1              Poslovni broj Gž Ovr-622/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

Poslovni broj Gž Ovr-622/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u ovršnom postupku ovrhovoditelja C. d.o.o. O., (OIB ...), protiv ovršenika P. A. iz O., (OIB ...), radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku posl. br. 34 Ovr-713/18-4 od 9. travnja 2018., dana 20. ožujka 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku posl. br. 34 Ovr-713/18-4 od 9. travnja 2018. u dijelu točke II. izreke kojim je ovrhovoditelj odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha na pokretninama ovršenika (točka I. izreke) te je istim rješenjem odlučeno i o troškovima postupka na način da je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju nadoknadi daljnji trošak ovrhe u iznosu od 117,20 kn, dok je ovrhovoditelj odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka (točka II. izreke).

 

Ovrhovoditelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za dio troškova ovršnog postupka, koju žalbu je podnio iz žalbenih razloga čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) vezano za čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; OZ) predlažući da se prvostupanjsko rješenje u navedenom dijelu preinači na način da mu se dosudi i trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn.

 

Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

 

Prvostupanjski je sud u obrazloženju rješenja naveo da je na prijedlog ovrhovoditelja radi prisilne naplate određene novčane tražbine doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1815/17 od 28. travnja 2017., kojim je određena ovrha na pokretninama ovršenika i ovrhovoditelju dosuđen trošak ovršnog postupka od 412,50 kn. U daljnjem sadržaju obrazloženja rješenja prvostupanjski je sud naveo da je na ročištu za popis pokretnina 21. veljače 2018. utvrđeno da ovršenik nema pokretnina, posljedično čemu da su ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe na temelju čl. 144. st. 4. OZ-a, slijedom čega je obustavljena ovrha (točka I. izreke). Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 529,70 kn prvostupanjski je sud primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a djelomično prihvatio zahtjev ovrhovoditelja i to u odnosu na trošak u iznosu od 117,20 kn, dok je odbio preostali zahtjev za naknadu troškova postupka budući da je ovrhovoditelju zahtijevani trošak već dosuđen citiranim pravomoćnim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1815/17 od 28. travnja 2017.

 

Ovrhovoditelj je u žalbi naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka, međutim, ne konkretizirajući bitnu povredu postupka pa je ovaj sud o takvom žalbenom razlogu odlučivao primjenom čl. 365. st. 2. (čl. 381.) ZPP-a te nije utvrđeno da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka iz citirane zakonske odredbe.

 

Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda ovrhovoditelj je u žalbi naveo da rješenje o troškovima postupka u iznosu od 412,50 kn iz pravomoćnog rješenja o ovrsi posl. br. 34 Ovr-1815/2017 od 28. travnja 2017. ne predstavlja ovršnu ispravu prema čl. 23., čl. 25. i čl. 29. OZ-a jer da istim ovršeniku nije naloženo ispunjenje te novčane tražbine.

 

Odredbom čl. 23. OZ-a propisane su ovršne isprave na temelju kojih se određuje ovrha, uključujući ovršnu sudsku odluku (čl. 23. t. 1. OZ-a). Odredbom čl. 25. i čl. 29. OZ-a propisane su pretpostavke za ovršnost odluke i podobnost ovršne isprave za ovrhu, a koje pretpostavke se odnose na pravomoćnost i ovršnost odluke, nalog za ispunjenje tražbine, označavanje vjerovnika i dužnika te predmeta, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja. Odredbom čl. 41. st. 4. OZ-a propisana je mogućnost donošenja rješenja o ovrsi otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu i bez obrazloženja rješenja.

 

Iz prijedloga za ovrhu od 20. travnja 2017. proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju (ovršnog) rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. A. iz O., posl. br. Ovrv-1025/09 od 26. kolovoza 2009,. radi nemogućnosti provedbe ovrhe, prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi radi prisilne naplate određene novčane tražbine (400,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu i troškova ovršnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu), povodom kojeg prijedloga je prvostupanjski sud primjenom čl. 41. st. 4. OZ-a donio rješenje o ovrsi te odredio ovrhu na pokretninama ovršenika radi naplate novčanih tražbina, uključujući troškove postupka i to na način da se „na temelju ovršne isprave određuje ovrha na pokretninama ovršenika i ovrhovoditelju odmjeruje trošak od 412,50 kn“. Iz navedenog prijedloga za ovrhu proizlazi da je istim određena osoba ovrhovoditelja i ovršenika, ovršna isprava, predmet i sredstvo ovrhe te način provedbe ovrhe. Odlučujući o takvom prijedlogu za ovrhu prvostupanjski je sud donio citirano pravomoćno rješenje o ovrsi primjenom čl. 41. st. 4. OZ-a i primjenom čl. 2. st. 1. ZPP-a.

 

Posebnost ovršnog postupka u primjeni čl. 41. st. 4. OZ-a odnosi se na mogućnost suda da o prijedlogu za ovrhu odluči i donošenjem rješenja o ovrsi bez obrazloženja, odnosno izdavanjem rješenja o ovrsi otiskivanjem štambilja na prijedlog za ovrhu pa u primjeni citirane zakonske odredbe rješenje o ovrsi sadrži sve činjenice i podatke navedene u prijedlogu za ovrhu, uključujući prijedlog radi naplate troškova ovršnog postupka, zbog čega prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi doneseno primjenom čl. 41. st. 4. OZ-a u svojoj cjelovitosti predstavljaju jedinstveno rješenje o ovrsi.

 

Stoga su neosnovani opisani žalbeni razlozi ovrhovoditelja jer citirano pravomoćno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1815/17-3 od 28. travnja 2017., u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka i kojim su dosuđeni („odmjereni“) troškovi ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn, sadrži sve potrebne pretpostavke iz čl. 23. t. 1., čl. 25. st. 1. i čl. 29. st. 1. OZ-a. Time što u tekstu citiranog pravomoćnog rješenja o ovrsi nije posebno naloženo ispunjenje tražbine – troškova ovršnog postupka, već su troškovi „odmjereni“, nije doveden u pitanje pravni zaključak prvostupanjskog suda o presuđenoj stvari (pravomoćnoj odluci o troškovima ovršnog postupka), jer prijedlog za ovrhu zajedno s određenom ovrhom i dosuđenim troškovima predstavljaju jedinstveno rješenje o ovrsi.

 

Obzirom na opisanu činjeničnu i pravnu situaciju prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno primjenom čl. 333. st. 2. i čl. 334. ZPP-a, odlučio o navedenom dijelu troškova ovršnog postupka, time da odbijanje dijela zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka umjesto odbacivanje takvog zahtjeva (čl. 288. st. 2. ZPP-a), ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.

 

Osim toga niti citirani sadržaj izreke pravomoćnog rješenja o troškovima ovršnog postupka ne može predstavljati razlog za ponovno odlučivanje o već pravomoćno donesenoj odluci o troškovima postupka jer se i prema čl. 67. Sudskog poslovnik („Narodne novine“ 37/14, 49/14, 08/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17 i 29/18; SP) rješenje o ovrsi može donijeti stavljanjem štambilja na primjerak prijedloga za ovrhu, koji sadržaj štambilja propisuje Ministarstvo RH. i sudovi (čl. 71. i čl. 72. SP.).

 

Budući da pravomoćne sudske odluke obvezuju i sudove i sve stranke iz postupka, posljedično čemu se o pravomoćno odlučenom zahtjevu stranke (stranaka) više ne može odlučivati, što u konkretnom ovršnom postupku znači da se ne može ponovno odlučivati o troškovima postupka o kojima je već odlučeno, niti se može dovoditi u pitanje sadržaj izreke pravomoćnog rješenja o troškovima ovršnog postupka, neosnovano je žalbom ovrhovoditelj osporio pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda.

 

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.

 

Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kojim je obustavljena ovrha te prvostupanjsko rješenje u dijelu točke II. izreke kojim je ovršenik obvezan ovrhovoditelju nadoknaditi daljnji trošak ovrhe od 117,20 kn, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci 20. ožujka 2019.

 

 

Sudac

 

Vesna Rist v. r.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Renata Škrtić