božićnica naknada za godišnji odmor za tekuće porezno razdoblje u iznosu od 338,00 kn na ime socijalnih potpora 1.500,00 kn i na ime doplatka za djecu i novčanih primitaka za opremu novorođenog djeteta 2.993,40 kn, u 2018. po osnovi plaće 34.947,11 kn, na ime dohotka od kapitala 25,15 kn, na ime prigodne nagrade do propisanog iznosa božićnica, naknada za godišnji odmor za tekuće porezno razdoblje 913,00 kn i na ime doplatka za djecu i novčani primitaka za opremu novorođenog djeteta 2.993,40 kn, za 2017. po osnovi plaće 30.034,65 kn, na ime dohotka od kapitala 31,03 kn, na ime prigodne nagrade do propisanog iznosa – božićnica naknada za godišnji odmor za tekuće porezno razdoblje 100,00 kn, na ime socijalnih potpora 1.500,00 kn i na ime doplatka za djecu i novčanih primitaka za opremu novorođenog djeteta 2.993,40 kn. Dalje je utvrdio da potrošač posjeduje četiri transakcijska računa po kojima su novčana sredstva u blokadi, zaštićeni račun, novčani polog po viđenju i ulog na štednju po viđenju koji je u blokadi te stambeni štedni ulog po kojem su sredstva u potpunosti izuzeta. Utvrdio je da je račun u blokadi neprekidno 3330 dana a da je iznos blokade 3.874,12 kn. Također je utvrdio da potrošač nema u vlasništvu motorno vozilo, poslovne udjele ni vrijednosne papire.

 

Zaključio je da potrošačeva imovina iz koje bi se vjerovnici mogli naplatiti je manja od 10.000,00 kn pri tom cijeneći da iako potrošač ima redovita primanja po osnovi plaće, radi se o iznosu od oko 2.999,00 kn mjesečno. Stoga cijeneći odredbu čl. 79.h st. 5. ZSP-a zaključuje da u situaciji kada bi se potrošaču naložilo da u roku od 12 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača uplaćuje na račun suda određeni iznos stalnog novčanog primanja koji bi se odredio odgovarajućom primjenom pravila ovršnog prava o ograničenjima ovrhe na stalnim novčanim primanjima, znači da bi potrošač mogao uplaćivati ¼ dijela primanja, što je oko 750,00 kn, a u razdoblju od 12 mjeseci da bi to bio iznos od oko 8.996,00 kn.

 

Stoga je zaključio da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 79.g st. 1. i st. 4. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, pa primjenom tih zakonskih odredbi odlučuje kao u izreci rješenja.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbe čl. 10. SZ-a te čl. 23. i čl. 79.o. ZSP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba postupka.

              Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo  iz  citiranih  zakonskih  odredbi,  utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

              Vjerovnik u žalbi navodi da je procjena vrijednosti imovine potrošača paušalno utvrđena, s time da potrošač ostvaruje redovna mjesečna primanja te da se otvaranjem i zaključenjem predmetnog postupka, isključivo zbog nepoštenja potrošača vjerovnici dovode u nepovoljan položaj.

              Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

              U odnosu na žalbene navode vjerovnika koji se odnose na poštenje potrošača, treba reći da je prema odredbi čl. 2. st. 1. ZSP-a cilj zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza). Prema odredbi st. 2. toga članka poštenje potrošača sud utvrđuje uzimajući u obzir njegovo ponašanje prije podnošenja prijedloga za otvaranja postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblje provjere ponašanja.

              U konkretnom slučaju potrošač se nije očitovao na poziv suda je li suglasan sa provođenjem postupka, međutim dostavio je popis svoje imovine pri čemu, vjerovnik neosnovano ukazuje da je potrošač prikazao krive podatke o imovini ili da je iste zatajio.

              Naime, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju podataka pribavljenih vanjskom provjerom kod FINE utvrdio da vrijednost potrošačeve imovine je manja od 10.000,00 kn. Pritom je prvostupanjski sud cijeneći visinu stalnih mjesečnih primanja koja potrošač ostvaruje po osnovi plaće pravilno utvrdio da bi se radilo o iznosu od oko 2.999,00 kn mjesečno pri čemu, pravilno cijeneći odredbe čl. 173. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ) je pravilno zaključio da je od ovrhe ako se ovrha provodi na plaći ovršenika izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto plaće u RH pri čemu se ukazuje i na odredbu čl. 172. t.5. OZ-a prema kojoj su primanja po osnovi doplatka za djecu u cijelosti izuzeta od ovrhe. Cijeneći da je potrošačev račun bio u neprekidnoj blokadi 3330 dana prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbi čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, te stoga, suprotno žalbenim navodima vjerovnika nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Slijedom obrazloženog, žalbu vjerovnika trebalo je odbiti kao neosnovanu, te je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a te čl. 23. i čl. 79.o. ZSP-a.

 

U Rijeci 5. lipnja 2020.

 

 

                                          Predsjednica vijeća

 

                                   Dubravka Butković Brljačić

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu