- 1 -

Broj: Jž-833/2020

 

                                            

Broj: Jž-832/2020

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

       P R E S U D A

 

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R.T., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17.), odlučujući o žalbi okr. R.T., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 31. ožujka 2020., broj 64. Pp J-282/2020, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

             I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. R.T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.            

 

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. R.T. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 31. ožujka 2020., broj 64. Pp J-282/2020 proglašen je krivim okr. R.T. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 45 dana, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode od 20. ožujka 2010. u 22,15 sati do 31. ožujka 2020. u 11,00 sati kao 12 dana zatvora, tako da mu preostaje 33 dana zatvora.

 

Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prema okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja izvanbračnoj supruzi S.D., gdje god se ista nalazila na udaljenost manju od 50 metara u trajanju od 8 mjeseci, te zaštitna mjera zabrane uznemiravanja izvanbračne supruge S.D. u trajanju od 8 mjeseci.

 

Na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji  prema okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u xx, gdje okrivljenik ima prijavljeno prebivalište, u trajanju od 8 mjeseci, te je u tom razdoblju okrivljeniku zabranjen pristup u stan i stambeni prostor na toj adresi.

 

Istom presudom okrivljenik je oslobođen troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude okr. R.T. pravodobno je osobno podnio žalbu ne navodeći zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri udaljenja iz zajedničkog kućanstva, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik navodi da u cijelosti odbacuje optužbu koja mu se stavlja na teret, ponovno opisuje okolnosti događaja 20. ožujka 2020., priznaje da je u stanju rastrojenosti uzeo čašu i razbio je o svoju glavu, nakon čega je otišao kod susjeda gdje je popio nekoliko čaša vina. Ističe da žive u stanu koji im je kao obitelji dodijelio Grad Zagreb kao socijalnim slučajevima, teški je srčani bolesnik s dijabetesom i visokim tlakom, trenutno nema mogućnosti plaćati stan i sam se uzdržavati, te napominje da mu je supruga prijetila da će ga „strpati“ u zatvor. Moli da mu se ukine kazna zatvora i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog doma. 

 

Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj.

 

Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ošt. S.D., izvanbračne supruge okrivljenika i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz navedene svjedokinje, jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, a svjedokinja je, sukladno odredbi čl. 173. Prekršajnog zakona, između ostalog, upozorena da je dužna govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedokinja je bila decidirana u svom iskazu da je okrivljenik počeo na nju vikati pred maloljetnom djecom, počeo oštriti kuhinjski nož i pitao gdje hoće da je ubode, opisala je kako su djeca bila uplašena, kao i ona, djeca su cijelo vrijeme plakala, okrivljenik je počeo govoriti da će se baciti kroz prozor, djeca su vrištala, da bi na kraju okrivljenik uzeo čašu govoreći joj da je ona kriva ako on iskrvari i da je kurva i drolja. Nasuprot paušalnog poricanja nasilja od strane okrivljenika, osim priznanja da je tijekom svađe razbio čašu o svoju glavu, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje cijenio vjerodostojnim, a otklonio obranu okrivljenika kao neistinitu. Svoje uvjerenje o vjerodostojnosti iskaza oštećenice prvostupanjski je sud učvrstio nakon provedenog dokaza suočenjem, koji dokaz je sud pravilno ocijenio, te način na koji je suočenje provedeno, uz analizu istog, dovelo je do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i o krivnji podnositelja žalbe.

 

Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim, donio odluku u kojoj je dao pravilnu ocjenu svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim izvedenim dokazima, te pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

              Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedokinje navodeći da je identično, naučeno na pamet, svjedočila pred policijom i pred sudom, te da mu je prije ovog događaja prijetila da će ga „strpati u zatvor“, a što bi, po njemu, očito predstavljalo motiv oštećenice za lažno iskazivanje i neistinito prikazivanje inkriminiranog događaja. Naime, istovjetnost kazivanja svjedokinje samo upućuje na istinitost i vjerodostojnost njenog iskaza, a nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost iskaza svjedokinje, koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u dokaznom postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno

 

Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

Slijedom navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je osnovano okrivljenik proglašen krivim da je počinio psihičko nasilje na štetu izvanbračne supruge u nazočnosti maloljetne djece na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. 

 

Žaleći se zbog primijenjenih prekršajnopravnih sankcije okrivljenik žalbom ističe svoje loše materijalno i narušeno zdravstveno stanje.

 

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena kazna, koja nije prestroga.

 

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 45 dana, koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerene stupnju njegove  krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Naime, za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 45 dana, a prvostupanjski je sud okrivljeniku pravilno izrekao težu vrstu kazne. Po ocjeni ovog suda, utvrđene otegotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, čine upravo one posebno izražene otegotne okolnosti koje opravdavaju izricanje kazne zatvora, te po ocjeni ovog suda, velika protupravna količina te intenzitet i upornost u okrivljenikovom ponašanju upućuje na opravdanost izricanja teže propisane kazne, te imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za izricanjem blaže mjere ili vrste kazne,  jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Treba naglasiti da je prvostupanjski sud, usprkos višestrukoj osuđivanosti okrivljenika, izrekao kaznu zatvora u propisanom posebnom minimumu.

 

Osim toga, okrivljeniku su pravilno izrečene zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji, izvanbračne supruge S.D. i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a prvostupanjski sud je za primjenu istih dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Navodi žalbe okrivljenika da se radi o zajedničkom stanu, kao i okolnosti narušenog zdravstvenog stanja, koje okrivljenik niti nije potkrijepio bilo kakvim dokazima, nisu od značaja, budući je svrha zaštitnih mjera propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji, te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te je njihovo izricanje, cijeneći dosadašnju osuđivanost okrivljenika, u ovoj situaciji potrebno radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja, izvanbračne supruge S.D..

 

Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu, kao i navoda podnesene žalbe, proizlazi da je slabog imovnog stanja, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                            Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

Zapisničarka :                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                                            Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                            

                  

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.