- 1 -              I Kž 307/2020-4

Broj: I Kž 307/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. T. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.-15.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 20. travnja 2020. broj Ik I-16/2020-15, u sjednici održanoj 5. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika S. T.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.-19.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), odbijen kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. T. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Varaždinu od 12. listopada 2018. broj Kv I-71/18-5 (K-13/17-95), preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. siječnja 2019. broj I Kž 651/2018-4, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11.-15. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-15. Jedinstvena kazna zatvora mu ističe 11. rujna 2022.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati njegovu žalbu „te da pobijanim rješenjem prihvati prijedlog za uvjetni otpust, te da me se pusti na slobodu na osnovu svih jasno iznesenih argumenata“.

Spis je, u skladu s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski sud je, cijeneći sve okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-19., prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, unatoč njegovom zdravstvenom stanju (potkoljenična amputacija zbog posljedica gangrene), s obzirom na pribavljeno negativno mišljenje Kaznionice u G. i protivljenje državnog odvjetnika da se zatvorenika uvjetno otpusti te činjenicu da nema osiguran poslijepenalni prihvat, imajući pritom u vidu da je aktualno procijenjen na razinu uspješnosti zadovoljava, da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, da se recidiv za počinjenje istovrsnog kaznenog djela ne može isključiti s obzirom na njegove karakteristike ličnosti, potpuno negiranje počinjenja kaznenih djela i nedostatak samokritičnosti (sebe ne smatra alkoholičarem) te relativno velik ostatak neizdržanog dijela kazne (jedinstvena kazna zatvora mu ističe 11. rujna 2022.), pravilno utvrdio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Stoga žalbenim navodima zatvorenika da iz izvješća Kaznionice u G. ne proizlazi u čemu bi se sastojala njegova zahtjevnost prema djelatnicima Odjela zdravstvene zaštite, da je već treći mjesec za redom ocijenjen ocjenom uspješan, da je završio posebni program TALK (Osnovni program tretmana zatvorenika s alkoholom uzrokovanim poremećajima), da mu je ukinuta sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, da je aktualno uključen u posebni program PRIKIP (Program prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja) koji da je pri samom kraju te da je njegovo ponašanje na Odjelu primjereno, da je prvostupanjski sud ne prihvaćajući prijedlog za izvođenjem odgovarajućeg vještačenja minimalizirao njegovo cjelokupno zdravstveno stanje te da u kući na adresi prebivališta, čiji su suvlasnici njegova bivša supruga i sin ima služnost i da mu s osnove bračne stečevine pripada 1/4 suvlasništva kuće, nisu dovedena s uspjehom u sumnju naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda.

Jednako tako, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbene tvrdnje zatvorenika da mu je Kaznionica u G. otegotnom cijenila raniju osuđivanost jer se u izvješću Kaznionice u G. navodi da je zatvorenik neosuđivan (rehabilitiran).

Slijedom navedenog, budući da žalba zatvorenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. lipnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.