Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

P-147/19

Republika Hrvatska Općinski sud u Split

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari
tužitelja J. D. iz S., OIB: zastupan po punomoćniku
A. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1) D. M. iz S., OIB: i pod 2) M. V. iz S., OIB:, zastupane po
punomoćniku I. B., odvjetnica u S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4.lipnja 2020. u prisutnosti punomoćnika
stranaka, istog dana

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ugovor o darovanju U S., 12.siječnja 2016. godine koji je ovjeren pred javnim bilježnikom
A. Š. u S. pod poslovnim brojem OV-4462/16 od 28.09.2016.godine i upravo stana na X
(desetom) katu, označenog brojem 44 u površini od 104,42 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje,
blagovaonice, izbe, WC-a, kupaonice, hodnika i lođe, a koji se nalazi u zgradi u S., sagrađenoj na čest.zem 4773/4 ( kat.čest.br. 3727/10) upisan u knjizi položenih ugovora „PU“ 12614
k.o S., kojim je tužena pod 1) D. M. kao darovateljica u odnosu na tuženu pod 2) M.
V. kao daroprimateljicu raspolagala predmetnim stanom za cijelo gubi pravni učinak prema
tužitelju J. D. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema
tuženoj pod 1) i to

-iznosa od 33.000,00 EUR –a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate s
kamatom po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju, a koja
kamata teče od 1.srpnja 2008. pa do dana isplate.

Dužna je tužena pod 2) M. V. trpjeti namirenje tražbine tužitelja J. D. prema
tuženoj pod 1) D. M. iz točke I ove presude prodajom nekretnine i upravo stana na X (
desetom) katu, označenog brojem 44 u površini od 104,42 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje,
blagovaonice, izbe, WC-a, kupaonice, hodnika i lođe, a koji se nalazi u zgradi u S., sagrađenoj na čest.zem 4773/4 ( kat.čest.br. 3727/10) upisan u knjizi položenih ugovora „PU“ 12614
k.o S..“ kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u roku od 15 dana u iznosu od 5.925,00 kuna sa
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim
brojem Pi-535/11 od 28.svibnja 2012. dužan tuženik D. M. isplatiti tužitelju J. D.



2 P-147/19

iznos od 33.000,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate s
kamatom po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju, a koja
kamata teče od 1.srpnja 2008. do danas. Nadalje, da je tužena pod 1) supruga D. M. te
tužena pod 2) kćerka tužene pod 1) iz prvog braka. Nadalje, da je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo
postupak Pobs-10/13 protiv D. M. i tužene pod 1) radi utvrđenja da je D. M.
suvlasnik predmetne nekretnine pobliže opisane u izreci presude stečene u braku sa tuženom pod 1).
Nadalje, da je tužena pod 1) raspolagala predmetnim stanom darovanjem istog tuženoj pod 2) te da je u
zemljišnim knjigama provedena uknjižba prava vlasništva na ime tužene pod 2). Nadalje, da kako je
tužena pod 1) znala da sklapanjem predmetnog ugovora tužitelju nanosi štetu jer da je isto poduzeto s
ciljem da se tužitelju nanese šteta isti slijedom čega predlaže kao u tužbi.

Tuženi u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne
legitimacije, nadalje, da je ukinuta klauzula pravomoćnosti presude Pi-535/11 od 28.svibnja 2012. te da
ne postoji dospjelo potraživanje tužitelja niti prema D. M. niti prema tuženima. Nadalje,
da tužitelj nema pravni interes voditi parnicu radi utvrđenja bračne stečevine.

Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom spisa ovog suda poslovni broj Pobs-10/13,
čitanjem ugovora o darovanju od 12.siječnja 2016. ovjerenog pred javnim bilježnikom A. Š. u
S. pod poslovnim brojem OV-4462/16 od 28.09.2016.godine, rješenja Općinskog suda u Splitu,
Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu, broj ZS-80/13 od 22.siječnja 2013., izvatka iz knjige položenih
ugovora, te ostale dokumentacije koja prileži spisu, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći
svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08,
57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 66-71 Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/05,41/,8,125/11,78/15 dalje ZOO).

Naime, sukladno odredbi čl. 66 ZOO svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu
može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a prema stavku 2)
smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema
dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja, a zajedno s njima mora biti ispunjena i
jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 281. ZOO.(Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-
1008/05-2 od 24. siječnja 2006. )

Nadalje, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika smatra se takvom radnjom koja dovodi do negativne promjene u imovini dužnika.

Pregledom spisa poslovni broje Pobs-10/13 utvrđen je da je u istome tužbu podnio J.
D. protiv tuženika D. M. i D. M. radi utvrđenja da stan na X ( desetom)
katu, označen brojem 44 u površini od 104,42 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice,
izbe, WC-a, kupaonice, hodnika i lođe, a koji se nalazi u zgradi u S., sagrađenoj
na čest.zem 4773/4 ( kat.čest.br. 3727/10) upisan u knjizi položenih ugovora „PU“ 12614 k.o S.
predstavlja bračnu stečevinu tuženika.

Čitanjem ugovora o darovanju U S., 12.siječnja 2016.“ utvrđeno je da je isti sklopljen
između tužene pod 1) kao darovatelja te tužene pod 2) kao daroprimca te da istim tužena pod 1) daruje
stan na X (desetom) katu, označen brojem 44 u površini od 104,42 m2 koji se sastoji od četiri sobe,
kuhinje, blagovaonice, izbe, WC-a, kupaonice, hodnika i lođe, a koji se nalazi u zgradi u S.,
sagrađenoj na čest.zem 4773/4 ( kat.čest.br. 3727/10) upisan u knjizi položenih
ugovora „PU“ 12614 k.o S., tuženoj pod 2) za cijelo.

Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je stan na X (desetom) katu, označen
brojem 44 u površini od 104,42 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, WC-a,
kupaonice, hodnika i lođe, upisan u knjigu položenih ugovora „PU“ 12614 vlasništva tužene pod 1) za
cijelo.

U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da je tužena pod 1) darovanjem stana tuženoj pod 2) poduzela pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika.



3 P-147/19

Naime, tužitelj tvrdi kako ima potraživanje prema D. M., ( suprugu tužene pod 1)
te da je tužena pod 1) darujući stan koji predstavlja njihovu bračnu stečevinu nanijela štetu tužitelju.
Slijedom toga, tužitelj ovom tužbom pobija predmetno darovanje kao pravnu radnju dužnika
poduzetu na štetu vjerovnika glede predmetnog stana kao bračne stečevine tužene pod 1) i D.
M..

U konkretnom slučaju, tužitelj je trebao dokazati da ima tražbinu prema tuženoj pod 1) budući
se predmetnom tužbom može ustati samo protiv dužnika iz nekog obveznopravnog odnosa.
Slijedom toga, budući tužitelj tvrdi da ima tražbinu prema trećoj osobi, a ne prema tuženima
navodi se kako tužena pod 1) nije pasivno legitimirana niti je tužitelj ovlašten podnijeti predmetnu
tužbu protiv tužene budući isti nije dokazao da ima tražbinu prema tuženoj pod 1).
Naime, sve i da predmetni stana predstavlja bračnu stečevinu tužene pod 1) i D. M.
kao možebitnog tužiteljevog dužnika to ne ovlašćuje tužitelja na podnošene predmetne tužbe prema
tuženoj pod 1).

Naime, okolnost da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu D. M. i tužene
pod 1) ne utječe na promjenu osobe dužnika prema tužitelju, slijedom čega je iz svega iznijetog jasno
da je tužitelj mogao predmetnu tužbu podnijeti samo protiv svog dužnika.

Slijedom toga, tužitelj ne može osnovano podnijeti predmetnu tužbu protiv ovdje tužene pod 1)
budući isti nema nikakvo potraživanje prema tuženoj pod 1) niti je ista u obvezi prema tužitelju.
Slijedom toga, budući tužitelj nema tražbinu prema tuženiku pod 1) to nije ispunjena pretpostavka
dospjelosti tražbine za isplatu prema tuženiku kao dužniku iz čl.66 ZOO.

Nadalje, u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti posebne pretpostavke iz čl. 67 ZOO za podnošenje predmetne tužbe protiv tužene pod 2).

Naime, sukladno odredbi čl.67.ZOO ako je treća osoba ( stjecatelj) dužnikov bračni drug ili
krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja,
smatra se da joj je bilo poznato da dužnik predmetnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako
dokaže suprotno.

Budući tužitelj nije dokazao da je tužena pod 1) dužnik po bilo kojoj osnovi prema tužitelju to
niti predmetno darovanje ne predstavlja pravni posao učinjen na štetu tužitelja kao vjerovnika niti se
predmetni pravni posao darovanja može pobijati predmetnom tužbom, slijedom čega niti tužena pod 1)
niti tužena pod 2) nisu pasivno legitimirane u konkretnoj pravnoj stvari.

Slijedom svega navedenog, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene opće i posebne
pretpostavke za pobijanje pravnog posla darovanja sklopljenog između tuženika pod 1) i tuženika pod
2) slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa
odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku,
odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj
142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema
vrijednosti tužbenog zahtjeva. Budući tužitelj nije u tužbi označio vrijednost predmeta spora to se
smatra sukladno odredbi iz čl. 40.st.5 ZPP-a da vrijednost predmeta spora iznosi 50.000,00 kuna.
Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova,
zastupanje na ročištu od 12.studenog 2019., ročištu od 18.prosinca 2019. te ročištu od 3.veljače 2020.
po 100 bodova, odnosno sveukupno 400 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 10,00 kuna (
Tbr. 50) odnosno sveukupno 4.000,00 kuna, uvećano za 10% sukladno Tbr 36 OT iznosi 4.400,00 kuna
te uvećano za PDV 25% u iznosu od 1.100,00 kuna, sveukupno iznosi 5.500,00 kuna uvećano za trošak
sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 425,00 kuna iznosi 5.925,00 kuna.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 4.lipnja 2020.

Sutkinja Maja Anušić, v.r.



4 P-147/19

Uputa o pravnom lijeku:Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u
Splitu pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1. pun. tužitelja 2. pun. tuženika





Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu