1              Poslovni broj: Gž-897/2020-4

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-897/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. A. P., OIB: …, iz U., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika V. P. d.o.o., iz T., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku u T., radi prava služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Trogiru br. P-138/19 od 3. veljače 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda broj: P-568/09, od 21. ožujka 2013., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva utvrđenje suda da postoji pravo služnosti na dijelu čest. zem. 1266/1 Z.U. 393, k.o. O., i to na onom dijelu u skici premjeravanja T. Č. „u S. 16. rujna 2011.“ označen slovima B,C,D,E,I,B u korist čest. zem. 1820/5 z.u. 1879 k.o. O., te upis tog prava u zemljišne knjige (toč. I/1.).

 

Odbijen je zahtjev tužiteljice da postoji pravo služnosti preko čest. zem. 1280/1 z.u. 1895 k.o. O. na dijelu u skici premjeravanja T. Č. „u S. 16. 09. 2011. godine“ označen slovima A,B,I,E,F,G,H,A u korist čest. zem. 1820/5 .u. 1879 k.o. O., te upis tog prava zemljišne knjige (toč. I/2), a odbijen je zahtjev tužiteljice da mu tuženici naknade trošak postupka (toč. I/3.).

 

Pod točkom II. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Povodom žalbe tužiteljice i žalbe tuženika ovaj drugostupanjski sud rješenjem broj: Gžst-44/2014, od 9. travnja 2015., ukinuo je prvostupanjsku presudu P-568/09 i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

U nastavku postupka tužiteljica je podneskom od 26. lipnja 2015 povukla tužbu u odnosu na tada označenog tuženika pod 2. L. Z. glede tužbenog zahtjeva naveden pod točku I/2 u presudi P-568/09, pa je prvostupanjski sud donio rješenje broj: P-7345/15, od 31. siječnja 2017, kojim se utvrđuje da je tužba u odnosu na tu tuženu povučena (list 69 spisa).

 

Postupak je nastavljen u odnosu na tuženika pod 1 V. P. d.o.o., odnosno u odnosu na pravo služnosti u odnosu nekretnina čest. zem. 1266/1 (poslužne nekretnine), vlasništvo tuženika i čest. zem. 1280/5 (povlasne nekretnine), vlasništvo tužiteljice .

 

Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je donio presudu P-138/2019, od 3. veljače 2020. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti pješačkog prolaza i provoza svakovrsnih vozila na kotače i gusjenice, te polaganja instalacija preko nekretnine označene kao čest. zem. 1266/1 Z.U. 393 k.o. O. i to u dijelu koji je na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju dip.ing. geod. T. Č. ''U, S., 16.09.2011.god.'' koja čini sastavni dio ove presude, prikazan slovima B,C,D,E,I,B površine 9 m2 u korist nekretnine označene kao čest. zem. 1280/5 Z.U. 1879 k.o. O., pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu stvarnog prava služnosti na poslužnom dobru označenom kao čest. zem. 1266/1 Z.U. 393 k.o. O. na predmetnom dijelu te nekretnine u korist povlasnog dobra označenog kao čest. zem. 1280/5 Z.U. 1879 k.o. O.

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.825,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

Žali se tužiteljica pobijajući presudu P-138/2020 u cijelosti iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14. i 70/19. –dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, ili istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Predmet parnice u ovoj fazi postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje suda da postoji pravo služnosti, kako je to pobliže prethodno opisano.

 

Prvostupanjsku presudu moguće je ispitati u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

 

U postupku je utvrđeno:

-da je tužba podnesena 31. srpnja 2009, po tužbi tužiteljice J. A. P., protiv tuženika 1. V. P. d.o.o. i 2. L. Z.;

- da je čest. zem. 1280/5 u zemljišnim knjigama, prema zemljišnoknjižnom izvatku od 26. srpnja 2009, upisana na ime 1. I. C. K. pok. J. i 2. J. A. P. rođ. K. pok. J., od po 1/2 dijela (list 1b spisa), te zemljišnoknjižnom izvatku od 11. 6. 2015 u kojemu su kao suvlasnici od po 1/2 dijela upisani I. P. i N. P.-C. (list 64 spisa);

- da je čest. zem. 1266/1 u zemljišnim knjigama upisana na V. P. d.o.o. (list 1d i 60 spisa);

- da u spisu nema nikakva pisanog dokaza iz kojega bi se dalo zaključiti da je između tužiteljice i tuženika sklopljen kakav posao u uspostavi uspostave prava stvarne služnosti;

- da je izvršeni dokazi očevid lica mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka T. Č.;

- da je mjernik T. Č. izradio pisan vještvo sa nacrtom tražene slušnosti uz fotografije predmetnih nekretnina;

- da su izvršeni dokazi saslušanjem u svojstvu svjedoka L. Z. i I. P. (list 77 i 78 spisa);

- da su tužiteljica J. A. P. rođ. K. i I.-C. K. (kao prodavatelji) prodali čest. zem. 1280/5 I. P. i N. P.-C., ugovorom o kupoprodaji od 9,. rujna 2011., nakon čega su se u zemljišnim knjigama kao vlasnici upisali I. P. i N. P.-C. od po 12 dijela;

- da je tužiteljica podneskom od 26. lipnja 2015. predložila da se kao tužitelji označe I. P. i N. P.-C., što su isti prihvatili;

- da se tuženik usprotivio promjeni na strani tužitelja;

- da je prvostupanjski sud rješenjem broj: P-7345/15, od 26. travnja 2017, odbio prijedlog tužiteljice za preinaku tužbe.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje, da tužiteljica nije aktivno legitimirana, jer da je predmetnu nekretninu u tijeku postupka prodala I. P. i N. P.-C.

 

U odnosu na odbijanje prijedloga tužiteljice za preinaku tužbe na strani tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno odlučio.

 

Naime, posve je jasna odredba članka 195. stavak 1. ZPP koja glasi:“ Ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojemu teče parnica, to ne sprečava da se parnica međi istim strankama dovrši“. Ovo tim više kada se radi o pravu stvarne služnosti u kojem slučaju pravo stvarne služnosti slijedi nekretninu pa onaj tko stekne vlasništvo povlasne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno i svako pravo stvarne služnosti koje je njezin pripadak kako to propisuje članak 231. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14. i 81/15., dalje: ZV). Nadalje, služnost se ne može samostalno razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugog ovlaštenika ili stvari (članak 182. stavak 1. ZV), kao i to da je služnost prenosiva samo zajedno s poslužnom stvari, a stvarna služnost i s povlasnom stvari (članak 182. stavak 2. ZV).

 

Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da valja parnicu dovršiti u odnosu na onih stranaka koji se označeni u tužbi tj. u odnosu na tužiteljicu J. A. P. i tuženika V. P. d.o.o.

 

U odnosu na utvrđenje tražene stvarne služnosti u postupku su provedeni dokazi koji potvrđuju da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, ali ne iz razloga koji prvostupanjski sud ističe.

 

Naime, u ovom slučaju valja istaći da se prilikom korištenja prava služnosti preko nekretnine čest. zem. 1280/1, vlasništvo L. Z. (poslužna nekretnina) u korist čest. zem. 1280/5, vlasništvo tužiteljice (povlasna nekretnina), u skici označeno slovima A-B-I-E-F-G-H-A, zadiralo u nekretninu čest. zem. 1266/1, vlasništvo tuženika, u skici označeno slovima B-C-D-E-I-B, pa su tako tim prolazom prolazili ne samo tužiteljica, već i treće osobe.

 

Prema saslušanju L. Z. i I. P., potvrđuje se da je ugovoreno pravo služnosti preko čest. zem. 1280/1 u korist čest. zem. 1280/5, što potvrđuje Ugovor o priznavanju prava stvarne služnosti sklopljen između L. Z. i I. P. i N. P. C. (list 34 i 62 spisa), koja služnost je i uspostavljena na terenu.

 

Međutim, prilikom korištenja te ugovorene služnosti zahvaćena je jednim dijelom i čest. zem. 1266/1.

 

Tužiteljica stjecanje prava služnosti temelji na zakonu dosjelošću.

 

Prema članku 229. stavak 1. ZV stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

U ovom slučaju tužiteljica je bila svjesna da izvršava pravo služnosti samo preko čest. zem. 1280/1, i to upravo ono pravo koje je ugovoreno, te nije bila svjesna da je tim korištenjem zahvatila i dio nekretnine čest. zem. 1266/1, pa se u slučaju pomanjkanja svijesti ne može steći koje stvarno pravo, jer je time izostala volja stjecanja i korištenja prava stvarne služnosti (članak 1. stavak 1., čanak 11. u vezi sa člankom 229. stavak 1. ZV.).

 

Prilikom ugovaranja prava služnosti zasigurno je ugovorena širina koja je udovoljavala vlasnika povlasne nekretnine, u suprotnom vlasnik povlasne nekretnine ne bi na to pristao. Ako se pak pokazalo da je ugovorna širina nedostatna, tada tužiteljica od vlasnika čest. zem. 1280/1 može tražiti proširenje prava služnosti (članak 179. ZV), a ne zadirati, iako nesvjesno, u nekretninu tuženika.

 

Stoga, žalbeni razlozi tužiteljice nisu doveli u sumnju prvostupanjsku odluku.

 

Odluka o trošku postupka pravilno je donesena.

 

Zato je valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 4. lipnja 2020.