Broj: Rev-x 188/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanovnić-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. K. iz Z., zastupanog po punomoćnici S. S., odvjetnici u Z., protiv prvotuženika J. K. iz Z., drugotuženika I. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. K. iz Z., trećetuženice-protutužiteljice M. Z. iz Z., zastupane po punomoćniku N. Š., odvjetniku u Z., i četvrtotuženika S. Š. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji trećetuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4209/10-2 od 12. lipnja 2012., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4178/09-77 od 18. prosinca 2009., u sjednici održanoj 2. listopada 2013.,

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se revizija trećetuženice-protutužiteljice M. Z..

Obrazloženje

              Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik stekao suvlasništvo dijela nekretnina opisanih u toč. I izreke, te je tuženicima naloženo izdavanje valjane tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva (toč. I/1-10 izreke), naloženo je trećetuženici-protutuužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.309,78 kn (toč. II. izreke), te je odbijen protutužbeni zahtjev trećetuženice-protutužiteljice za predaju u suposjed nekretnina, kao i za naknadu parničnog troška (toč. III izreke).

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se žalba III tuženice-protutuženice kao neosnovana i u odnosu na nju potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4178/09 od 18. prosinca 2009. godine pod toč. I/1-10 izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je tužitelj-protutuženik stekao suvlasništvo nekretnina opisanih u toč. I/1-10 izreke, te pod toč. II i toč. III izreke.

II Preinačuje se navedena presuda pod toč. I/1-10 izreke u dijelu kojim je III tuženici-protutužiteljici naloženo izdavanje valjane tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva, i u tom dijelu sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev za izdavanje valjane tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva od III tuženice-protutužiteljice."

III Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu."

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspjela u sporu reviziju podnosi trećetuženica-protutužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) tvrdeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Materijalnopravno pitanje koje trećetuženica-protutužiteljica postavlja u reviziji odnosi se na primjenu odredbe čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV) koje se odnosi na odnos između stjecanja prava vlasništva na nekretninama dosjelošću i stjecanja prava vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a u slučaju podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a sud se ograničava samo na ispitivanje pobijane presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena.

U ovom postupku sudovi utvrđuju da je tužitelji stekao nekretnine pobliže opisane i popisane u izreci presude suda prvog stupnja dosjelošću, dakle temeljem zakona.

Trećetuženica-protutužiteljica suprotstavljajući se zahtjevu tužitelja i ističući svoj protutužbeni zahtjev na predaju u posjed temelji na tvrdnji da je ona vlasnik spornih nekretnina.

Ističe da je vlasnikom postala kao slijednik K. V. koja je vlasništvo stekla na temelju Rješenja o nasljeđivanju od ... (list 32 spisa), dakle nasljeđivanjem koje je provedeno u zemljišnim knjigama Rješenjem od ... (list 61 spisa).

Odredbom čl. 130. st. 2. ZV-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju Zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

Drugim riječima kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, dakle na temelju zakona, tako stečeno pravo vlasništva, ne može imati prednost prema onom vlasništvu koje je stečeno na temelju povjerenja u zemljišne knjige.

Po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenje u zemljišne knjige radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje se pravni slijednik pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV-a).

Nasljeđivanje je drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV-a) od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu kao što je to i odluke suda ili druge nadležne vlasti te zakona.

S obzirom na izloženo kako trećetuženica-protutužiteljica stjecanje prava vlasništva na temelju nasljeđivanja suprotstavlja stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) to postavljeno pravno pitanje u primjeni čl. 130. st. 2. ZV-a nije važno pitanje jer o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.

Stoga, kako se ne radi o važnom pitanju jer o rješenju postavljenog pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu to je sukladno odredbi čl. 392.b st. 3. i st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. listopada 2013.