- 1 -

Broj: Jž- 68/2017

 

  

 

Broj: Jž-68/2017

 

 

 

 

              R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

      R J E Š E NJ E

 

                                                                     

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. K. M. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94.) odlučujući o žalbi okr. K. M. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 27. prosinca 2016., broj: Pp J-627/16, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2020.,

 

r i j e š i o     j e:

 

Prihvaća se žalba okr. K. M., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 27. prosinca 2016., broj: Pp J-627/16 proglašen je krivim okr. K. M. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna od 300,00 kuna, što je protuvrijednost 79 DEM, odnosno 40 EUR, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna i stvarni trošak od 57,00 kuna.

 

Istom presudom odlučeno ja da se okrivljeniku ima vratiti plinski top oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 8. srpnja 2016., broj xxxx.

 

Protiv te presude okr. K. M. pravodobno je putem branitelja odvjetnika Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. i 11. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presude preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem prvostupanjskog suda. 

 

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe  navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu, a ujedno je činjenično stanje je u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

 

Prema obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji okr. K. M. za počinjeni prekršaj, između ostalih dokaza, temeljio i na iskazu svjedoka B.M., oca okrivljenika, pred prvostupanjskim sudom.

 

Međutim, zapisnik o ispitivanju svjedoka B. M. (list 38 spisa) nije zakonit dokaz sukladno čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 285. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14. i 70/17; dalje ZKP/08) o ispitivanju svjedoka.

 

Čl. 285. st. 1. ZKP/08 propisano je :"(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 

 

2) srodnici okrivljenika u ravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećeg stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugog stupnja zaključno,“

 

dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje: "(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik."

 

Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka B. M. pred prvostupanjskim sudom razvidno je da su svjedok samo djelomično upozoren u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08, odnosno sukladno odredbi čl. 285. st. 1. toč. 2. ZKP/08, da kao otac okrivljenika, nije dužan svjedočiti, otklonio je blagodat nesvjedočenja i naveo da želi svjedočiti, međutim, nije razvidno da je upozoren u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08 da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.

 

Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim  ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

3)upozorenje iz članka 285. stavka 3. ovoga Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik

             

Budući prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. K. M. temelji i na iskazu svjedoka B. M., počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. 

 

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu kada koristi navedeni iskaz i analizirajući njegov sadržaj ocjenjuje obranu okrivljenika, te na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. 

 

Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to osnovano navodi u žalbi okrivljenika.

 

Žalbom se ističe da se predmetni plinski top koristi kao standardno i učinkovito sredstvo zaštite vinograda i voćnjaka od najezde ptica i ne predstavlja stvar koja je ograničena ili zabranjena u prometu. Nadalje, plinski top se nalazi na udaljenosti od više od tri kilometara od najbližeg mjesta K. u kojem se nalazi vikend kuća svjedoka V. V., najudaljenija je od svih svjedoka ispitanih u postupku, a svi ostali svjedoci koji su bliže nemaju ništa protiv i plinski top ih ne uznemirava. Dakle, osobe koje trajno stanuju na tom području zajedno sa svojim obiteljima ne smeta pucanj plinskog topa, a osoba koja povremeno dolazi kao vikendaš u područje poljoprivredne proizvodnje taj pucanj toliko smeta da se radi o remećenju javnog reda i mira. Stoga se žalbom prigovara i ocjeni iskaza ispitanih svjedoka, budući sud jedini iskaz svjedoka V. V. cijeni kao potpun, logičan i uvjerljiv, a ostale iskaze kao neuvjerljive i subjektivne u korist okrivljenika.

 

Prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a izrekom pobijane presude se utvrđuje da je okrivljenik narušavao javni red i mir tako što je u voćnjaku u N., V. M. P., u blizini kbr. xx. dao instalirati plinski top koji se aktivirao pucnjem svakih 15 minuta.

 

Međutim, prvostupanjski sud u postupku nije utvrđivao javnost mjesta kao zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, niti dao bilo kakvo obrazloženje u odnosu na javnost mjesta u pobijanoj odluci.

 

Naime, voćnjak na kojem je postavljen top ne može se smatrati neograničenim javnim mjestom, kod kojeg nije potrebno utvrđivati da li je zaista bilo prisutnih građana, već je dovoljna objektivna mogućnost da oni budu prisutni, koja se kod takvih mjesta podrazumijeva, već se radi o fiktivnom javnom mjestu koje samo po sebi nije po namjeni javno mjesto, ali pod određenim okolnostima može imati takav značaj, pod uvjetom da je dostupan vidiku s javnog mjesta ili da je posljedica djela nastupila na javnom mjestu.

 

U ovom postupku prvostupanjski sud nije utvrđivao element javnosti, odnosno gdje se mjesto izvršenja-voćnjak, nalazi, da li je dostupan vidiku sa neograničenog javnog mjesta, odnosno najbliže ceste i da li se pucanje topa mogao čuti na javnom mjestu.

 

Prvostupanjski je sud u postupku ispitao svjedoke, susjede okrivljenika, pa tako svjedok J. J., čija kuća se nalazi od okrivljenikove oko 2 km zračne linije, čuje plinski top, što mu ne smeta, Ž. H., prvom susjedu  okrivljenika, poznato je da okrivljenik koristi plinski top, ali njemu to ne smeta, već i njemu dobro dođe jer ima vinograd, svjedoku M. Š. čija kuća se nalazi oko 1 km zračne linije od okrivljenikove također je poznato da okrivljenik koristi zračni top, a više taj pucanj ne registrira, svjedok M. B., čija kuća je udaljena od okrivljenikove oko 300 metara zračne linije, također čuje top, razumije da ljudi moraju braniti svoje voćnjake i vinograde.  Navedeni svjedoci potvrdili su da čuju i plinski top koji je postavljen u Republici Sloveniji.

 

U postupku nije utvrđeno gdje se nalazi vikend kuća svjedoka V.V., koji je, budući su ga kontinuirane detonacije počele jako iritirati, pucnjavu topa prijavio policiji.

 

Dakle, svi svjedoci potvrdili su da čuju u svojim kućama detonaciju topa, ali time djelo okrivljenika nema element javnosti, jer posljedica nije nastupila na javnom mjestu, nego u kućama (pretpostavlja se i okućnicama) svjedoka, koja mjesta, sama po sebi, također nisu  neograničena javna mjesta.

 

Kod čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u zakonskom opisu djela javno mjesto je navedeno kao obilježje prekršaja, te ima prioritet i pred radnjom izvršenja djela.

 

Također treba navesti da je zaštitni objekt Zakona, između ostalog, mir, rad i normalan način života građana, a ne štiti se pojedina osoba ili pojedinačni mir neke osobe, kao u ovom prekršajnom postupku.

 

              Slijedom iznijetog, trebalo je prvostupanjsku pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, uvažavajući razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe okrivljenika, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge, otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i nakon toga ocjenom svih u tom postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                           

 

 

 

         Zagreb, 16. siječnja 2020.

 

 

 

Zapisničarka :                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                           Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.