Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
39 Pp J-1445/19
REPUBLIKA HRVATSKA 39 Pp J-1445/19
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLIT
Domovinskog rata 4, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski Prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Mladenki Todorić, uz sudjelovanje Ines Jakšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. G., Z. B., M. S., A. Z. i I. B., zbog prekršaja kažnjivog po čl. 5. i čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave, I Policijske postaje, pod br.: 511-12-23-50-182-443/2019, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 02. lipnja 2020. u prisutnosti okrivljenika, a u izočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 04. lipnja 2020., u izočnosti stranaka objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik pod 1) M. G., OIB ..., sin pok. M. i pok. A., rođen ... u B., R. S., s prebivalištem S., po zanimanju dipl. ekonomist, nezaposlen, oženjen, 1 dijete, srednjeg imovnog stanja, državljanin RH, prekršajno i kazneno nekažnjavan,
Okrivljenik pod 2) Z. B., OIB ..., sin pok. J. i M. djev. P., rođen ... u S., s prebivalištem S., po zanimanju brodoelektričar, umirovljenik, mjesečna mirovina: 2.000,00 kn, zajednica, 3 djece, lošeg imovnog stanja, državljanin RH, prekršajno kažnjavan, kazneno nekažnjavan,
Okrivljenik pod 3) M. S., OIB ... sin pok. I. i pok. M., rođen ... u T., s prebivalištem S., vojni umirovljenik HV, mjesečna mirovina: 5.000,00 kn, oženjen, 1 dijete, srednjeg imovnog stanja, državljanin RH, prekršajno kažnjavan, kazneno nekažnjavan,
Okrivljenik pod 5) I. B., OIB: ..., sin pok. N. i A. djev. B., rođen ... u S., nastanjen u D., ., po zanimanju elektrovarioc, ratni vojni umirovljenik, mjesečna mirovina:6.000,00, oženjen, 4 djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin RH, prekršajno i kazneno nekažnjavan,
k r i v i s u
Okrivljenik pod 1) M. G. i okrivljenik pod 2) Z. B.,
što su dana 6. svibnja 2019. oko 12:10 sati u S., sa južne strane zgrade B., svojevoljno pristupili na mjesto održavanja javnog okupljanja kojim se obilježavala „28. obljetnica prosvjeda ispred B. 1991.godine“ kojom prilikom su u rukama jasno vidljivo držali transparente sa natpisima „S. G. K.I 31.10.1971.-Split 6.5.91. NEVINA ŽRTVA RATNIH ZLOČINACA SLOBE I FRANJE“, što je kod okupljenih građana te sudionika spomenutog ratnog događaja izazvalo osjećaj povrijeđenosti,
dakle, na javnom mjestu su isticanjem spomenutog teksta remetili javni red i mir,
čime su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po članku 5. istog Zakona.
Okrivljenik pod 3) M. S.
što je iste prigode kao pod gore, prišao M. G. i Z. B., istrgao im iz ruke transparente, zamahnuo u pravcu Z. B. u namjeri da ga udari, te glasno vikao prema njima „..odjebite odavde“ i slično,
dakle, svađom, vikom, galamom i na drugi način remetio javni red i mir,
Okrivljenik pod 5) I. B.
što je prigode kao pod gore, fizički nasrnuo na M. G. i Z. B., te desnom rukom uhvatio Z. B. za jaknu u predjelu leđa, a M. G. za lijevu nadlakticu, te ih odgurao sa mjesta događaja,
dakle, na drugi način remetio javni red i mir,
Temeljem odredbe čl.5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenicima pod 1) i 2) se
i z r i č e
okrivljeniku pod 1) novčana kazna u iznosu od 950,00 (devetsto pedeset) kn, što je u protuvrijednosti domaće valute u iznosu od 250 DEM, odnosno 127 eura, koji iznos će se revalorizirati po srednjem tečaju DEM HNB, na dan 31.12.2001.god.
okrivljeniku pod 2) novčana kazna u iznosu od 1.140,00 (tisuću sto četrdeset) kn, što je u protuvrijednosti domaće valute u iznosu od 300 DEM, odnosno 153 eura, koji iznos će se revalorizirati po srednjem tečaju DEM HNB, na dan 31.12.2001.god.
Temeljem čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenicima pod 3) i 5) se
i z r i č e
okrivljeniku pod 3) novčana kazna u iznosu od 760,00 (sedamsto šezdeset) kn što je u protuvrijednosti domaće valute u iznosu od 200 DEM, odnosno 102 eura, koji iznos će se revalorizirati po srednjem tečaju DEM HNB, na dan 31.12.2001.god.
okr. pod 5. novčana kazna u iznosu od 760,00 (sedamsto šezdeset) kn što je u protuvrijednosti domaće valute u iznosu od 200 DEM, odnosno 102 eura, koji iznos će se revalorizirati po srednjem tečaju DEM HNB, na dan 31.12.2001.god.
Okrivljenici pod 1), 2), 3) i 5) su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove odluke, jer će se ista u protivnom naplatiti prisilnim putem.
Okrivljenici se upozoravaju da ako u naprijed navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (čl.152.st.3. Prekršajnog zakona),
Temeljem čl.182. toč.3. Prekršajnog zakona,
Okrivljenik pod 4) A. Z., OIB ..., sin pok. I. i pok. M., rođen ... u B. na C., s prebivalištem S. vojni umirovljenik HV, mjesečna mirovina: 3.400,00 kn, oženjen, 2 djece, lošeg imovnog stanja, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan od strane suda (Zakon o trgovini), kazneno nekažnjavan,
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da bi iste prigode kao pod gore, prišao okrivljeniku pod 1) M. G. i okrivljeniku pod 2) Z. B., te im trgao transparent iz ruku vrijeđajući ih na način da bi glasno vikao prema njima: ... odjebite, stoko, gamadi“,
time da bi počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po čl.13. istog Zakona.
Okrivljenici pod 1), 2), 3) i 5) su dužni na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti novčani iznos od po 250,00 kn svaki ponaosob, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem, dok troškovi postupka za okrivljenika pod 4) temeljem čl.140. st. 2. PZ-a, padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
O b r a z l o ž e n j e
PU Splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split pod gore navedenim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude.
Prvookrivljeni M. G., ispitan na glavnoj raspravi, u svojoj obrani je iskazao da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret te da mu nije jasno zbog čega je policija protiv njega i njegovog kolege B. podnijela optužni prijedlog u ovom predmetu jer da oni nisu narušavali javni red i mir, te da mu također nije jasno zašto su on i Z. B. okrivljenici, kad su u policiji prilikom obavijesnog razgovora dobili informacije da su pozvani kao svjedoci a ne kao okrivljenici, te da mu nije jasno zbog čega je donijeta obavijest po čl.109.a Prekršajnog zakona u kojoj stoji da ga se tereti za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nadalje je na navode optužnog prijedloga izjavio da je točno da je kritične prigode zajedno sa Z. B. došao na B. o., s južne strane zgrade B. gdje se održavalo javno okupljanje kojim se obilježavala obljetnica prosvjeda iz '91.godine, da su se on i Z. zaustavili 20-30 metara udaljeno od prosvjednika, da su čuli kako je voditeljica prosvjeda najprije najavila hrvatsku himnu, pa kad se poslušala himna da je zamolila za minutu šutnje za poginule branitelje i za pokojnog Franu Tuđmana, a da pritom nije spomenula pokojnog S. G. koji je tada bio žrtva ovog događaja. Tada da su on i Z. izvadili iz torbe transparente i da su ih samo držali mirno ispred sebe. Na transparentu je doista pisalo „S. G., K. 31.10.1971., S., 6.5.1991., nevina žrtva ratnih zločinaca Slobe i Franje“, te da su imali takva dva transparenta svak svoj, a na poleđini ovih transparenata da je pisalo „Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“, što njima nije služilo kao slogan ove prigode, već su to isticali na nekom drugom okupljanju, a da je to uzrečica koju je koristio Tomas Jeferson, te da se nije odnosilo na ovaj skup. Kada su istakli transparent na njih da se zaletjelo nekoliko osoba, koji su ih psovali, prijetili im, govorili im da se maknu, da odjebu odatle, da će vidjet kako će to s ovim proći, da su ih gurali, vikali prema njima razno razne riječi govoreći im da su stoka, gamad i slično, da su im oduzeli transparente, da misli da su to bio S. i A. Z.. Dalje je naveo da njega osobno nitko nije udario, ali da su ih gurali te da je to guranje bilo neugodno i grubo. Nadalje je naveo da je jedan od njih Z. B. udario u glavu, uslijed čega da je ovaj pao na pod, da misli da je to bio S. jer je u novinama vidio njegovu sliku i prepoznao ga, a te prigode da su bili doslovce izgurani sa ovog skupa od I. B., kojeg je također prepoznao iz slike u novinama nakon ovog događaja. Naveo je da su isti glasno vikali sve ove riječi koje su izgovarali, da su to mogli čuti svi prisutni na skupu, a da se oni s njima nisu upuštali u nikakav sukob. Zbog izrečenih prijetnji i strahu za svoju sigurnost da su svojevoljno bez protesta napustili mjesto događaja, te jedina osoba koja se te prigode zauzela u njihovu zaštitu da je bio gradski vijećnik T. B., a da je skupu bio nazočan načelnik MUP-a I. F. koji ništa nije poduzeo da bi spriječio ovaj fizički napad, a na skupu da nisu bili organizirani redari ili zaštitari jer da nitko od redara nije reagirao. Još je nadodao da on nije kriv te se pozvao i na Ustav RH, kao i razne međunarodne konvencije koje jamče slobodu mišljenja i izražavanja, da transparent nije sadržao nikakve uvredljive poruke vezane za učesnike prosvjeda, niti je bio diskriminirajući a da je on bio kreator transparenta.
Upitan od suda što su htjeli dolaskom na ovaj skup koji je doduše miran skup, kojim se obilježavala jedna obljetnica ratnog događanja, te jesu li došli u cilju provokacije, isti je izjavio da nisu došli u cilju provokacije na ovaj skup, već da su htjeli da se S. G. ipak oda neka počast, s obzirom da je prošlo već 30 godina, a da isti nema imenovanu svoju ulicu, ploču i sl.
Drugookrivljeni Z. B. je u svojoj obrani je izjavio da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret. Predmetne prilike da je zajedno sa M. G. došao na ovaj skup ispred B. radi nevine žrtve ratnih zločinaca Slobe i Franje, S. G. koji je ubijen na dan obljetnice ovog događaja, čija se obljetnica na ovom skupu obilježavala, te da su se on i prvookrivljeni G. smjestili pored prosvjednika, možda malo sa strane, ali nikako nedaleko od njih, da nisu odmah isticali ove transparente, već da su nakon nekog vremena istakli svaki svoj transparent na kojima je pisalo „S. G., K. 31.10.1971, S., 6. 5.1991. nevina žrtva ratnih zločinaca Slobe i Franje“, a da je M. je imao još jedan transparent „Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“, te da su oba transparenta bila istaknuta za ovu prigodu, ovaj prvi da je bio važniji. Naveo je da transparenti nisu bili veliki, da su bili formata A3, pa kad su njih dvojica istakli transparent da su na njih nasrnuli neki ljudi, koje bi on nazvao siledžijama, te jedan od njih da je njega udario u glavu, uslijed čega da je pao na tlo, a da istog sada prepoznajem u sudnici kao okrivljenog S. Tada da su im oduzeti i ovi transparenti iz ruku i da su ih isti nasilno odgurivali vičući im razno razne grube riječi koje mu je neugodno ponoviti, da misli da su govorili jugoslavenčine, komunjare i slično, što se sve može vidjeti i čuti na snimci jer je događaj snimljen. Dalje je naveo da je okrivljenik B. kojeg sad prepoznaje u sudnici njega zgrabio za jaketu, sa leđa i tako čupajući ga gurao sa ovog skupa, te je odguravao i prvookrivljenog, uz pogrdne riječi. Nakon što su izgurani da su otišli s mjesta događaja u strahu za osobnu sigurnost.
Trećeokrivljeni M. S., ispitan na okolnosti događaja, u svojoj obrani je izjavio da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret. Naveo je da se svake godine na ovaj dan održava skup, odnosno javno okupljanje gdje se obilježava obljetnica prosvjeda ispred B. 1991.god., da nikad do tada nije bilo nikakvih problema na tim skupovima, da bi skupovi mirno završavali, te bi se svi razišli bez bilo kakvog incidenta. Međutim, ove prigode, kad je vidio ovu dvojicu građana kako ispred sebe drže transparente na kojima je pored ostalog pisalo da je pokojni Franjo Tuđman ratni zločinac, da je u njemu kao dugogodišnjem branitelju Domovinskog rata, koji je prošao logore i sva ratišta, sve uzavrelo, da se nije mogao kontrolirati već je pristupio istima, zgrabio te transparente iz njihovih ruku i kako se njemu nekoliko branitelja pridružilo, da su ih zajednički odgurali sa skupa. Koliko se sjeća, da prilikom tog odguravanja nikog nije udario, da je možda zamahnuo u smislu udaljavanja sa skupa, da je moguće da je vikao prema njima ove grube riječi odjebite i sl., ali se točno ne može sjetiti jer da je doista bio izrevoltiran ovom njihovom provokacijom i ovim transparentima koje su donijeli na ovaj skup, koje je doživio kao čistu provokaciju i omalovažavanje.
Četvrtookrivljeni A. Z., ispitan na glavnoj raspravi na okolnosti optuženja koje se njemu stavlja na teret, u svojoj obrani je iskazao da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, da osporava navode optužnog prijedloga jer da on nikoga nije vrijeđao ili psovao, samo da je zatražio da pročita tekst na transparentu od jednog gospodina koji ga je istaknuo, on da mu ne zna ime niti ga interesira, međutim, da mu isti nije dopustio da čita, pa kad je vidio što piše na transparentu da mu je taj transparent tj. list iz ruke istrgao, radilo se o formatu A3 ili A4, da je otišao potražiti gradonačelnika pod čijim pokroviteljstvom se već godinama održava ovaj skup, ali ga nije našao, već je zatekao jedinog policajca u odori a to da je bio I. F. pa da je njemu predao taj transparent. Svi ljudi koji su bili tu oko njih da su to slikavali mobitelom. Tada da je i on slikao mobitelom i drugu stranu transparenta na kojoj je pisalo “Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živjeti“, da je on sve ovo doživio jako emotivno i provokativno jer da je jedan od organizatora tog događaja čija obljetnica se proslavljala, da je doživio i tada taj događaj jako stresno jer se pucalo na njega i S. koji su bili tada u pričuvnom sastavu MUP-a, kao i na druge sudionike koji su sudjelovali tom događaju, pa da je na njega ovaj transparent djelovao stresno i provokativno te mu vratio sjećanja na taj nemili događaj, zbog kojeg je proveo 28 dana i noći izvan doma jer se bojao za svoj život, a tada da ih je štitio K. iz tadašnje bivše milicije. Predmetne prigode da on nije nikoga udario, da je vidio da je bilo galame između M. S. i ovog jednog od okrivljenika koji mu također nije dao transparent, ali da su i drugi vikali prema njima, tako da on ne zna tko je što vikao, samo zna da on nikog nije vrijeđao niti gurao.
Petookrivljeni I. B. je izjavio da se ne osjeća krivim za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret. Naveo je da je bio učesnik u spontanom okupljanju građana 1991.god. kada su došli ispred B. na prosvjed kako bi prosvjedovali protiv blokade u Kijevu i dali podršku ljudima u Kijevu, jer znaju da su tada JNA i Mladić krenuli u osvajanje hrvatskih sela, a konkretno je bilo blokirano Kijevo, pa je zbog toga i napravljen prosvjed. On je tada bio građanin koji je digao odnosno izvjesio hrvatsku zastavu na zgradu B. i za njega je ovaj događaj doista jako emotivan te je ponosan što su tada pokazali neprijatelju da mogu obraniti svoju domovinu. Ova obljetnica događaja iz 91. da se slavi već 28 godina i on svake godine ima zadatak da postavi i digne zastavu na B. Tako da je bilo i ove prigode, događaj da je započeo dizanjem zastave, zatim da se odsvirala himna, da je bila minuta šutnje, te da je on u jednom trenutku ugledao dva čovjeka koja su prišla ovom skupu malo sa strane i koji su ispred sebe nosile neke transparente, da nije vidio što na transparentima piše ali da je vidio kako je skočio njegov kolega S. prema njima, te im je čupao te transparente iz ruku, tada da im je i on prišao, kad mu je M. rekao „gledaj prijatelju šta pišu na transparentu“. Nakon što je vidio šta piše na transparentu, da je sve uzavrelo i da je krenuo prema toj dvojici, da je podigao ruke prema njima i rekao da napuste skup, da im je govorio „ajmo ća odavde, zašto provocirate skup, kupite to i ajte ća“, nakon čega da se prema njemu okrenuo drugookrivljeni B., kojeg sad prepoznaje u sudnici, te da mu se obratio riječima „tko si ti, ti se trebaš meni izvinit za događaj koji se zbio 91. Okrivljeni navodi da je tada stvarno bio isprovociran i da je uzeo jednog i drugog za jaketu na leđima i izgurao ih van skupa sve do iza rampe, nakon čega da su isti otišli nizbrdo, a on da se vratio prema ljudima koji su obilježavali skup, te nastavio slušati govor župana B. i ostalih. Na kraju je dodao da ni jednog od njih nije vrijeđao riječima gamad, stoko, i dr. jer da to nije njegov rječnik.
Okrivljenici su i pri radnji suočenja ostali pri svojim iskazima.
Nadalje je sud u dokazne svrhe u svojstvu svjedoka ispitao D. T., koja je predmetne prilike sudjelovala na obilježavanju 28.-e obljetnice prosvjeda ispred B., kao jedna od organizatora prosvjeda.
Svjedokinja je iskazala da radi u sindikatu od 2003.god., a od 2015. god. da je voditeljica Ureda Hrvatske udruge radničkih sindikata, te da od 2015. god. redovito prijavljuje okupljanja, pa tako i ovo okupljanje koje je bilo 06.05.2019. na ..., a koje okupljanje prijavljuje već dugi niz godina. Dalje je navela da je skup prijavljen MUP-u, gdje je upitana da li očekuje bilo kakve incidente, na što je odgovorila da ne očekuje, jer da se ova obljetnica održava dugi niz godina i da nikada nije bilo na ovakvim okupljanjima nikakvog incidenta. Nadalje je svjedokinja navela da je pozvala članove sindikata, predstavnike vlasti u RH, tako da je na skup došao izaslanik predsjednice, vojske, policije, predstavnici županije, grada. Tada da je bilo jako loše vrijeme, ona da je bila ispod balkona, da se ne može sjetiti koja je bila po protokolu, ali da se sjeća da ona upravo govorila kad je došlo do ovog koškanja na balkonu, da je čula kako je zapravo došlo do nekog incidenta a kako je bila organizatorica da ju je doista sve to uznemirilo, da je čula viku i galamu „kako vas nije sram, zašto ste došli, ko vas je zvao“ i da je čula glasove B. i S. te da joj je odmah bilo jasno da se nešto dešava van protokola što uznemirava učesnike skupa, da je vidjela nekakve papire koji lete u zrak, da nije dobro vidjela tko je te papire bacio, a kasnije da je tek shvatila po priči i po internetu o čemu se radi i što je na papirima pisalo. Navela je da se sjeća da je pisalo nešto u smislu Milošević i Tuđman ratni zločinci, odnosno da je bio je stavljen znak jednakosti između njih, pa da su se branitelji S., B. i drugi uznemirili ovakvim transparentima jer su svi prošli Domovinski rat i imali su jako neugodna iskustva iz tog vremena, a ovo da je doista bilo neprimjereno ovakvom jednom skupu koji je dugi niz godina bio bez ikakvog incidenta.
Na poseban upit suca je li vidjela je li tko od policijskih službenika intervenirao, svjedokinja je izjavila da nije vidjela, da je imala loš pogled ispod balkona, ali da je vidjela kako ovi ljudi odlaze prema R., niz kosinu, te da je tek kasnije bila informirana o ovom događaju.
Svjedokinja upitana na okolnost je li odredila redare za taj skup, ista je izjavila da su postavljeni redari za taj skup, da su to bili članovi škverskog sindikata, da su svi bili nabijeni ispod balkona, da je to sve kratko trajalo, te da ne zna zašto nisu reagirali redari.
Drugookrivljeni B. je pitao svjedokinju da se izjasni je li čula i grube riječi koje su njima upućene, kad je čula riječi „zašto ste došli, ko vas je pozvao“ i sl., svjedokinja je izjavila da je baš u tom momentu kad je nastao incident nastavila govoriti u mikrofon, kako se skup ne bi prekinuo bez obzira na nastali incident da je govorila još par minuta, tako da je bila fokusirana na svoj govor.
Na daljnji upit prvookrivljenog G. da li je ona uputila redare na mjesto incidenta kao organizatorica skupa, ista je izjavila da je u tom momentu samo htjela da se skup ne prekine i da je odlučila radi svih pozvanih, obzirom da je na njoj bila velika odgovornost, ignorirati tu situaciju, nastavljajući govor kako bi se skup ipak održao.
Na daljnji upit prvookrivljenog G. je li te prigode prilikom određivanja minute šutnje za pokojnog predsjednika Tuđmana, spomenut S. G., ista izjavljuje da ga u tom momentu nije spomenula, ili nije bio spomenut, ali se isti tijekom skupa svakako spomene kao nevina žrtva i na svim ranijim skupovima je bio spomenut.
Okrivljenici S., Z. i B. nisu imali pitanja za svjedokinju.
U dokazne svrhe je pregledan DVD optički medij odnosno dvije snimke spornog događaja, priložene od strane okrivljenika, te su pregledane i sve fotografije događaja prikazane na DVD-u priloženom spisu od strane ovlaštenog tužitelja.
Nadalje je u postupku pregledana prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa za sve okrivljenike, iz koje je razvidno da je okrivljenik S. prekršajno kažnjavan iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 42. stavka 1. i članka 43. stavka 1. Zakona o nadzoru državne granice, u predmetnima br. Pp J-4356/2015, pravomoćno 22.02.2018. i br. Pp J-188/2019, pravomoćno 25.10.2019. i br. Pp J-571/2019, pravomoćno 06.02.2020., okrivljenik Z. da je kažnjavan prekršajno, ali ne iz područja javnog reda i mira, da je okrivljenik Z. B. kažnjavan iz područja javnog reda i mira odnosno članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u predmetu Pp J-1892/2019 pravomoćno 29.11.2019., te da okrivljenik M. G. nije prekršajno kažnjavan.
Sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika da se u dokazne svrhe ispita u svojstvu svjedoka I. F., načelnik Sektora, iz razloga što ispitivanje ovog svjedoka ne bi doprinijelo drugačijem činjeničnom utvrđenju već bi samo nepotrebno odugovlačilo ovaj prekršajni postupak.
U završnom govoru prvookrivljeni M. G. je izjavio da se ne osjeća krivim i da ostaje pri svojoj obrani koju je detaljno iznio pred sudom, da se smatra nevinim i da ga se ovdje progoni za verbalni delikt.
U završnom govoru okrivljeni B. je izjavio da se ne osjeća krivim i da ostaje pri svojoj obrani, da se osjeća kao žrtva nasilnih ljudi, što je razvidno iz video snimaka, i fotografija, što zna cijela Hrvatska.
U završnom govoru okrivljeni Z. izjavljuje da je iz snimki razvidno da je te prigode došlo do guranja i ovog incidenta, ali mu ni dan danas nije jasno kako se netko može usuditi doći na ovakav skup, te optužiti Franju Tuđmana ratnim zločincem.
Okrivljenik S. je u završnom govoru izjavio da se on ne osjeća krivim, iz razloga što su njega okrivljenici pod 1) i 2) te prigode do te mjere uznemirili da se nije mogao suzdržati, posebice što je on 186 dana bio zatočen od strane JNA i Udbe i nije bilo nijednog dana da nije dobio batine, a da su to dobro znali ovi okrivljenici koji su došli prosvjedovati.
Okrivljenik B. je izjavio da se ne osjeća krivim, ali da u momentima kad je njegovo domoljublje ugroženo, gubi kontrolu, jer je proveo 5 godina na ratištu gdje je izgubio zdravlje, živce, obolio od PTSP-a te nije mogao ne reagirati na ovakvu situaciju, a bude li ubuduće takvih okupljanja i provokacija, da će i slijedeći put isto reagirati.
Temeljem ovako provedenog postupka, odnosno, ocjenom iskaza svih okrivljenika, ispitane svjedokinje, svakog pojedinačno, kao i u njihovoj međusobnoj svezi te uzimajući u obzir cjelokupni dokazni materijal u spisu, odnosno sve priložene video snimke kao i fotografije događaja, Sud drži nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju prvookrivljenog i drugookrivljenog ostvarila pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 5. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u ponašaju okrivljenika pod 3) i 5) pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radi čega je iste trebao proglasiti krivima i kazniti.
Nadalje, Sud drži da nije sa potpunom izvjesnošću utvrđeno da bi se i u ponašanju okrivljenika pod 4) ostvarila pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, radi čega je istog sukladno odredbi članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona trebalo osloboditi od optužbe, kako je odlučeno u izreci pod točkom 2) izreke.
Naime, odredbom članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute u iznosu od 50 do 350 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana, tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi ili tekstova ili nanošenje ili isticanjem simbola, isticanjem tekstova, slika, crteža, remeti javni red i mir.
Ocjenjujući obrane prvookrivljenog i drugookrivljenog, svakog pojedinačno, kao i dovodeći ih u međusobnu svezu te cijeneći i ostale provedene dokaze u postupku, ovaj Sud temeljem slobodne ocjene dokaza drži da su obrane oba okrivljenika gdje isti negiraju krivnju za počinjeni prekršaj neobjektivne i neargumentirane te isključivo usmjerene na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
Naime, prvookrivljeni i drugookrivljeni u svojoj obrani ne spore da su predmetne prigode zajedno došli na ... s južne strane B. gdje se održavalo javno okupljanje kojim se obilježavala obljetnica prosvjeda iz '91. te da su tom prigodom izvadili iz torbe transparente na kojima je pisalo „S. G., K. 31.10.1971., S., 06.05.1991.; nevina žrtva ratnih zločinaca Slobe i Franje“ te da su oba takove transparente držali ispred sebe tekstom okrenuti prema prosvjednicima, što proizlazi i iz pregledanih fotografija kao i DVD snimki spornog događaja. Međutim, isti u svojoj obrani pokušavaju umanjiti odnosno izbjeći odgovornost za učinjeno pozivajući se na Ustav RH kao i na razne međunarodne konvencije koje jamče slobodu mišljenja i izražavanja, navodeći da transparent koji su držali nije sadržavao nikakve uvredljive poruke vezane za učesnike prosvjeda niti je bio diskriminirajući.
Tvrdnje okrivljenika da isticanjem predmetnog transparenta nisu imali namjeru uznemiriti javnost niti odaslati uvredljive poruke učesnicima prosvjeda, ovaj sud nije mogao prihvatiti kao valjane i argumentirane.
Naime, za napomenuti je da se u gradu S. svake godine na ..., s južne strane zgrade B. na dan 06. svibnja obilježava obljetnica „prosvjeda ispred B. 1991. godine“, kada se dogodilo spontano okupljanje građana S. i okolnih gradova, predstavnika sindikata B. i drugih poduzeća, kada su prosvjednici došli ispred B. gdje je bila smještena komanda vojno-pomorske oblasti tadašnje JNA, s ciljem prosvjeda protiv blokade JNA u K., tražeći odlazak JNA iz Hrvatske te uklanjanje cestovnih i željezničkih barikada koje su na ceste i pruge u to vrijeme postavljane i zbog kojih je Hrvatska bila paralizirana, a tog dana je i prvi put podignuta hrvatska državna zastava na zgradu B., te se taj dan smatra začetkom Domovinskog rata protiv velikosrpske agresije. Nadalje je za napomenuti da se predmetne prigode radilo o mirnom, javnom okupljanje građana gdje se obilježavala 28.-a obljetnica „Prosvjeda ispred B. od 91.“ te da se do ove prigode nikada nije dogodio niti jedan incident na takovom okupljanju.
Dakle, iz pregledanih fotografija i DVD snimki navedenog događaja jasno je vidljivo da su prvookrivljeni i drugookrivljeni predmetne prigode pristupili okupljenim građanima odnosno učesnicima skupa tako što su stali u neposrednu blizinu istih te tom prilikom jedan i drugi ispred sebe u rukama držali odnosno istakli transparente sa jasno vidljivim odnosno velikim slovima napisanim tekstom: „S. G., K., 31.10.1971., S., 06.05.1991.; nevina žrtva ratnih zločinaca Slobe i Franje“.
Nadalje, iz iskaza ispitane svjedokinje, koji iskaz potvrđuju priložene fotografije i snimka događaja, a suglasan je iskazima ostalih okrivljenika, jasno proizlazi da su prvookrivljeni i drugookrivljeni isticanjem spornog teksta u navedenim okolnostima, koji tekst su kako sami kažu ranije pripremili, smišljeno došli na skup ovakve naravi, koji je trebao biti miran i dostojanstven, kako bi emitiranjem ovako neprihvatljive političke poruke kojom se napadaju vrijednosti imanentne ovakvoj sredini i prilici, izjednačavajući Franju Tuđmana, koji je utemeljitelj hrvatske države i ratnog zločinca Slobodana Miloševića, kod prisutnih građana, a posebice branitelja Domovinskog rata za kojih je ovaj događaj posebno emotivan, izazvali osjećaj povrijeđenosti i uznemirenosti, te time isprovocirali daljnje nerede, pa je jasno da su prvookrivljeni i drugookrivljeni takovim ponašanjem i ostvarili pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Za nadodati je da u članku 1. Ustava Republike Hrvatske jasno piše da se Republika Hrvatska temelji na pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja, u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu od 1991. do 1995., kojim je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. Stoga, pozivanje prvookrivljenog i drugookrivljenog na njihova ustavna prava i slobodu izražavanja na ovaj način u okolnostima u kojima se događaj zbio, ovaj sud drži neprihvatljivim.
Kako u postupku nije utvrđeno da bi predmetne prigode bio istaknut i vidljiv drugi transparent od strane prvo i drugookrivljenika „kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“ to je Sud upravo te riječi ispustio iz činjeničnog opisa djela.
Nadalje, odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute u iznosu od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana kazniti za prekršaj svakoga tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
Iako okrivljenici pod 3) i 5) u svojim obranama izjavljuju da se ne osjećaju krivima za prekršajno djelo koje im se stavlja na teret, isti ne spore da su predmetne prigode, jako uznemireni vidjevši prvookrivljenog i drugookrivljenog kako ispred sebe drže transparente na kojima je pisalo da je Franjo Tuđman ratni zločinac, pristupili istima te ih i fizički odgurali sa skupa. Trećeokrivljeni S. priznaje da je u nemogućnosti samokontrole prvotno zgrabio odnosno istrgao istima sporne transparente iz ruku, zamahnuo prema drugookrivljenom ali ne u namjeri da ga udari, priznajući da je prema istima, gurajući ih i vikao uvredljive riječi „odjebite“ i slično jer je bio izrevoltiran provokativnim transparentima koje su donijeli na ovaj skup. Isti je čak i priznao da je pritom okrivljenom B. opsovao i majku.
Iako negira krivnju za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, petookrivljeni B. priznaje da je vidjevši prvookrivljenog i drugookrivljenog kako ispred sebe nose ove transparente, te kako na njih skače okrivljeni S. te ih čupa iz njihovih ruku, u momentu kad mu okrivljeni S. ukazuje šta piše na transparentu, vidjevši sam tekst transparenta, u njemu sve uzavrelo, pa je krenuo prema njima, podigao ruke tjerajući ih da napuste skup riječima „Ajmo ća odavde, kupite se, ajte ća“, da bi u momentu kad mu se drugookrivljeni obratio riječima „Tko si ti, ti se trebaš meni izvinit za događaj koji se zbio '91.“, tada stvarno isprovociran uzeo jednog i drugog za jaketu na leđima i fizički ih izgurao van skupa sve do iza rampe, negirajući da bi ih pritom vrijeđao riječima „Gamad, stoko“ i slično.
Međutim, iz pregledanih video snimki predmetnog događaja je razvidno kako trećeookrivljeni S. prilazi drugookrivljenom B. sa već oduzetim transparentima u rukama, kako ga fizički gura sa mjesta događaja te kako u tom momentu, prema njima pristupaju i drugi prosvjednici, iako u snimci nije vidljivo kada je uslijedio udarac od strane okrivljenog S. u lice okrivljenog B., jasno je vidljivo da je okrivljeni S. podigao ruku prema glavi drugookrivljenog sa vidljivom grimasom na licu, kao i da se drugookrivljeni u tom trenutku hvata za glavu sa koje mu kapa pada na pod. Nadalje, iz pregledanih snimki je razvidno da prvookrivljenom i drugookrivljenom tada prilazi okrivljeni B. te ih obadvojicu fizički izgurava sa skupa na način da ih rukama snažno i grubo gura, uslijed čega isti posrću te se čuju i riječi koje pritom isti viče prema drugookrivljenom „Neće on meni vrijeđat moju domovinu, smeće jedno, stoko, goni ća, jesi se borio za moju domovinu, stoko jugoslavenska“.
Nadalje, i sama svjedokinja D. T., u svom iskazu potvrđuje kako su se ovi uznemireni glasovi odnosno vika i galama čuli i do mjesta gdje je ona držala govor te je ista prepoznala glasove okrivljenika pod 3) i 5), pa je jasno da su okrivljenici pod 3) i 5) dakle, fizičkim nasrtajem na prvo i drugookrivljenog, trećeokrivljeni vičući im uvredljive riječi i trgajući sporne transparente iz ruku, a potom zamahujući u pravcu drugookrivljenog u namjeri da ga udari, a petookrivljeni grubim fizičkim nasrtajem na prvo i drugookrivljenika na način da je desnom rukom uhvatio drugookrivljenog za jaknu u predjelu leđa, a prvookrivljenog za lijevu nadlakticu, snažno ih odgurujući sa mjesta događaja, takovim protupravnim ponašanjem na ulici, odnosno ispred zgrade B. koja je javno mjesto, remetili javni red i mir prisutnih građana odnosno sudionika mirnog i dostojanstvenog skupa, čime su se u njihovom ponašanju ostvarila pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji im se stavlja na teret.
Pri odmjeravanju kazne prvookrivljenom vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim, tako i otegotnim, a kao olakotne okolnosti sud je cijenio da do sada nije prekršajno kažnjavan za istovrsni a ni druge prekršaje, pa kako otegotnih okolnosti nije bilo, sud je između alternativno propisane novčane kazne i kazne zatvora, istom izrekao novčanu kaznu u utvrđenom iznosu, držeći da će se upravo tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.
Pri odmjeravanju kazne drugookrivljenom također je vođeno računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim, tako i otegotnim, a kao olakotne okolnosti uzeto je loše imovno stanje, dok mu je kao otegotna okolnost uzeto u obzir da je do sada prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja javnog reda i mira, pa je između alternativno propisane novčane kazne i kazne zatvora, istom izrečena novčana kazna bliže zakonskom maksimumu, držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.
Pri odmjeravanju kazne trećeokrivljenom također je vođeno računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim, tako i otegotnim, a kao olakotne okolnosti sud je cijenio djelomično priznanje djela, kao i okolnost da se o osobi ratnom vojnom invalidu kojem je dijagnosticiran PTSP poremećaj, koja okolnost je predmetne prigode i utjecala i na njegovo protupravno ponašanje, pa kako otegotnih okolnosti nije bilo sud je između alternativno propisane novčane kazne i kazne zatvora, istom izrekao novčanu kaznu u utvrđenom iznosu, držeći da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.
Pri odmjeravanju kazne petookrivljenom također je vođeno računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim, tako i otegotnim, a kao olakotne okolnosti uzeto je djelomično priznanje prekršaja te dosadašnje nekažnjavanje za ovu vrstu prekršaja, kao i okolnost da se radi o učesniku Domovinskog rata kojem je dijagnosticiran PTSP poremećaj, pa kako otegotnih okolnosti osim samog djela prekršaja nije bilo, sud je između alternativno propisane novčane kazne i kazne zatvora, izrekao novčanu kaznu u utvrđenom iznosu, držeći da će se upravo tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja u cilju izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, kako u smislu specijalne tako i u smislu generalne prevencije.
Što se tiče okrivljenog pod 4) Sud iz provedenog postupka, odnosno svih izvedenih dokaza kao i iz pregledanih snimki nije mogao zaključiti da su se i u ponašanju okrivljenog A. Z. ostvarila pravna obilježja prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te iako se na snimci vidi kako je okrivljenima S. i B. isti pristupio i iz ruku oduzeo transparente te kako transparente pokazuje drugim sudionicima skupa, Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi riječi koje su se čule na snimci „Gubi se, briši, ti nemaš pravo“ i slično bile riječi koje bi vikao okrivljeni Z., pa kako činjenice koje terete okrivljenika nisu utvrđene sa izvjesnošću, to je trebalo primijeniti jedinstveno i opće prihvaćeno stajalište „in dubio pro reo“, te okrivljenika sukladno odredbi članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, osloboditi od optužbe, kako je odlučeno u izreci.
Odluka o troškovima prekršajnog postupka za okrivljenike pod 1, 2), 3) i 5) temelji se na odredbi čl. 138. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, te predstavlja paušalni iznos troškova suda, određen obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje oba okrivljenika.
Odluka o troškovima prekršajnog postupka za okrivljenika pod 4) temelji se na odredbi članka 140. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona.
U Splitu, 04. lipnja 2020.
Zapisničarka S u t k i n j a
Ines Jakšić, v.r. Mladenka Todorić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog Suda, bez takse u dva istovjetna primjerka.
DOSTAVITI: okrivljenicima, ovlaštenom tužitelju, pismohrani
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:
Ines Jakšić
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.