Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              -rz 12/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: -rz 12/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. S. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi okr. S. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 9. ožujka 2020. broj Kov-rz-4/17., u sjednici održanoj 4. lipnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okr. S. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem su odbijeni prijedlozi branitelja okr. S. R., Lj. D., odvjetnika iz R., branitelja okr. D. R., A. N., odvjetnika iz Z., te zamjenika braniteljice okr. Đ. R., T. M., odvjetnika iz S., za izdvajanjem iz spisa zapisnika o ispitivanju svjedoka C. V. od 15. siječnja 1998., te zapisnika o ispitivanju svjedokinje B. V. od 10. ožujka 2000., od 3. ožujka 2008. i od 12. rujna 2014.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. S. R., po branitelju Lj. D., odvjetniku iz R., zbog "povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda", zbog "povrede Ustava Republike Hrvatske", te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i iz spisa, kao nezakonite dokaze, izdvojiti označene zapisnike o ispitivanju svjedoka, ili pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je neosnovana.

 

Protivno žalbenim navodima okr. S. R., nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Prvostupanjski sud je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima zasniva odluku, uz jasno i dostatno obrazloženje primjene odredbe čl. 10. st. 3. ZKP/08.

 

Nije u pravu okr. S. R. niti kada tvrdi da je pobijanim rješenjem teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.- pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Isticanjem kako se radi o povredi prava na obrazloženu sudsku odluku, žalitelj samo ponavlja tvrdnje koje predstavljaju žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao "retroaktivno" primijeniti odredbu čl. 10. st. 3. ZKP/08. jer su sporni zapisnici o ispitivanju svjedoka C. V. (od 15. siječnja 1998.), te svjedokinje B. V. (od 10. ožujka 2000. i od 3. ožujka 2008.), nastali u vrijeme važenja Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 62/03. – pročišćeni tekst – dalje: ZKP/97.), koji nije predviđao mogućnost konvalidacije nezakonitih dokaza kako je to sada propisano čl. 10. st. 3. ZKP/08.

 

Protivno, takvim, navodima žalitelja, kazneni postupak koji se vodi protiv okrivljenika, vodi se sukladno sada važećim odredbama ZKP/08., koji prema čl. 10. st. 3. ZKP/08. omogućava upotrebu nezakonitih dokaza kao zakonitih, naravno uz ograničenje da se sudska odluka ne može temeljiti isključivo na takvim dokazima (čl. 10. st. 4. ZKP/08.). S obzirom na to da kod procesnih zakona nema primjene blažeg zakona, već se postupak vodi sukladno zakonu koji je na snazi, pravilno je prvostupanjski sud prilikom ocjene mogućnosti uporabe dokaza koji bi bili nezakoniti, primijenio odredbe ZKP/08.

 

Pored toga, treba naglasiti kako su za ocjenu zakonitosti pojedinog dokaza relevantne odredbe onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme pribavljanja dokaza. Ističe se žalitelju kako odredbama ZKP/97. (pa ni odredbama ZKP/08.), nije propisano da bi svjedoci bili nezakonito ispitani, ukoliko branitelj ne bi bio obaviješten o provođenju njihovog ispitivanja. Obveznost obrane, u smislu valjanosti izvedenih dokaza, ostvarena je time što se okrivljenik ne može, zakonito, ispitati pred sudom bez stručne pomoći i nazočnosti branitelja. Međutim, to još ne znači da je prisutnost njegovog branitelja obvezna i pri provedbi istražne, odnosno dokazne radnje ispitivanja svjedoka (izuzev, naravno, provođenja dokaznog ročišta, sukladno čl. 238. st. 3. ZKP/08.). S tim u vezi se upućuje na recentnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I -637/2018. od 22. studenog 2018.

 

Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je zapisnik o ispitivanju svjedokinje B. V. od 12. rujna 2014. ex lege nezakonit, pa da zato ne dolazi u obzir mogućnost njegove konvalidacije prema čl. 10. st. 3. ZKP/08. Da bi dokaz, prema čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08., ex lege bio nezakonit, on ne samo da mora biti pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka, nego povreda koja taj dokaz čini nezakonitim, treba kao takva zakonom biti izričito i predviđena. Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u čl. 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ex lege ne može upotrijebiti, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani na dokaznom ročištu protivno čl. 238. st. 3. ZKP/08., bez branitelja ako je obrana obvezna.

 

Odredbom čl. 238. st. 3. ZKP/08. propisano je da se dokazno ročište ne može provesti bez branitelja ako je obrana obvezna.

 

Među strankama nije sporno da je u ovom kaznenom postupku obrana obvezna, te da je dokazno ročište 12. rujna 2014., na kojem je ispitana svjedokinja B. V., provedeno bez branitelja okr. S. R. Time je došlo do povrede zajamčenih prava obrane iz čl. 29. st. 2. alineja 3. Ustava i čl. 6. st. 3. toč. 3. c) Konvencije, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je zapisnik o ispitivanju svjedokinje B. V. od 12. rujna 2014., nezakonit dokaz, u smislu njegove nezakonitosti ex iudicio, primjenom čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi kako se "... nedvojbeno radi o nezakonitim dokazima iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. ... ", pa da "... nikako ne dolazi u obzir ..." primjena čl. 10. st. 3. ZKP/08. Žalitelj zanemaruje kako je odredbom čl. 10. st. 3. ZKP/08. propisana mogućnost "konvalidacije" upravo za dokaze koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. Naime, protivno navodima žalitelja, zaključak o nezakonitosti dokaza u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08., ne isključuje daljnju primjenu čl. 10. st. 3. ZKP/08.

 

Imajući u vidu navedeno, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako prijedlozi branitelja okrivljenika za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka, kao nezakonitih dokaza, nisu osnovani. Međutim, vjerodostojnost ovih dokaza, kao i svih drugih dokaza, biti će predmet ocjene raspravnog vijeća tijekom kontradiktornog dokaznog postupka na raspravi.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio kako se u konkretnom slučaju radi o teškom obliku kaznenog djela, iz nadležnosti županijskog suda. Pored toga, interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava obrane okrivljenika, kojemu je stavljeno na teret kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, počinjeno tijekom 1992. i 1993.

 

Budući da žalbom okr. S. R. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 4. lipnja 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu