- 1 -              I Kž 128/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 128/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2020. godine br. K-66/19, u sjednici održanoj 5. lipnja 2020., u prisutnosti opt. J. M. i zz branitelja optuženika, odvjetnice S. R.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba opt. J. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom 21. siječnja 2020. godine br. K-66/19, proglasio je krivim opt. J. M. zbog kaznenih djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., za koje mu je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11., za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11., za koje mu je na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, pa je optuženik uz primjenu čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i dva (2) mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode 10. i 11. siječnja 2019. godine.

 

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) usvojen je imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude nadoknadi tvrtki C. d.d. iz Z.,  iznos od 32.209,88 kn.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. sud je optuženika oslobodio obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

Na temelju čl. 556. i čl. 556.a ZKP/08. optuženiku su oduzeti predmeti kao u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. D., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna. Moli obavijest o sjednici vijeća.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. J. M. i zz branitelja optuženika, odvjetnice S. R., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik ističe da prvostupanjski sud nije na odgovarajući način vrednovao sve olakotne okolnosti, prije svega iskreno priznanje kaznenih djela, što je doprinijelo njihovom utvrđenju i izraženo kajanje, a nije uzeo u obzir da je djelo počinio iz nužde, s obzirom na obiteljske prilike, kao i činjenicu da je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i da je odlikovan Spomenicom domovinske zahvalnosti, Blijesak i Oluja, te narušeno zdravstveno stanje.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pročitao socijalnu anamnezu za optuženika i utvrdio njegove obiteljske prilike o kojima je govorio u obrani, a koja apostrofira i sada u žalbi. Utvrdio je da optuženik skrbi o dvije kćeri, nakon smrti njihove majke, da mu je zdravstveno stanje kao i zdravstveno stanje njegove majke narušeno, te da je materijalna situacija teška, posebno zbog ovrhe nad mirovinom zbog nevraćenog kredita, što je sve cijenjeno prilikom odmjeravanja kazne kao olakotno na strani optuženika, uz raniju neosuđivanost, izraženo kajanje i priznanje djela.

 

Sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu je bilo poznato prvostupanjskom sudu, o čemu je govorio i sam optuženik međutim, prvostupanjski sud tu činjenicu ne cijeni kao olakotnu okolnost, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, od sudionika Domovinskog rata se ne očekuje da čine kaznena djela, pogotovo ne na način i u obimu kako je to činio optuženik, bez obzira na teške životne prilike.

 

Narušeno zdravstveno stanje majke, koje ponovo apostrofira u podnesenoj žalbi, je kao olakotna okolnost cijenjena po prvostupanjskom sudu međutim, u konkretnom slučaju isto nije takvog značaja da bi utjecalo na blaže kažnjavanje. Naime, kako to proizlazi iz dokumentacije koju je optuženik priložio spisu na sjednici vijeća drugostupanjskog suda, majka niti ranije niže živjela sa optuženikom već kod njegove sestre, koja je rođena u drugom braku optuženikove majke. U tom braku je rođen i sin, dakle dvoje djece, pa optuženik nije jedina osoba koja ima obvezu skrbiti se o majci.

 

S obzirom na ostalu obitelj, nema sumnje da će majci optuženika biti osigurana sva potrebna skrb kao i do sada.

 

Stoga su sve utvrđene olakotne okolnosti, a u odsustvu otegotnih, pravilno cijenjene i optuženiku su utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, te jedinstvena kazna zatvora koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazeći da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije odnosno da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati kako na počinitelja, tako i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, kako je svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11.

 

Stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

Pištolj i nož kao predmeti kojima su počinjena kaznena djela oduzeti su u skladu sa zakonom.

 

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 5. lipnja 2020.