- 1 -              I Kž-Us 34/2020-7

Broj: I Kž-Us 34/2020-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. X. H., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 31. listopada 2019. broj Kv I-Us-40/2019-5., u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se žalba osuđ. X. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), preinačene su u odluci o kazni, presuda Županijskog suda u Osijeku od 18. listopada 2018. broj K-Us-3/2016-229., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. ožujka 2019. broj I Kž-Us-11/2019-15., a kojom je X. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i deset mjeseci, zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1., čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 326. st. 1. i čl. 52., te čl. 294. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11., te presuda Općinskog suda u Vukovaru od 8. lipnja 2016. broj K-219/2016., koja je preinačena u odluci o oduzimanju predmeta presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. rujna 2016. broj Kž-334/2016-4., a kojom je X. H. osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11. Presude su preinačene na način da su navedene kazne uzete kao utvrđene, te je na temelju čl. 51. st. 2. i čl. 53. st. 1. KZ/11. X. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca. Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2014. do 11. prosinca 2014., od 20. veljače 2016. do 8. lipnja 2016., te od 4. svibnja 2017., pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđ. X. H., po braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada, djelomično prepisujući zakonski tekst odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. – I., tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, niti su izneseni razlozi međusobno proturječni.

Nije u pravu žalitelj niti kada novih okolnosti, kojih nije bilo prilikom izricanja pravomoćnih presuda, osporava pravilnost pobijane presude.

U tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka (objedinjavanje kazni), u smislu čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08. – II., sud ne utvrđuje nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne, već uzima u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. Prvostupanjski je sud, pravilno, pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, imao u vidu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne. Sud je olakotnom ocijenio okolnost da je osuđenik otac troje maloljetne djece, dok je otegotnim ocijenjen visok stupanj kriminalne količine i upornosti u počinjenju kaznenih djela. Pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 51. st. 2. KZ/11., sud je osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i tri mjeseca, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir. Odmjerena jedinstvena kazna optimalno će ispuniti zahtjeve kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Upravo se takva kazna, s obzirom na sve ranije utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ukazuje primjerenom težini i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj osobnosti, te je prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Osuđenik, ukoliko smatra da su, (navodno) narušeno zdravlje njegove supruge i njeni egzistencijalni problemi, novonastale okolnosti koje bi opravdavale blažu osudu, tada nema zapreke da, uz adekvatnu dokumentaciju, podnese novi zahtjev za obnovu kaznenog postupka, sukladno čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. – II.

S obzirom na odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., žalbeni navodi o vremenu koje je osuđenik proveo u istražnom zatvoru, koje mu je pobijanom presudom, pravilno, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude. Tvrdnjom kako je osuđeniku isteklo maksimalno trajanje "pritvora ... te se osuđenik nalazi u zatvoru ... nezakonito lišen slobode ...", žalitelj zanemaruje kako je odredbom čl. 133. st. 6. ZKP/08. propisano da će okrivljenik, koji se nalazi u istražnom zatvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostati u tom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne. Pored toga, iz spisa predmeta broj K-Us-3/2016. je vidljivo kako je osuđenik 7. siječnja 2020. nastupio na izdržavanje kazne zatvore u Centru za dijagnostiku u Z.

Imajući u vidu navedeno, žalbu osuđenika valjalo je odbiti kao neosnovanu.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. – II., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08. – II. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. lipnja 2020.