1

                            Broj: Jž-2267/2017

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B.T., zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 6. srpnja 2017., broj: 97. Pp J-158/17, u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 6. srpnja 2017., broj: 97. Pp J-158/17, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), oslobođen je od optužbe okr. B. T. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Protiv te presude, tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku i to pred drugim sucem.  

              Žalba je osnovana.             

Prije svega, iako je u izreci pobijane presude naznačeno da je odluka donesena na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, koja zakonska odredba znači da u postupku nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud smatra da „iz činjeničnog opisa djela prekršaja ne proizlaze bitna obilježja djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret“, jer „okrivljenik opisanim postupanjem iz optužnog prijedloga na javnom mjestu nije izvodio, reproducirao pjesme, skladbe i tekstove, niti je nosio ili isticao simbole, tekstove, slike i crteže čime bi remetio javni red i mir“, a što očigledno znači da prvostupanjski sud smatra da djelo za koje se okr. B. T. optužuje po propisu nije prekršaj, zbog čega je temelj donošenja pobijane presude trebao biti čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, a ne čl. 182 toč. 3. Prekršajnog zakona, kako je to pogrešno navedeno u pobijanoj presudi.

Nadalje, pogrešno smatra prvostupanjski sud da iz činjeničnog opisa optužbe ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Naime, prekršaj iz čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko na javnom mjestu, remeti javni red i mir, izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža. Po stanovištu ovog suda, a koje je bez iznimke izraženo u svim dosadašnjim odlukama Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u činjenično usporedivim predmetima, inkriminirano ponašanje okr. B. T., koji je na javnom mjestu, tijekom govora, koristeći megafon, uzvikivao „Za dom“, na što su okupljeni prosvjednici odzdravili sa „Spremni“, predstavlja izvođenje teksta kojim se remeti javni red i mir u smislu u navedene zakonske odredbe. Dakle, radnja okrivljenika, prema jedinstvenoj praksi ovog suda, ulazi u pojam „izvođenja teksta“ iz čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Osim prethodno navedenog, prvostupanjski sud mora imati na umu da se, unatoč tome što se radi o starom hrvatskom uzviku odnosno izrazu, koji je, gledajući s povijesne dimenzije, bio vrlo rasprostranjen u svim slojevima društva te se koristio i u vidovima društva kao što su pjesništvo ili umjetnost, radi o uzviku odnosno izrazu koji se, zbog svog tradicijski utjecajnog značenja, koristio i kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske te se kao takav nalazio i na svim službenim dokumentima te koristio i na javnim manifestacijama za vrijeme ustaškog režima, bilo u izvornom obliku „Za dom i poglavnika spremni“ ili u njegovim skraćenim oblicima „Za dom spremni“ ili „Za dom“. S obzirom da se radi o pokretu koji je iznikao iz fašizma, utemeljenog, između ostalog, i na rasizmu, isti simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti.

Stoga je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da djelo koje se okr. B. T. stavlja na teret nije prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve potrebne dokaze te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. lipnja 2020.

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.