- 1 -

                                  Broj: Jž-1458/2019

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.B.Š., zbog prekršaja iz članka 38.a Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog J.B.Š. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 6 Pp J-1658/18 od 25. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2020.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.B.Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okrivljeni J.B.Š. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni J.B.Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 38.a Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku, temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini. 

Istom presudom, odlučeno je da je okrivljeni J.B.Š. dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

Protiv te presude okrivljeni J.B.Š. je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, iznoseći ponovno svoju obranu kao u prvostupanjskom postupku. U žalbi ističe da nije jasno na temelju čega je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka policijskog službenika T.A., budući da je on iskazao da je redar dužan izvijestiti svog šega u slučaju problema s očitavanjem karata što nije nužno već je moguće uputiti navijače koji imaju problem s kartama na info pult što je u ovom slučaju i učinjeno te iskazuje da ne zna što dalje radi šef, a što ukazuje na nepoznavanje potpunog procesa u slučaju problema s kartama i navodi da se u svakom slučaju ne može propustiti osoba koja nema urednu kartu, što nije točno jer te osobe nisu propuštene bez upućivanja na info pult nakon kojeg im je dozvoljen ulazak, a da je okrivljenik savjesno obavljao svoj posao. Dalje ističe da je student i nezaposlen pa predlaže usvojiti žalbu i ukinuti presudu.

Žalba je neosnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Naime, prvostupanjski je sud opravdano, na temelju iskaza svjedoka T.A., policijskog službenika, kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti, kontradiktornosti niti razloga zašto bi bezrazložno teretio okrivljenika, ističući da je o eventualnim nepravilnostima u očitavanju ulaznica, okrivljenik morao izvijestiti svog šefa, umjesto samovoljnog propuštanja na stadion osoba koje nemaju valjanu ulaznicu, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode kao djelatnik redarske službe na ulazu u stadion, propustio kontrolu posjedovanja ulaznica za dva navijača, propustivši iste u gledateljski prostor tribine bez važećih ulaznice, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Provedene dokaze, prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ponovno kao i u obrani pokušava umanjiti i relativizirati svoje protupravno postupanje propuštanjem osoba bez valjanih ulaznica „samo do info pulta jer im se karte nisu mogle očitati“, ne navodeći nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeno djelo prekršaja izrekao novčanu kaznu u najnižem novčanom iznosu propisanom za tu vrstu prekršaja, s obzirom da je novčana kazna za prekršaj iz čl. 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana u iznosu od 1.000,00 kn do 10.000,00 kuna, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 30 dana, računajući od dana pravomoćnosti, odnosno, od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. lipnja 2020.

Zapisničarka:                                                                     Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.                                                                          Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.