- 1 -              I Kž 317/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 317/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. G. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.-15.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12. svibnja 2020. broj Ik I-244/2020-7, Ik I-255/2020, u sjednici održanoj 5. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika J. G..

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem od 12. svibnja 2020. broj Ik I-244/2020-7, Ik I-255/2020. na temelju članka 159.a točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.– dalje: KZ/11.-19.) odbio je prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti i osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. G..

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik J. G. po opunomoćeniku I. M. s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati žalbu zatvorenika, povodom koje da preinači rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: IK.I.244/2020 od dana 12. svibnja 2020. godine na način da zatvorenika J. G. odmah uvjetno otpusti sa izdržavanja kazne zatvora".

 

Žalbu je podnio i zatvorenik osobno s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

 

S obzirom da se žalbe zatvorenika podnesene po opunomoćeniku i osobno međusobno sadržajno nadopunjuju biti će razmatrane kao jedna žalba.

 

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi sa člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio se ne može osnovano očekivati da zatvorenik odobravanjem uvjetnog otpusta neće počiniti kazneno djelo kao i da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke za njegov uvjetni otpust.

 

Ovo stoga što iz izvješća Zatvora u Z. proizlazi da je aktualna razina uspješnosti provedbe programa izvršavanja kazne zatvora kod zatvorenika zadovoljava, da kazneno djelo priznaje, ali bez imalo kajanja i žaljenja, da je vjerojatnost kriminalnog povrata izrazito visoka i da se radi o izrazito kriminaliziranoj osobi kao i da se protiv zatvorenika vodi još jedan kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11. Kada se uz navedeno uzme u obzir i ranija osuđivanost zatvorenika koji je prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa do sada osuđivan zbog kaznenih djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja i teške krađe u Republici Hrvatskoj te kaznenih djela krivotvorenja platnih sredstava, kaznenih djela protiv propisa o strancima, teške krađe, krađe, nanošenja teške tjelesne povrede, nagrđenja i teške invalidnosti, krivotvorenja javnih ili upravnih dokumenata od strane fizičkih osoba, vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje, bijega iz zatvora i pranja imovinske koristi stečene kaznenim djelom u Talijanskoj Republici, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika, bez obzira što zatvorenik do sada nije stegovno kažnjavan i što je u zatvoru radno aktivan.

 

S obzirom na sve utvrđene okolnosti bez značaja su navodi žalbe zatvorenika kako je ocijenjen ocjenom zadovoljava jer je to uvijek prva ocjena u početku izvršavanja kazne zatvora, a da još uvijek nije proteklo vrijeme do novog ocjenjivanja.

 

Nadalje, neosnovano zatvorenik u žalbi navodi i da se pogrešno u pobijanom rješenju navodi kako on nije izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela jer je zbog ranijeg izdržavanja kazne u Italiji i sada u Republici Hrvatskoj preskočio tri rođendana svoje četvero djece, a najmlađem sinu koji ima četiri godine nije bio ni na jednom rođendanu što predstavlja dovoljnu osnovu za njegovo kajanje, kao i da stručni djelatnici nisu uočili njegovo žaljenje i kajanje koje je on jasno izrazio na sudu, jer je on introvertirana osoba, otežano govori hrvatski jezik i zbog toga je povučen u sebe.

 

Ovo stoga što je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je izraženo kajanje zatvorenika na sjednici vijeća prilagođeno i usmjereno na odobravanje uvjetnog otpusta, cijeneći što takvo kajanje i žaljenje stručni suradnici Zatvora u Z. nisu uočili. Naime, radi se stručnim djelatnicima zatvora koji prate ponašanje zatvorenika kroz duže razdoblje i koji su kvalificirani procijeniti odnos zatvorenika prema počinjenom kaznenom djelu, bez obzira na njegovo lošije vladanje hrvatskim jezikom i njegovu osobnost.

 

Kako je člankom 59. stavkom 2. KZ/11.-19. izrijekom propisano da će prilikom odlučivanja o osobnom prijedlogu za uvjetni otpust sud, između ostalog, cijeniti i osuđivanost zatvorenika i je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak neosnovano zatvorenik u žalbi navodi da mu se ranija osuđivanost i vođenje drugog kaznenog postupka ne mogu uzimati kao odlučne za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, pogotovo što ga se time etiketira kao "rođenog kriminalca", a u ovom drugom postupku nema dokaza da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

Iz navedenih razloga žalba zatvorenika nije osnovana, a s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenika je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 5. lipnja 2020.