Broj: Rev 2034/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari tužitelja G. V. G., zastupanog po punomoćnici A. Š., dipl. iur., protiv tuženice Republike Hrvatske, Z., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Gž-577/08-3 od 17. ožujka 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj  VII P-655/07-19 od 27. prosinca 2007., dana 27. rujna 2013.,

r i j e š i o   j e

              Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao čk.br. 1104/1 put od 1591 m² i čk.br. 1104/18 put od 1082 čhv ili 3892 m², upisanih u popisni list I k.o. G., te je naloženo tuženici da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva na navedenim nekretninama. Točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

Presudom drugostupanjskog suda u točki I. izreke prihvaćena je žalba tuženice  i preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev cijelosti odbijen, dok je u točki II. izreke naloženo tužitelju da tuženoj stranci nadoknadi parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju navodeći da je podnosi na osnovi članka 382. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP). Navodi da reviziju izjavljuje iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbe iz članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Glede dužnosti da određeno naznači pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, revident ističe da takvo pitanje leži u odgovoru na upit – koji je pravni status nerazvrstanih cesta, odnosno koji su pravni status imale nerazvrstane ceste u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – u nastavku teksta: ZV), ali i ostali objekti komunalne infrastrukture poput javnih površina, pješačkih staza, trgova, parkova, dječjih igrališta?

U nastavku sadržaja revizije tužitelj izražava svoje shvaćanje prema kojem su nerazvrstane ceste, kao i druge spomenute nekretnine na području gradskog naselja sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava sukladno članku 3. stavak 1. ZV-a.

U odnosu na razloge o tome zašto smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u reviziji se navodi da o postavljenom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje s tim da o njemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. U tom smislu tvrdi su u ovakvim i sličnim slučajevima već donesene brojene presude u korist tužitelja, a protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-577/08 od 17. ožujka 2010. da je tužena Republika Hrvatska podnijela reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Međutim, drugostupanjski sud je, primjenom pravne norme iz članka 373. točka 3. ZPP-a, preinačio presudu suda prvog stupnja utvrđujući da  niti tužitelj, a ni njegovi prednici uopće nisu bili upisani u zemljišnim knjigama kao korisnici društvenog vlasništva jer su sporne nekretnine bile upisane kao – općenarodna imovina javno dobro u općoj uporabi.

Upravo zbog takvog stanja u zemljišnim knjigama, primjenjujući predmnjevu iz članka 362. stavak 3. ZV-a, drugostupanjski sud je, za razliku od suda prvog stupnja, utvrdio da pravo vlasništva spornih nekretnina pripada Republici Hrvatskoj.

Slijedom toga, postavljenim pitanjem se općenito upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to u odnosu na vlasničkopravni status nerazvrstanih cesta,  ali i ostalih objekata komunalne infrastrukture (javnih površina, pješačkih staza, trgova, parkova, dječjih igrališta, itd.), a odgovor na tako postavljeno materijalnopravno pitanje zapravo ne utječe na rješenje ovog spora.

              Revizijski sud u postupku povodom izvanredne revizije nije dužan davati odgovor na uopćeno pravno pitanje u svezi primjene materijalnog prava, čije rješenje uz to ne bi utjecalo na promjenu odluke drugostupanjskog suda u korist revidenta. Na takav bi način revizijski sud, umjesto da se kao najviši sud bavi ujednačavanjem sudske prakse i tako osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, davao pravna mišljenja i savjete individualnog značenja što nije njegova ustavna zadaća.

Prema tome, u ovom slučaju tužitelj nije određeno postavio pravno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u sporu, stoga nisu ostvarene pretpostavke dopustivosti izvanredne revizije iz članka 382. stavak 2. ZPP-a, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

Iz tog je razloga revizija tužitelja nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. rujna 2013.