1               Poslovni broj: Gž Ob-339/2020-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-339/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. B. P., OIB: …, zastupane po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz R. i 2. mlt. A. P. J., OIB: …, obje iz R., a mlt. A. P. J. zastupana po posebnoj skrbnici T. K., dipl. pravnici iz Centra Dislocirana jedinica R., protiv tuženika S. J. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima dr. P. i P. iz P., radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja mlt. djeteta, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P ob-243/19 od 30. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 4. lipnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P Ob-243/19 od 30. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Maloljetna kćerka stranaka B. P. i S. J., A. P. J. rođena ..., OIB:…, stanovat će sa majkom B. P. te će se majka samostalno i potpuno skrbiti o zajedničkoj kćerki stranaka.

II. Nalaže se tuženom S. J. da doprinosi za uzdržavanje zajedničke mlt. kćerke stranaka A. P. J. mjesečno u iznosu od 1.248,00 kuna (tisućudvjestočetrdesetosamkuna) na račun majke i z.z. B. P. otvoren u ... banci d.d. IBAN broj: .... i to najkasnije 15-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana 4. prosinca 2019., pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a u slučaju kašnjenja tuženi S. J. dužan je isplatiti i zakonske zatezne kamate po stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu ZOO), koja se stopa zakonskih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time što je tuženi S. J. obvezan dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja od 4. prosinca 2019. do dana donošenja ove presude 30. ožujka 2020. isplatiti odjednom u roku 8 dana, a u slučaju kašnjenja tuženi S. J. dužan je isplatiti i zakonske zatezne kamate po stopi sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, koja se stopa zakonskih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženom S. J. nadoknaditi tužiteljici B. P. troškove parničnog postupka u iznosu 2.900,00 kuna (dvijetisućedevetstokuna) u roku 8 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelje na podmirenje svih nastalih parničnih troškova.

U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je osporila navode uz prijedlog da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je neosnovana.

Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su 1 tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici od kraja 2010. do svibnja 2018. u kojoj je rođena kći A. P. J. 7. prosinca 2011., a da je pravomoćnim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli poslovni broj KMP-DO-8/19, IR-DO-49/19 od 22. veljače 2019.okrivljenom S. J. naložena mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi izabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz članka 68. stavka 2. točka2., 4. i 5. ZKP/08 i to zabranu približavanja, uspostavljana kontakta i veze s B. P. i njenim roditeljima B. i T. P. i mlt. A. P. J.,kojima se okrivljeni S. J. ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 m, niti sa njima uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze, te da će naložena mjera trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Nadalje, sud prvog stupnja utvrdio je da ODO Pula pravomoćnim rješenjem broj KMP-DO-8/19, IR-DO-49/19 od 25. travnja 2019. u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. J. produljila mjeru opreza zabrane približavanja. Općinsko državno odvjetništvo je protiv S. J. podiglo optužnicu broj KMP-DO-8/19 od 29. srpnja 2019. da je počinio dva kaznena djela nametljivo ponašanje iz članka 140. stavka 1. KZ/11, jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jedno kazneno djelo nasilničko ponašanje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

Sud prvog stupnja je rješenjem poslovni broj R1 Ob-17/19 od 15. listopada 2019. zabranio ostvarivanje osobnih odnosa S. J. s kćeri mlt. A. P. J. sve dok se ne stvore uvjeti za ostvarivanje istih.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odlučio da će majka obavljati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete A. P. J. sukladno odredbi članka 105. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19, dalje u tekstu: ObZ).

Ako se roditelji nisu sporazumjeli u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim roditeljem će dijete stanovati, načinu ostvarivana roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te uzdržavanju djeteta (članak 409. stavak 1. ObZ-a).

Prema odredbi članka 105. stavka 1. ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

Stavkom 3. citiranog članka je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj srbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja sprema na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Iz nalaza i mišljenja Centra R. od 20. siječnja 2012. proizlazi da je u aktualnim okolnostima u najboljem interesu mal. A. da se majci B. P. odredi da i formalno ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, konfliktno razdvojeno roditeljstvo uz međusobne optužbe roditelja o nasilju i prijetnjama te povremeno iznimno napetu i lošu komunikaciju čak i zbog nevažnih razloga pri čemu takva komunikacija predstavlja rizik za psihoemocionalni razvoj djeteta, ozbiljna je indikacija za određivanje samostalne roditeljske skrbi jednog roditelja u smislu odredbe članka 105. ObZ-a.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o samostalnoj roditeljskoj skrbi i povjerio ju je majci zato što je majka roditelj za kojeg je dijete za sada više upućeno, pa je u takvim okolnostima u najboljem interesu mal. djeteta da majka bude onaj roditelj koji će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb. Roditelji su dužni uzdržavati svoje mal. dijete te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi te dužnosti (članak 288. stavak 1. ObZ-a).

Sud u sporu o uzdržavanju utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Sud utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta. Te potrebe određuju se prema standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, te je sud dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja i obveznika uzdržavanja, a na temelju njihovih prihoda i imovinskog stanja.

Na temelju utvrđenog, koje tuženik nije doveo u sumnju žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika za uzdržavanje mal. kćeri doprinosi mjesečni iznos od 1.248,00 kn. za razdoblje počev od 4. prosinca 2019. pa nadalje.

Naime, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe 307., 310. i 311. ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mal. djeteta stranaka, te ocijenio imovinske i osobne prilike tužiteljice 1. i tuženika, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik u mogućnosti doprinositi za svoje mal. dijete pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da za uzdržavanje doprinosi kako je navedeno po točkom II. izreke prvostupanjske presude.

Za navesti je dok su na snazi pravomoćno izrečene mjere od strane ODO-a u Puli i to mjere zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s mal. A. P. J. i zabrane ostvarivanja osobnih odnosa s kćeri mal. A., otac S. J. nema pravo na ostvarivane osobnih odnosa s kćeri (članak 119. stavak 3. ObZ-a).

Na žalbene navode tuženika za navesti je da su relevantni dokazi bili izvedeni prije pojave epidemije Covid-19 kao da se i okončanje kaznenog postupka koji se vodi protiv tuženika ne može smatrati prethodnim pitanjem zbog kojeg bi sud predmetni postupak trebao prekinuti.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljica, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu sadržaja doka provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci odluke ovog drugostupanjskog suda.

 

U Splitu, 4. lipnja 2020.